Poslovni broj: Usž-3123/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća te uz sudjelovanje zapisničarke, sudske savjetnice Katarine Skrbinac, u upravnom sporu tužitelja „Preženca“ d.o.o. (OIB: 89146429031), Split, Spinutska 67, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz M. K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (OIB: 53969486500), Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi postupanja - upisa u Evidenciju poslodavaca kod kojih je zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3049/2025-10 od 27. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3049/2025-10 od 27. travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem, u točki I. izreke, odbačena je tužba , a, u točki II. izreke, odbačen je prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere. Točkom III. izreke je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv navedenog rješenja zbog, u biti, svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je tužba dopuštena, jer je, rješenjem, trebao biti pozvan da uredi tužbu, tako što će priložiti tužbi prigovor kojeg je podnio protiv postupanja i odluku o prigovoru. Smatra i da je prvostupanjski sud trebao prethodno, prije upuštanja u meritum stvari, odlučiti o predloženoj privremenoj mjeri. Predložio je poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući ga u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), koja se na odgovarajući način primjenjuje i pri odlučivanju o žalbi protiv rješenja na temelju odredbe članka 128. stavka 4. ZUS-a, Sud ocjenjuje da je osporeno rješenje zakonito i pravilno.
6. Nije sporno da je tužitelj podnio tužbu radi ocjene zakonitosti postupanja tuženika, koji ga je uvrstio u javno dostupnu Evidenciju poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada (u daljnjem tekstu: Evidencija).
6.1. Nije sporno ni da je upis tužitelja u Evidenciju proveden na temelju zapisnika o inspekcijskom nadzoru drugoga javnopravnog tijela, Državnog inspektorata i pisane obavijesti o provedenom inspekcijskom nadzoru i utvrđivanju postojanja neprijavljenoga rada i prije nego što je pokrenut odgovarajući prekršajni/upravni postupak zbog postojanja osnova sumnje da je kod njega utvrđeno postojanje neprijavljenog rada.
7. Sud je odbacio tužbu kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 3. ZUS-a, ocijenivši da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, jer tužitelj nije iscrpio redovit pravni put vezan uz postupanje propisan Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP). Sud je izrazio pravno shvaćanje da je riječ o drugom obliku postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje u smislu članka 156. ZUP-a.
8. U žalbenom stadiju postupka pokazalo se spornim jesu li ispunjene pretpostavke za vođenje spora u situaciji kada je tužitelj 4. prosinca 2025. (što je razvidno iz žalbe i njezinih priloga) podnio prigovor protiv postupanja javnopravnog tijela, dakle, nakon podnošenja tužbe (podnijeta je 2. prosinca 2025.).
9. Analizirajući sadržaj obrazloženja prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje spora, jer tužitelj prethodno prije traženja upravno sudske zaštite nije iskoristio a niti iscrpio redoviti pravni lijek protiv osporenog postupanja tuženika koji je predviđen ZUP-om.
10. Sud ocjenjuje da je zakonito i pravilno postupio prvostupanjski sud, kada je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, pravilnom primjenom odredbe članka 46. stavka 1. točke 3. ZUS-a, odbacio tužbu kao nedopuštenu, a što je valjano i dostatno obrazložio. Posljedično tomu je zakonito odbijen i prijedlog za određivanje privremene mjere i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova spora.
11. Iako je prvostupanjski sud bio dužan prethodno, prije donošenja osporenog rješenja, u skladu s člankom 45. stavkom 1. ZUS-a u vezi s člankom 39. stavkom 1. točkom 8. ZUS-a, pozvati na uređenje tužbe, tako što će priložiti prigovor protiv opisanog postupanja tuženika i odluku o prigovoru, odnosno dokaze da je iskoristio redoviti pravni lijek protiv postupanja javnopravnog tijela, a na kojima je utemeljio tužbeni zahtjev, Sud smatra da u konkretnom predmetu i s obzirom na njegove posebnosti nije riječ o bitnoj povredi upravnog spora iz članka 126. stavka 2. u vezi s člankom 45. stavkom 1. ZUS-a, jer, u biti, nije sporno da tužitelj nije iskoristio redoviti pravni lijek prije traženja upravno-sudske zaštite.
12. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, u točki I. izreke, odbiti žalbu i potvrditi osporeno rješenje.
13. S obzirom na to da tužitelj nije uspio žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, u točki II. izreke, odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 3. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
