REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-621/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dušku Vučevac, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Božidaru Klepač, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, od 15. svibnja 2026., poslovni broj: Povrv- 187/2024, u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika ZĐ iz [adresa] se prihvaća, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivanovcu od 15. svibnja 2026. , poslovni broj: Povrv-187/2024 u točkama I. i III. izreke te se sudi:

„1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ABC iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-8850/2024 od 11. rujna 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 811,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2,11 eura teku od 22. lipnja 2024. do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju ..., [adresa], naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 414,82 EUR, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja ..., [adresa] za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ABC iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-8850/2024 od 11. rujna 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku PĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] iznos od 811,61 eura (osam stotina jedanaest eura i šezdeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2,11 eura teku od 22. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdana Rauš Klier iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-8850/2024 od 11. rujna 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku PĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] iznos od 225,38 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku ZĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 627,32 eura (šest stotina dvadeset sedam eura i trideset dva centa), u roku od 15 dana.“

2. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude, sadržanog u točkama I. i III. izreke, tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

2.1. U žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer nije ocijenio odlučnu činjenicu da je nekretnina na kojoj se nalazi predmetno mjerno mjesto prodana u ovršnom postupku na javnoj dražbi 8. siječnja 2024. na temelju zaključka Općinskog suda u Varaždinu. Smatra da su prodajom nekretnine prestala njegova prava i obveze u odnosu na tu nekretninu te da je kupac preuzeo prava i obveze povezane s nekretninom, uključujući obvezu podmirivanja režijskih troškova.

2.2. Ujedno osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je prvostupanjski sud propustio izvršiti uvid u ovršni spis Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-316/2021, iako je takav dokaz predložio, niti je o tom dokaznom prijedlogu odlučio. Smatra da bi se uvidom u navedeni ovršni spis utvrdile činjenice odlučne za ocjenu njegove obveze plaćanja električne energije nakon prodaje nekretnine.

2.3. Tuženik osporava i primjenu materijalnog prava, smatrajući pogrešnim pozivanje prvostupanjskog suda na članak 25. stavak 1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Ističe da je trebalo uzeti u obzir i odredbu članka 26. stavka 7. istog Pravilnika, koja, prema njegovu shvaćanju, ovlašćuje tužitelja da prilikom sklapanja novog ugovora o opskrbi električnom energijom s novim kupcem uvjetuje sklapanje ugovora podmirenjem novčanih obveza dospjelih u posljednjih godinu dana računajući od dana stjecanja nekretnine. Poziva se i na članak 24. Pravilnika, kojim su uređene obveze novog vlasnika nekretnine.

2.4. Nadalje, tvrdi da ga se ne može teretiti za plaćanje električne energije nakon 28. prosinca 2023., kada je postalo pravomoćno rješenje o prodaji nekretnine u ovršnom postupku, smatrajući da je slijedom prodaje nekretnine na javnoj dražbi novi kupac postao obveznik podmirivanja troškova povezanih s nekretninom, dok je njegova ugovorna obveza prema tužitelju prestala po sili zakona.

2.5. Osporava i odluku o troškovima postupka te predlaže prihvatiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz provođenje predloženog dokaza uvidom u ovršni spis poslovni broj: Ovr-316/2021. Trošak sastava žalbe ne traži.

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi žalbenim navodima tuženika, ističući da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjena odredba članka 25. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, a ne odredba članka 26. istog Pravilnika na koju se poziva tuženik. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ali nalazi da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Nije osnovan žalbeni navod da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između izreke i razloga presude, pa se presuda može ispitati.

7. Isto tako, okolnost što prvostupanjski sud nije izvršio uvid u cjelokupni spis poslovni broj: Ovr-316/2021, nije dovela do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, odlučne činjenice koje je tuženik tim dokazom namjeravao dokazati proizlaze iz isprava koje su provedene kao dokaz, a prvostupanjski sud ih je i prihvatio. Tako je utvrđeno da je rješenjem o dosudi od 12. prosinca 2023. , predmetna nekretnina dosuđena kupcu ..., da je to rješenje postalo pravomoćno 28. prosinca 2023., te da je zaključkom od 8. siječnja 2024. nekretnina predana u posjed tom kupcu.

8. Prvostupanjski sud također prihvaća da tuženik u dijelu utuženog razdoblja više nije bio ni vlasnik ni posjednik predmetne nekretnine, ali smatra da ta činjenica nije od utjecaja na njegovu obvezu jer je i nadalje bio evidentiran kao kupac kod tužitelja.

9. Takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda nije pravilno.

10. Odredbom članka 24. stavka 1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“, broj 100/22 – dalje: Pravilnik) propisano je da novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže, uz odgovarajuću ispravu o vlasništvu.

11. Nasuprot tome, prema članku 25. stavku 1. Pravilnika, neovisno o obvezama novog vlasnika iz članka 24. Pravilnika, bivši vlasnik ovlašten je postojećem opskrbljivaču dostaviti obavijest o jednostranom raskidu odnosno otkazu ugovora o opskrbi električnom energijom i ugovora o korištenju mreže uz dokumentaciju o promjeni vlasništva.

12. Iz navedenih odredaba proizlazi jasna razlika u pravnom položaju novog i bivšeg vlasnika. Novi vlasnik ima obvezu bez odgađanja pokrenuti postupak sklapanja novih ugovora, dok je bivšem vlasniku dano ovlaštenje da, neovisno o postupanju novog vlasnika, sam pokrene postupak prestanka postojećih ugovora.

13. Pritom nije bez značenja što donositelj Pravilnika u dvije neposredno povezane odredbe koristi različite izraze za postupanje novog i bivšeg vlasnika. Dok članak 24. stavak 1. za novog vlasnika propisuje da „bez odgađanja podnosi“ zahtjev za sklapanje novih ugovora, članak 25. stavak 1. za bivšeg vlasnika izrijekom propisuje da je on „ovlašten“ dostaviti obavijest o jednostranom raskidu odnosno otkazu ugovora. Kada donositelj istog propisa jednom sudioniku odnosa izrijekom nalaže određeno postupanje, a drugome daje ovlaštenje da poduzme određenu radnju, tada se to ovlaštenje ne može tumačenjem pretvoriti u obvezu, a osobito se uz propuštanje korištenja tim ovlaštenjem ne može vezati imovinska posljedica koju sam propis ne predviđa.

14. Pravilnik je podzakonski propis koji je donijela ... i kojim se uređuju prava i obveze opskrbljivača i krajnjih kupaca električne energije. Krajnji kupac stoga iz njegova sadržaja mora moći jasno i predvidljivo razabrati koje mu postupanje propis nalaže, a koje mu ostavlja kao pravo odnosno mogućnost radi zaštite vlastitih interesa.

15. Suprotno tumačenje bilo bi protivno zahtjevu pravne sigurnosti i predvidljivosti pravnih posljedica. Od krajnjeg kupca ne može se zahtijevati da iz odredbe prema kojoj je određenu radnju „ovlašten“ poduzeti sam zaključi da je tu radnju zapravo „dužan“ poduzeti, i to pod posljedicom nastavka njegove odgovornosti za buduću potrošnju električne energije na nekretnini koja više nije u njegovu vlasništvu ni posjedu, ako takva posljedica nije jasno propisana.

16. To je tim više neprihvatljivo kada isti Pravilnik u članku 24. stavku 1. upravo novom vlasniku izrijekom nalaže da bez odgađanja podnese zahtjev za sklapanje novih ugovora. Posljedice propuštanja novog vlasnika da ispuni obvezu koja mu je propisom izričito nametnuta ne mogu se prevaliti na bivšeg vlasnika tako da se njegovo nekorištenje ovlaštenjem iz članka 25. stavka 1. Pravilnika, pretvori u osnovu za njegovu odgovornost za potrošnju nastalu nakon prestanka vlasništva i posjeda.

17. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 25. stavak 1. Pravilnika, kada je zaključio da je tuženik bio dužan tužitelju prijaviti promjenu vlasništva i dostaviti dokumentaciju radi prestanka ugovornog odnosa, te da zbog propuštanja takvog postupanja ostaje obvezan podmirivati električnu energiju utrošenu na tom obračunskom mjernom mjestu.

18. Pritom nije osnovano pravno shvaćanje tuženika da je njegov ugovor o opskrbi električnom energijom prestao po sili zakona već pravomoćnošću rješenja o dosudi 28. prosinca 2023. Iz članaka 24. i 25. Pravilnika, ne proizlazi da samom promjenom vlasništva automatski prestaje postojeći ugovor o opskrbi.

19. Međutim, činjenica da ugovor nije prestao samom promjenom vlasništva ne znači da je tuženik samo zbog toga dužan platiti električnu energiju utrošenu nakon što više nije bio vlasnik ni posjednik nekretnine. Za takvu njegovu obvezu mora postojati odgovarajuća ugovorna ili druga pravna osnova.

20. Prema članku 8. stavku 1. Pravilnika ugovorom o opskrbi električnom energijom uređuju se prava i obveze opskrbljivača i krajnjeg kupca, dok prema stavku 4. istog članka ugovorne odredbe moraju na jasan, jednostavan i nedvojben način obuhvaćati njihova prava i obveze. Pravilnik također propisuje da se ugovori sklapaju u pisanom obliku.

21. Tužitelj u ovom postupku nije dostavio ugovor o opskrbi električnom energijom iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik, neovisno o prestanku vlasništva i posjeda nekretnine, preuzeo obvezu plaćanja električne energije sve do formalne promjene kupca u evidenciji tužitelja.

22. U spisu se nalazi zahtjev tuženika iz 2013. na temelju kojeg prvostupanjski sud utvrđuje postojanje ugovornog odnosa, međutim iz te isprave ne proizlazi postojanje takve posebne obveze tuženika. Sama činjenica da je tuženik u evidenciji tužitelja ostao evidentiran kao kupac stoga nije dostatna pravna osnova za njegovu obvezu plaćanja sporne tražbine.

23. U konkretnom slučaju iz stanja spisa proizlazi da je tuženik podmirio obveze za električnu energiju zaključno s 31. prosinca 2023., dok je predmetna nekretnina 8. siječnja 2024. predana u posjed novom vlasniku ... Nakon toga tuženik više nije bio ni vlasnik ni posjednik nekretnine, niti je tužitelj tvrdio da ju je tuženik i nadalje koristio odnosno da je on trošio električnu energiju.

24. Na drugačiji zaključak ne utječe ni činjenica da je nakon daljnje prodaje nekretnine ... 21. svibnja 2024. podnijela zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi na postojećem obračunskom mjernom mjestu, uz stanje brojila očitano 10. svibnja 2024. Te okolnosti potvrđuju kasniju promjenu kupca, ali ne predstavljaju pravnu osnovu za obvezivanje tuženika na plaćanje potrošnje nastale u razdoblju u kojem nije bio ni vlasnik ni posjednik nekretnine, pa time ni korisnik električne energije na predmetnom mjernom mjestu.

25. Neosnovano se tuženik poziva i na članak 26. stavak 7. Pravilnika, budući da članak 26. uređuje sklapanje ugovora u slučaju smrti fizičke osobe odnosno prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac, dok je u ovom predmetu riječ o promjeni vlasništva nekretnine, na koju se primjenjuju odredbe članaka 24. i 25. Pravilnika.

26. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao postojanje pravne osnove prema kojoj bi tuženik bio obvezan podmiriti spornu tražbinu za električnu energiju nastalu nakon što je predmetna nekretnina predana u vlasništvo i posjed drugoj osobi, pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog za iznos od 811,61 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

27. Stoga je na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a valjalo prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki I. izreke na način pobliže određen u izreci ove presude.

28. Osnovana je žalba tuženika i u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude.

29. Budući da je ovom odlukom preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 811,61 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, valjalo je, u smislu članka 166. stavka 2. ZPP-a, odlučiti o troškovima cijelog postupka.

30. Tužitelj je prvotno zahtijevao isplatu iznosa od 824,49 EUR, a tijekom postupka povukao je tužbu za iznos od 12,88 EUR koji je tuženik platio tijekom postupka, dok je u odnosu na preostali iznos od 811,61 EUR tuženik u cijelosti uspio u sporu. Kako dio zahtjeva u kojem tuženik nije uspio predstavlja razmjerno neznatan dio prvotno postavljenog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, tuženiku na temelju članka 154. stavka 5. u vezi s člankom 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu cjelokupnog troška potrebnog za vođenje parnice.

31. Tuženiku je kao potreban trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku valjalo priznati trošak sastava obrazloženog podneska od 30. listopada 2025. u zatraženom iznosu od 150,00 EUR, prema Tbr. 8. točki 1. u vezi s Tbr. 7. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa), te trošak zastupanja na ročištu održanom 16. travnja 2026. u zatraženom iznosu od 150,00 EUR, prema Tbr. 9. točki 1. u vezi s Tbr. 7. točkom 1. Tarife. Na navedene nagrade tuženiku pripada i zatraženi PDV od 25 % u ukupnom iznosu od 75,00 EUR, kao i trošak plaćene sudske pristojbe u iznosu od 39,82 EUR. Prema tome, tuženiku pripada naknada troškova prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 414,82 EUR.

32. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 414,82 EUR.

33. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer, s obzirom na to da je žalba tuženika prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena u pobijanom dijelu, taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa je zahtjev tužitelja za njegovu naknadu odbijen.

Slavonski Brod, 3. rujna 2026.

Sutkinja

Irena Dikanović-Terzić