Poslovni broj: K-162/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji tog suda Dubravki Đivanović kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Anđele Turuk kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv CF zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11) povodom privatne tužbe privatne tužiteljice CFJ od 12. listopada 2022. nakon javne rasprave održane na ročištima 11. svibnja 2026., 09. lipnja 2026., 25. kolovoza 2026., zaključene na ročištu 31. kolovoza 2026. u nazočnosti opunomoćenika privatne tužiteljice RF, odvjetnika u [adresa], okrivljenika CF, okrivljenikove braniteljice Nataše Đurović Đanović, odvjetnice u Dubrovniku dana 03. rujna 2026. u nazočnosti opunomoćenika privatne tužiteljice RF odvjetnika u [adresa], okrivljenog CF i okrivljenikove braniteljice Nataše Đurović Đanović, odvjetnice u Dubrovniku objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: CF OIB: [osobni identifikacijski broj] sin C i majke R rođene J, rođen **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, mirovina u iznosu od cca 800,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, sa završenom VSS, vlasnik nekretnine u kojoj živi površine cca 100 m2, vlasnik osobnog vozila marke Audi Q3, godina proizvodnje 2014.

k r i v  j e

I. što je u Dubrovniku, dana 20.srpnja 2022.g., a o čemu je oštećena dobila saznanje 03.kolovoza 2022.g. u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. P- 167/2022, koji postupak se vodi po tužbi privatne tužiteljice spram okrivljenika, podnio odgovor na tužbu, u kojem odgovoru na tužbu je na štetu CFJ iznio neistinite činjenične tvrdnje, znajući da su neistinite, gdje je u odnosu na oštećenu RFJ, naveo: „Točno je da su odnosi tuženika i oca i prije navedenog događaja bili zategnuti, međutim tome je „kumovala“ izjava tužiteljice da ju je otac seksualno zlostavljao zbog čega je tuženiku savjetovala da pazi na svoju djecu kad ih ostavlja s ocem.“ koje neistinite činjenične tvrdnje su podobne štetiti časti i ugledu oštećene. dakle, znajući da su neistinite, podneskom Općinskom sudu u Dubrovniku, iznio neistinite činjenične tvrdnje, koje mogu štetiti časti i ugledu,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda– klevetu – opisano i kažnjivo po čl. 149. st. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11),

III. na temelju čl. 149. st. 1. KZ/11 okrivljeniku CF se za kazneno djelo iz čl. 149. st. 1. KZ/11

I z r i č e

novčana kazna u iznosu od 50 (pedeset ) dnevnih iznosa, u visini dnevnog iznosa od 51,50 EUR (pedesetjedneuripedesetcenti) što iznosi 2.575,00 EUR (dvijetisućepetstosedamdesetpeteura)

Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11, okrivljenik CF novčanu kaznu u iznosu od 2.575,00 EUR (dvijetisućepetstosedamdesetpeteura) dužan je platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude na račun državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-23022 (opis plaćanja: novčana kazna u predmetu K-230/2022) te dokaz o uplati dostavit sudu.

Na temelju čl. 43. st. 1. KZ/11 ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, ista će se naplatiti prisilno, putem ovlaštene institucije, sukladno odredbama posebnog zakona.

Na temelju čl. 43. st. 2. KZ/11 ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će, uz pristanak osuđenika donijeti odluku zamjene novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati.

Na temelju čl. 43. st. 3. KZ/11 ako osuđeni ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora.

Na temelju čl. 43. st. 4. KZ/11, kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi čl. 55. st. 2. istog zakona, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, okrivljenik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP/08), od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 iznosi 200,00 EUR (dvjestoeura) koje troškove je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-23022 (opis plaćanja: troškovi u predmetu br. K-230/2022), te dostaviti sudu primjerak uplatnice, a dužan je naknaditi i nužne izdatke i nagradu punomoćnika privatne tužiteljice RF, odvjetnika u [adresa], a o visini nužnih izdataka i nagrade opunomoćenika privatne tužiteljice odlučiti će se posebnim rješenjem.

O b r a z l o ž e nj e

1. Privatnom tužbom privatne tužiteljice CFJ od 12. listopada 2022. optužen je CF da je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda-klevetu opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 1. KZ/11

2. U očitovanju o optužbi okrivljenik CF je izjavio da se ne smatra krivim.

3. Tijekom provedenog dokaznog postupka ispitana je u svojstvu svjedoka privatna tužiteljica RFJ, ispitani su svjedoci JF, ŽF, EF pročitan je i pregledan spis Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. P- 167/2022 kao i odgovor na tužbu predan 20. srpnja 2022., te je na kraju dokaznog postupka pregledan i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list spisa 52-53).

4. Privatna tužiteljica RFJ u svom iskazu je navela da kad je primila odgovor na tužbu 2022., a vezano za postupak koji se vodio u građanskoj parnici povodom ostavine iza njihovog pok. oca, da kad je pročitala odgovor ostala je zgrožena tvrdnjama koje su se navele u tom odgovoru a gdje je napisano da je manipulirala ocem a zbog toga što je otac nju seksualno iskorištavao. To je totalna laž. Taj odgovor na optužnicu su pročitala i njena djeca i isti su ostali zgroženi i užasnuti i duboko potreseni. Morala je napraviti ovaj korak jer nikada nije nešto tako rekla jer se nešto tako nije ni dogodilo.

5. Svjedokinja JF u iskazu je navela da joj je poznato zašto je pozvana na sud. Na upit braniteljice navela je da je bila prisutna razgovoru supruga joj i suprugovog oca gdje je njen suprug svom ocu rekao da mu je sestra rekla da ju je otac seksualno zlostavljao i da svoju djecu drži podalje od oca. Na daljnji upit navela je da je to moglo biti 2005., godina prije ili godina kasnije. Na daljnji upit navela je da se daljnji razgovor između suprugovog oca i supruga odvijao tako da iako je ona očekivala da će suprugovo otac reagirati burno, protestirati, suprugov otac je mirno sjedio i nije bilo reakcije, na upit njenog supruga ocu da li vjeruje da je to sestra rekla otac je odgovorio da vjeruje, na suprugov upit da li misli da on laže otac je rekao ne, ne. Ona je bila šokirana. Na daljnji upit braniteljice da li je ona, a nakon što je to saznala dozvoljavala da njena djeca viđaju djeda navodi da je sestra njenom suprugu to rekla dosta ranije prije nego što je ona to saznala i djeca su tada bila mala, a kada je ona to saznala djeca su bila u srednjoj školi i djeca su viđala djeda. Na daljnji upit navodi da joj je poznato da je postojali razgovori oko pomirbe između njenog supruga i suprugovog oca i da je u razgovoru oko pomirbe prisustvovao gospodin ČF. Na upit punomoćnika privatne tužiteljice da li je razgovoru u kojem je njen suprug rekao ocu riječi koje je prethodno navela prisustvovao još netko navodi da su istom prisustvovali ona, suprug joj i suprugov otac, u to vrijeme skupljali su se zemljišnoknjižni papiri i suprugov otac ih je trebao prikupiti, navedeni razgovor odvijao se na balkonu kod njih, suprugov otac je bio na večeri i nakon večere su razgovarali. Na daljnji upit odakle su joj saznanja da je suprugova sestra to rekla njenom suprugu puno ranije navela je da je njoj suprug kasnije rekao da je to njemu sestra rekla ranije kada su djeca bila mala i da on nju nije htio uznemiravati tada time. Naime kada je ona prilikom razgovora supruga i oca mu to saznala, pitala je supruga kada je mu je to sestra rekla i on joj je odgovorio. Na daljnji upit da li je pitala supruga zašto je puštao da djeca budu sama s ocem mu, a s obzirom na to što mu je sestra rekla, navela je da djeca nisu bila sama sa suprugovim ocem, bila bi djeca i sa njima, sa suprugovim ocem bila bi sama pola sata ili sat vremena, a supruga nije pitala, nije ga pitala ništa, bila je u šoku jer suprugov otac nije reagirao, a nakon što mu je suprug rekao što mu je sestra rekla, suprugov otac se ponašao kao da se njega to ne tiče.

6. Svjedok EF u svom iskazu je naveo da mu je poznato zašto je pozvan na sud. Na upit braniteljice u kakvim je odnosima s okrivljenikom naveo je da mu je okrivljenik školski kolega iz gimnazijskih dana, prijatelji su intimni, on je čak i član viber grupe obitelji, svih članova CF obitelji. Na daljnji upit naveo je da mu je okrivljenik krajem 2004. ili početkom 2005. kada su bili u šetnji Gospinim poljem rekao da mu je sestra rekla da ju je otac seksualno zlostavljao i da pripazi djecu i da ih ne ostavlja u očevoj blizini. Prije nego što je to njemu CF rekao u toj šetnji on je CF povjerio neke svoje intimne stvari o kojima ne bi sad, i nakon toga je njemu CF ispričao to što je prethodno naveo. To što mu je CF rekao njega je šokiralo i rekao je da je to strašno što je i sestra proživljavala i ako je proživljavala, a ako nije da je njemu strašno da se to tako navodi. Na daljnji upit naveo je da CF ne bi izmislio da mu je to sestra rekla, CF je poštenjačina i on poznaje CF jako dobro. CF je i sam bio žrtva zlostavljanja kao dijete. Na daljnji upit kakvog zlostavljanja je žrtva bio CF naveo je da ne bi on o tome govorio. Na daljnji upit naveo je da je bilo seksualno zlostavljanje. Nakon što se CF meni povjerio, a to je bilo krajem 2004. ili početak 2005., bilo je pokušaja mirenja, pokušaja razgovora između CF, oca i CF sestre, a da se ta situacija raščisti. To je trajalo dugo. CF je htio neku zemlju pokloniti crkvi i kako je on u to vrijeme bio u biskupskom vijeću on je povezao CF sa župnikom koji je bio župnik u mjestu gdje se zemlja nalazila. CF je tu zemlju prepisao na samostan. Na upit punomoćnika privatne tužiteljice da li je, a s obzirom kako kaže prisan odnos sa okrivljenikom, imao saznanja da li je okrivljenik imao sporova u vezi podjele imovine naveo je da je vjerojatno imao, ali ne bi on o tome. Zna da je CF bio u lošim odnosnima sa ocem odnosno otac je bio u lošim odnosima s CF i ponašanje CF oca definitivno nije ponašanje oca prema sinu. Njemu je neshvatljivo da se otac može tako ponašati prema sinu. Neshvatljivo mu je da se otac diskriminatorno odnosi prema svojoj djeci. To je njegovo mišljenje. Na daljnji upit naveo je da je on prvo saznao da je sestra CF rekla vezano za seksualno zlostavljanje, a nakon toga je saznao za diskriminatorno ponašanje CF oca prema CF. Na upit sutkinje naveo je da on ima saznanja vezano za sporove oko podjele imovine CF oca i ta saznanja ima od CF i CF mu je rekao da je sestra mu defacto dobila sve.

7. Svjedok ŽF u svom iskazu je naveo da mu je poznato da je pozvan kao svjedok radi tužbe CF sestre. Na upit braniteljice da li mu je okrivljenik ikada govorio nešto o svom ocu i svojoj sestri u seksualnoj konotaciji i ukoliko jest što mu je govorio i što mu je sve poznato vezano za tu situaciju naveo je da su on i CF razgovarali o toj situaciji, o seksualnom uznemiravanju. To ih je pogodilo jer su cijeli život bili zajedno, a on i CF su kao maloljetnici bili izloženi pedofilskom iživljavanju jedne osobe. On je bio spona između arbitra Nika Kučera i razgovarao je s ČF o tome i ostao je ČF iznenađen. ČF je njega pitao kakav je CF čovjek i on je istome rekao da sam to zaključi. ČF je bio iznenađen jer je njemu CF bio prezentiran kao čudovište, u sasvim drugačijem svjetlu nego što ga je ČF doživio. Na daljnji upit zašto ga je ČF takvim doživljavao po njegovom mišljenju naveo je da prije nego se ČF uključio u arbitražu i razgovore obitelji dobio je od njih informacije o CF i CF mu je bio predstavljen u drugom svjetlu. Na daljnji upit da li misli da bi CF izmislio, a vezano za seksualno uznemiravanje sestre, naveo je da ne bi, oni su bili žrtva takvog uznemiravanja i to nije za šaliti se, čovjek koji to doživi to gleda drugačije. Na upit okrivljenika da li se nakon neuspjele arbitraže on čuo sa AF i ako jest o čemu su razgovarali naveo je da je AF jednostavno sa svim tim bio iznenađen, bila je predstavljena druga priča koja se nakon arbitraže okrenula naopako. Sve što je izneseno o AF drugu ŠF i da ŠF nije na to reagirao po AF na primjeren način da bi iskazao ljutnju, obranio svoju čast i AF je smatrao da je trebalo drugačije reagirati. On AF nije govorio o seksualnom uznemiravanju njega i CF kad su bili maloljetni, jednostavno sram ga je o tome uopće govoriti. AF je za CF bio siguran da CF to nije izmislio. On je volio sjediti sa CF ocem ŠF i AF i razgovarati, oni su bili školovani, udbaši, a on je bio suprotnih stavova i pogleda, bio je u Domovinskom ratu. Bilo mu je fascinantno razgovarati s njima i da da vidi kako razmišljaju. Na upit punomoćnika privatne tužiteljice kada mu je okrivljenik prvi put govorio o odnosu oca i sestre vezano za seksualnu konotaciju naveo je da se ne može točno sjetiti da bi rekao godinu. Jednom su to govorili i to nisu nakon toga dugo spominjali jer im je bilo neugodno o tome govoriti. Cijelo vrijeme optužbe su tu, ali o tome nisu razgovarali, CF ocu te optužbe nije nikada spominjao, nije njegovo da to govori. Sa CF ocem nije nikada razgovarao ni o tome što se dogodilo njemu i CF, a CF otac je to sve znao. Na daljnji upit naveo da je do arbitraže o kojoj je govorio došlo na inicijativu CF oca, misli da je postojala suglasnost svih u obitelji vezano za arbitražu jer da nije bilo suglasnosti do iste ne bi došlo. Na daljnji upit navodi da je moguće da se ta arbitraža odvijala 2003., 2004. ili 2005., bio je učesnik svega, ali nije pisao datume, može povezati da je u to doba radio u vinariji Dingač, jedino to ali nije vodio nikakve bilješke da je pisao to. Bio je tu, on je s CF odrastao, s obitelji ŠF je odrastao, zna sve. On i CF su se družili kao djeca i nastavili su to i kao odrasli ljudi. Na daljnji upit kakvi su odnosi između CF i njegovog oca bili prije arbitraže naveo je da je za CF otac bio uzvišen, kao neko božanstvo a i otac je slično doživljavao CF, pametnim, sposobnim, dobrim čovjekom, s tim da je to CF otac o CF govorio njemu, a što je otac o CF govorio drugima to je upitno. Na daljnji upit da li je ČF živ navodi da nije, umro je prije par godina. Na upit sutkinje naveo je da je njemu ČF u razgovoru rekao da je njemu CF od obitelji predstavljen u nekakvom drugom svijetlu nego što je ČF o njemu stekao utisak. Na daljnji upit naveo je da je ČF vezano za odnos CF oca i CF sestre saznao kroz nekakva pisma, pojavila su se nekakva pisma između druga ŠF i druga Nika i on je u to bio uključen i drug ČF je bio iznenađen zašto je izostala reakcija druga ŠF i zašto drug ŠF nije reagirao.

8. S obzirom na svoje očitovanje o krivnji okrivljenik je obranu iznio na kraju dokaznog postupka i u istoj je naveo da se prvi put nalazi u ovakvoj situaciji da je na optuženičkoj klupi, ali to nije ništa prema onome što je doživio kada mu je ta misao usađena od koje nikako nije mogao pobjeći a to je kada mu je sestra početkom 90 tih godina rekla da je otac seksualno uznemiravao a naročito da pazi na djecu da ga ne ostavlja samoga sa njima. On osobno je kao dečkić bio izložen seksualnom uznemiravanju, tako da je naročito senzibiliziran na te stvari, od ranijih godina se ti senzori razvijaju kako seksualno predatora, tada on to nije znao, kako ga prepoznati, kako ne doći u poziciju da bude žrtva. To je bio jedan čovjek koji je sada pokojni u selu, to je bila javna tajna ali nije se o tome govorilo. Oni kao djeca su o tome razgovarali čak nekad pokušavali i prebaciti na šalu i sada ti netko usadi tu misao da je možda tvoj otac isto tako seksualni predator. Naravno djeca pedofila su danas ugledni ljudi i građani i oni ne trebaju ispaštati za grijeh svoga oca. S jedne strane su bila njegova djeca i svaki normalni roditelj želi zaštiti svoju djecu a s druge strane je bio otac koji je njemu bio bog, otac je njemu bio životni uzor i on nije znao da li je to istina ili ne i dugo se mučio s time i naravno da je pazio na svoju djecu pozorno jer u svijetu u kojem on živi ne postoji veći grijeh nego pedofilija i još to da ne govori prema svojoj unučadi i djeci, prema našem moralnom sklopu ne postoji veći grijeh. Nije lako živjeti s tom mišlju te godine, te godine su bile ratne godine, nestala je jedna država, jedan režim je nestao, uspostavio se novi poredak zakleti komunisti su postajali veliki vjernici, ljudi su se odricali svojih prijatelja i familije, što je najgore neki su u ratu izgubili, bila su to teška vremena. On se nije nikada bavio politikom, on je inženjer matematike i informatike i sa još 2 partnera je osnovao tvrtku. Njegovu obitelj je pogodila još jedna nesreća a to je majčina bolest, ona je bila teški bolesnik, onkološki bolesnik, operirala je dojku, maternicu, mozak i često ju je on vodio u Zagreb, pošto je već tad njegov otac bio u poodmaklim godinama, na te kontrole. Dodatno mu je teško bilo što o toj strašnoj tvrdnji on nije mogao s nikim razgovarati i uvijek ga je morilo to što je istina. Najmanje je to mogao reći svojoj supruzi jer tako nešto reći, takvu sumnju posaditi, takav ožiljak napraviti, jednostavno čovjek ne može gledati tu osobu na isti način kao što je do sada gledao. Nakon majčine smrti, jer on to nije mogao prihvatiti, njegova je žena govorila o tom razgovoru, njegova sestra je htjela da se razriješe neki imovinski odnosi i on je to spomenuo ocu u razgovoru, očeva reakcija ga je zbunila kao uostalom i njegovu suprugu, on to jednostavno nije mogao prihvatiti jer tu je vrlo jednostavno rješenje a stvar je komplicirana, ili laže njegov otac ili laže njegova sestra, jedan od njih je negativac. Uz to što su to snažne emocije tu postoji i dio racionalnosti, što ako njegova sestra laže, sutra se i njemu može dogoditi ista stvar, da i on bude optuženi na taj način tako da je htio razriješiti tu stvar i uglavnom njegov otac nije to htio prihvatiti i razriješiti, nije htio da se suoče, on je naprosto prestao dolaziti na Pelješac. Onda su počele kolati razne glasine o njemu, najviše ga je pogodilo da se on nije brinuo za majku, da je poludio, te glasine su dolazile do njega i u jednom trenutku on je preko prijatelja ŽF poslao pismu ocu u kojem je oca zamolio da pokušaju izgladiti i razriješiti odnose, to je bilo 2007. i predložio je ocu da odabere arbitra, osobu od povjerenja koja će ih saslušati i savjetovati i otac je odabrao gospodina Nika Kučera, oni su ga zvali dundo ČF, on je Nika Kučer vidio 3-4 puta, njegov otac je bio jako dobar s ČF, oni su bili drugovi, a plus toga žena od Nika Kučera je rodbinski povezana sa obitelji njegove majke. Došlo je do razgovora u stanu njegove sestre u kojem je otac stanovao. Razgovor je trajao jako dugo i u njemu je on iznio između ostalih stvari i tu tvrdnju koju je njemu sestra rekla, gospodin ČF je bio užasnut time. Mora naglasiti da su nakon toga njegov otac i ČF razmijenili nekoliko pisama i u tim pismima je njegov otac rekao da se sestra ljuti na Nika i iznio je da ČF nije bio na očevoj strani. On je kasnije razgovarao sa ČF i ČF mu je dao ta pisma koja su oni razmjenjivali i nakon toga su oni prekinuli svaki odnos i do AF smrti nisu više komunicirati. Nakon razgovora u sestrinom stanu otac mu se obratio, poslao mu je pismo u kojem traži da razjasni što on želi od oca, pismo se nalazi u parničnom spisu i nema potrebe da ga prepričava ali smisao je u tome da želi istinu, u njemu je isto naveo da je bio seksualno zlostavljan kao dijete pa da je naročito osjetljiv. Dan danas kad je postao peterostruki nono i kada je spoznao tu ljubav, uvijek ga obilježava da li je ta ljubav, da li će netko drugi protumačiti njegovo ponašanje kao nedolično. Jednostavno kad proživite takve stvari u životu onda su vam neki drugi receptori razvijeni. Nema tih para, te imovine kojim bi on mogao kao netko supstitut dobiti jer bi on iznutra bio prazan. Čitav ovaj postupak, on zna da presuda ne može promijeniti ono što je bio, nijedna presuda nije povijest promijenila ona može utjecati na budućnost ali i on i njegova sestra znaju što je istina a istina je da je to ona njemu rekla. on nema potrebu da sa nekom presudom koju će pokazati svojoj ženi, svojoj djeci, prijateljima potvrdi da je to istina što govori jer njegovo ponašanje, njegov život pokazuju i svjedoče i oni znaju da on govori istinu. Njegov otac je imao teoriju tzv. bijelih laži, to su laži koje su opravdane izreći ih da bi se ostvario " dobar cilj", on to nikada nije mogao prihvatiti. Sada kada je proteklo toliko vremena i kada su djeca odrasla tada to više nije važno, ne more ga te dileme, njegov otac je mrtav, sama potreba njegove sestre da vodi takav postupak i da njega nevinoga želi osuditi samo ga je učvrstila u tome da je napravio dobar izbor kada je prije 20 godina s njome prekinuo odnos. Uvijek ga je morila ta dilema tko govori istinu, a tko laže i uvijek čovjek pokušava izabrati manje zlo i uvijek mu se više sviđala ideja da njegova sestra laže i da njegov otac nije pedofil. Mora napomenuti i djeca su odrasla i nikada takvih saznanja o tome nisu imala, a jako je pazio da se ne dogodi neželjena situacija. Na upit punomoćnika privatne tužiteljice naveo je da je parnični spor koji se vodio između njega i privatne tužiteljice okončan u korist privatne tužiteljice. Spor se vodio jer je otac njega proglasio nedostojnim nasljeđivanja. Naime otac i sestra sklopili su ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, misli 2007. ili 2009. i većina imovine je prepisana na sestru. Otac je ostavio oporuku kojom njega isključuje od nasljeđivanja. Ostalo je nešto zemlje koja nije bila obuhvaćena ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju i sestra je njega tužila i parnični postupak se vodio u svezi toga. Na daljnji upit naveo je da je odgovor na tužbu koji se nalazi u parničnom spisu i koji odgovor na tužbu je dostavljen uz privatnu tužbu CFJ je on sastavljao i na istom je njegov potpis. Na daljnji upit naveo je da dokazi koji su navedeni u odgovoru na tužbu je on predao u parnični spis, on je te dokumente osobno predao na sud u parničnu pisarnicu. Na upit sutkinje naveo je da kada je njemu sestra rekla da ju je otac seksualno uznemiravao i da pripazi na svoju djecu on nije pitao oca vezano za to jer je smatrao da to može prouzročiti daljnje patnje u obitelji. Na daljnji upit naveo je da je to prvi put ocu spomenuo 2005., a o čemu je svjedočila njegova supruga i tada je i njegova supruga prvi put saznala za to. Njegova majka je živjela sa njegovim ocem u domaćinstvu, bila je teško bolesna i invalid i otac je bio jako brižan prema majci sve do njezine smrti, kraj 2003.

9. Iz ovosudnog spisa P-167/2022 u sud utvrđuje da je za RFJ **.**.2022. u Općinskom sudu u Dubrovniku podnijela tužbu radi utvrđenja opravdanosti isključenja nasljednika CF iz nasljedstva. Također je utvrđeno da je 20. srpnja 2022. u Općinskom sudu u Dubrovniku zaprimljen odgovor na tužbu CF.

10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, u svezi s ostalim dokazima, te iste u svezi s iskazom okrivljenika, na temelju takve ocjene dokaza, te iskaza okrivljenika, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik inkriminirane prigode i na način opisan u izreci presude počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – kleveta – djelo opisano po čl. 149. st. 1. KZ/11.

11. T ijekom postupka nije bilo sporno da su odnosi između privatne tužiteljice i okrivljenika duže vrijeme poremećeni. Također nije sporno da je okrivljenik u odgovor na tužbu naveo „Točno je da su odnosi tuženika i oca i prije navedenog događaja bili zategnuti, međutim tome je „kumovala“ izjava tužiteljice da ju je otac seksualno zlostavljao zbog čega je tuženiku savjetovala da pazi na svoju djecu kad ih ostavlja s ocem.“, budući to proizlazi kako iz provedenih dokaza tako i iz obrane okrivljenika.

12. Sporno je, a s obzirom na obranu optuženika, da li je okrivljenik inkriminirane zgode počinio kazneno djelo klevete na način kako mu se to privatnom tužbom CFJ stavlja na teret, odnosno je li za privatnu tužiteljicu u odgovoru na tužbu iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njezinoj časti i ugledu znajući da su neistinite,

13. Okrivljenik CF negira počinjenje terećenog kaznenog djela navodeći pri tom da je njemu sestra, ovdje privatna tužiteljica, početkom 90 tih godina rekla da je otac seksualno uznemiravao a naročito da pazi na djecu da oca ne ostavlja samoga sa njima i da je on to ocu prvi put spomenuo 2005. čemu je nazočila i njegova supruga, koja je također tada prvi put saznala za to. Okrivljenikova obrana nije vjerodostojna jer je neuvjerljiva, neživotna, nelogična i usmjerena je isključivo namjerom za izbjegavanje krivnje. Naime, po stajalištu ovog suda neživotno je i nelogično da osoba prosječnih sposobnosti i određenog životnog iskustva koja je bila roditelj male djece, a što je bez sumnje okrivljenik, u situaciji saznanja i savjeta da djecu ne ostavlja samu sa djedom jer je djed seksualno zlostavljao vlastitu kćer o tome ne bi upoznao drugog roditelja djece, već da bi drugi roditelj o tome saznanje dobio petnaestak godina kasnije kad su djeca postala srednjoškolci. Nadalje, u situaciji kada bi okrivljenik dobio saznanje od vlastite sestre da ju je njihov otac seksualno uznemiravao, i kada bi ga mučilo je li istinito to saznanje, a kako to sam okrivljenik u obrani navodi, po stajalištu ovog suda životno bi i logično bilo da istinitost tih navoda pokuša i utvrditi, a ne da, a kako to sam u obrani iznosi, čeka da prođe petnaest godina i kada je njegova sestra htjela da se razriješe neki imovinski odnosi, da ocu to spomene u razgovoru.

14. Sud prihvaća iskaz privatne tužiteljice kao vjerodostojan. Naime, privatna tužiteljica iskazivala je životno i uvjerljivo u pogledu neistinitosti inkriminiranih navoda u privatnoj tužbi decidirano pobijajući iste.

15. Iskaz svjedokinje JF sud nije prihvatio vjerodostojnim smatrajući da svjedokinja svojim iskazom nastoji pomoći okrivljeniku, svom suprugu u oslobađanju kaznenopravne odgovornosti. Naime, neuvjerljivo je i nelogično da bi u situaciji gdje bi svjedokinja saznala da je suprugova sestra njenom suprugu rekla da ju je otac seksualno zlostavljao i da njihovu djecu drži podalje od oca svjedokinja bila šokirana pasivnošću suprugovog oca, kako to sama kaže, a nije bila šokirana time što ona nije do tada bila upoznata s upozorenjem da bi djecu im trebalo držati podalje od djeda. Osim toga, iako ova svjedokinja navodi da je tijekom razgovora kojem je ona nazočila suprugov otac na upit njenog supruga da li vjeruje da je to sestra rekla, odgovorio da vjeruje, te da je na daljnji upit supruga da li misli da on laže, rekao ne, ne, to ne proizlazi iz obrane okrivljenika. Po stajalištu ovog suda da je okrivljenikov otac to doista i rekao to bi zasigurno okrivljenik u svojoj obrani i naveo.

16. Iz iskaza svjedoka EF proizlazi da on saznanja o tome što bi okrivljeniku sestra rekla vezano za seksualno zlostavljanje i ne ostavljanje djece u oca je dobio posredno, od okrivljenika i to petnaestak godina nakon što je to sestra okrivljeniku rekla. Nadalje ovaj svjedok u svom iskazu iznosi svoja osobna stajališta vezana za osobu okrivljenika kao i za ponašanje okrivljenikovog oca prema okrivljeniku. Iskazu ovog svjedoka sud nije poklonio vjeru smatrajući da ovaj svjedok svojim iskazom želi pomoći svom prijatelju, ovdje okrivljeniku u oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti.

16. Svjedok ŽF u svom iskazu, a odgovarajući na upit braniteljice da li mu je okrivljenik ikada govorio nešto o svom ocu i sestri u seksualnoj konotaciji i ako jest što mu je sve govorio i što mu je sve poznato vezano za tu situaciju je šturo iskazao da su razgovarali o toj situaciji, seksualnom uznemiravanju pri tome ne navodeći što mu je okrivljenik govorio, niti je detaljnije opisao sam taj njihov razgovor, a niti se sjeća kada mu je okrivljenik o tome govorio, dok detaljnije opisuje situaciju vezanu za arbitražu i arbitra Nika Kučer. Po stajalištu ukoliko je okrivljenik ovom svjedoku govorio o seksualnom uznemiravanju okrivljenikove sestre od strane oca im, a sam svjedok kaže da jest, uvjerljivo bi bilo da se svjedok, makar pobliže, sjeća toga što mu je okrivljenik tom prilikom rekao i da to u svom iskazivanju i navede. Iskaz ovog svjedoka sud je smatrao neuvjerljivim i danim s ciljem pomaganja okrivljeniku u oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti.

16. U odnosu na materijalne dokaze pročitane i pregledane tijekom rasprave za istaknuti je da je sud prihvatio kao vjerodostojnu svu dokumentaciju pregledanu i pročitanu u dokaznom postupku budući stranke nisu osporile vjerodostojnost.

17. U konkretnom slučaju valjalo je poći od načela da je teret dokazivanja, kao specifičnost kaznenog djela klevete, na strani okrivljenika i da okrivljenik nije uspio dokazati navode koji su predmet privatne tužbe. Naime, kod kaznenog djela klevete neistinitost klevetničke izjave se presumira s obzirom na princip quisquis praesumitur bonus (svatko se smatra dobrim) koji se očituje i u presumpciji nevinosti u kaznenom postupku. Ako se za nekoga tvrdi nešto negativno, treba to i dokazati, jer dok to nije dokazano, takva tvrdnja smatra se neistinitom. Posljedica presumpcije čestitosti očituje se u tome da se teret dokazivanja iznimno prebacuje na okrivljenika.

18. Dakle, u ovom postupku okrivljenik nije dokazao istinitost činjenične tvrdnje da je privatna tužiteljica izjavila da ju je otac seksualno zlostavljao i da je okrivljeniku savjetovala da pazi na svoju djecu kad ih ostavlja s ocem ,te da je zategnutim odnosima okrivljenika i oca „kumovala“ ta izjava. S obzirom da okrivljenik nije dokazao istinitost te tvrdnje, proizlazi da je on znao da ista nije istinita, dakle da je lažna. Tom je tvrdnjom okrivljenik povrijedio ugled i čast privatne tužiteljice, odnosno istim umanjio osjećaj njene osobne i moralne vrijednosti.

19. Okrivljenik kao odrasla i zrela osoba je znao i morao znati da isticanjem ovakvih tvrdnji koje imaju klevetnički sadržaj čini terećeno mu kazneno djelo. Osim toga, kada se cijene okolnosti da je okrivljenik rođen 1958. i sa visokom stručnom spremom, kao i njegovo životno iskustvo, po mišljenju ovoga suda okrivljenik je u potpunosti svjestan protupravnosti svojih djela.

20. S obzirom na sve gore navedeno nedvojbeno je da je okrivljenik svjesno iznosio tvrdnju za koju je znao da je neistinita pa je tako postupao s izravnom namjerom da o privatnoj tužiteljici iznese neistinitu tvrdnju s ciljem da naškodi njenoj časti i ugledu. Kao oblik krivnje za terećeno kazneno djelo KZ/11 propisana je namjera, a temeljem utvrđenog inkriminiranog ponašanja okrivljenika tempore criminis isti postupa upravo s takvim oblikom krivnje jer je svjestan da se radi o klevetničkom sadržaju navoda iznesenih u odnosu na privatnu tužiteljicu, a usprkos tome te navode iznosi, dakle, hoće njihovo počinjenje. Stoga je okrivljenik ovo djelo počinio sa izravnom namjerom prvog stupnja. Okrivljenik je naprijed opisanim postupanjem u svemu ostvario kako objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je spornu izjavu okrivljenik iznio znajući da je neistinita te da je htio iznijeti predmetnu neistinitu tvrdnju i to kako bi naškodio časti i ugledu privatne tužiteljice.

21. Kako tijekom postupka nije ničim dovedena u sumnju ubrojivost okrivljenika tempore criminis, valjalo je istoga proglasiti krivim te mu izreći određenu kaznenopravnu sankciju cijeneći pri tome sve okolnosti koje utječu na izbor, vrstu i visine kazneno pravne sankcije. U konkretnom slučaju sud je olakotnim okrivljeniku cijenio činjenicu da se radi o neosuđivanoj osobi, što upućuje na zaključak da se radi o osobi inače urednog ponašanja koja poštuje zakone i pravni poredak Republike Hrvatske, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

22. Slijedom navedenih okolnosti, a imajuću u vidu zakonom zaprijećeni okvir kazne za ovo konkretno kazneno djelo, sud je okrivljenika za počinjenje kaznenog djela klevete iz čl. 149 st. 1. KZ/11 osudio na novčanu kaznu u visini od 50 dnevnih iznosa tj. na kaznu od 2.575,00 EUR (50 dnevnih iznosa x 51,50 EUR dnevni iznos), a koju je dužan platiti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske. Na temelju čl. 43. st. 1. KZ/11 ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, ista će se naplatiti prisilno, putem ovlaštene institucije, sukladno odredbama posebnog zakona. Na temelju čl. 43. st. 2. KZ/11 ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će, uz pristanak osuđenika donijeti odluku zamjene novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. Na temelju čl. 43. st. 3. KZ/11 ako osuđeni ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora. Na temelju čl. 43. st. 4. KZ/11, kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi čl. 55. st. 2. istog zakona, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci.

23. Pritom je za dnevni iznos uzet iznos prosječne dnevne plaće u RH u vrijeme presuđenja (koji podatak objavljuje svaka tri mjeseca VSRH) i to temeljem čl. 42. st. 4. i 5. KZ/11, jer bi utvrđivanje točnih prihoda i imovine okrivljenika, te točnih prosječnih troškova okrivljenika nužnih za njegovo uzdržavanje bilo povezano s nerazmjernim teškoćama i neosnovano bi dovelo do odugovlačenja postupka.

24. Sud je stava da će upravo ovakvom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, tj. da će takva sankcija utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

33. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 8. ZKP/08 od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, iznosi 200,00 eura (dvjestoeura) padaju na teret okrivljenika CF koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana, od pravomoćnosti ove presude a pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, dok će se o visini nužnih izdataka i nagrade opunomoćenika privatne tužiteljice RF odlučiti posebnim rješenjem. Prilikom odmjeravanja troškova sud je imao u vidu složenost i trajanje kaznenog postupka kao i materijalno stanje optuženika.

34. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 03. rujna 2026.

Sutkinja

Dubravka Đivanović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste putem ovog suda za Županijski sud u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

- privatna tužiteljica RFJ

- punomoćnik privatne tužiteljice RF, odvjetnik u [adresa]

- okrivljenik CF

- braniteljica okrivljenika Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku