Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1186/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Marjane Rajić i Sanje Gospočić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. DČ, zbog prekršaja iz članka 57. stavka 2. i 7. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. i iz članka 90. stavka 3. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19, 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci od 10. studenoga 2025., klasa: 211-07/25-3/12489, urbroj: 511-15-14-25-1, u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okrivljenice DČ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela te u odluci o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, tako da se postupanje okrivljenice iz točke 1. izreke pravno označava kao prekršaj iz članka 43. stavka 1., 2. i 3. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa se temeljem istog propisa okrivljenici DČ za prekršaj iz točke 1. izreke utvrđuje novčana kazna u iznosu od 390,00 (tristodevedeset) eura, dok se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednoga mjeseca ukida.

II. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za djela pod točkom 1. i 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga, temeljem istih pravnih propisa, uz primjenu članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, okrivljenici DČ izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 420,00 (četiristodvadeset) eura kuna, koju je okrivljenica dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ukoliko okrivljenica u istom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati u cjelini plaćenom sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

III. Odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenice DČ, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

IV. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenica DČ obvezna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašena je krivom okrivljenica DČ i kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 680,00 eura, zbog prekršaja iz članka 57. stavka 2. i 7. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. (utvrđena novčana kazna od 650,00 eura) i iz članka 90. stavka 3. i 6. (utvrđena novčana kazna od 30,00 eura) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u točkama 1. i 2. izreke prekršajnog naloga.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.

Okrivljenica je obvezana i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 132,66 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da ne osporava svoju odgovornost, no dodaje da je majka dvoje maloljetne djece i da joj je za redovito obavljanje posla nužno korištenje osobnog vozila, pa predlaže ublažavanje novčane kazne i ukidanje ili ublažavanje zaštitne mjere.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, no da su na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava u odnosu na prekršaj iz točke 1. pobijanog prekršajnog naloga.

6. Naime, okrivljenici se u točki 1. pobijanog prekršajnog naloga stavlja na teret, u bitnome, da je kritične prigode u Ivankovu dolaskom do kbr. 82 u ulici Bošnjaci skretala u lijevo na šljunčanu površinu vozilom reg. oznake [registarska oznaka], a nije propustila vozilo, koje dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojega kretanja, uslijed čega je u stražnji desni bočni dio osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka] prednjim dijelom udario osobni automobil reg. oznaka [registarska oznaka], pri čemu su sudionici u ovo prometnoj nesreći zadobili lake tjelesne ozljede, pa da je time počinila prekršaj iz članka 57. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 57. stavku 7. uz primjenu članka 293. stavka 2. istog Zakona.

7. Slijedom navedenog, ovaj Sud zaključuje da je inkriminirajuće postupanje okrivljenice, kako je to činjenično opisano u točki 1. izreke prekršajnog naloga, trebalo podvesti pod odredbu članka 43. stavka 1., 2. i 3. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a ne pod odredbu članka 57. stavka 2. u vezi sa stavkom 7. i člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer iz činjeničnog opisa izreke pobijanog prekršajnog naloga proizlazi da je okrivljenica u prometu započela izvoditi radnju skretanja u lijevo, pri čemu nije propustila vozilo koje joj je dolazilo iz suprotnog smjera i pritom je zadržavalo svoj smjer kretanja, a kako se radilo o dijelu kolnika s prometom u oba smjera, a ne o mjestu na kojem se nalazi raskrižje, na takvo činjenično utvrđenje nije se mogla primijeniti odredba iz članka 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a s obzirom da je jedno od bitnih obilježja prekršaja iz tog članka da se radi o raskrižju cesta, što ovdje nije bio slučaj.

Dakle, ovaj Sud zaključuje da iz članka 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nedvojbeno proizlazi kako ta odredba propisuje način postupanja vozača u situacijama kada se on nalazi u raskrižju (članak 2. točka 26. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), uz što se, ponovno, naglašava da kada se ima u vidu činjenica da se konkretna prometna nesreća dogodila na kolniku za promet vozila u oba smjera, a ne na raskrižju, tada je u ovom konkretnom slučaju okrivljenica, prema činjeničnom opisu, trebala biti proglašena krivom za prekršaj iz članka 43. stavka 1., 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a ne za prekršaj iz članka 57. stavka 2. u vezi sa stavkom 7. istoga Zakona. Posebno se ističe da upravo članak 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje način postupanja vozača kada poduzima određenu radnju na cesti ili drugoj prometnoj površini koja nije raskrižje, za razliku od članka 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja odredba propisuje postupanje vozača u situacijama koje se odnose na propuštanje drugih vozila i prednost prolaza, a kada se radi o raskrižju cesta.

Slijedom navedenog, a temeljem članka 207. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je po službenoj dužnosti preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela kao u točki I. izreke ove presude, odnosno okrivljenica je proglašena krivom za prekršaj iz članka 43. stavka 1., 2. i 3. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je u konkretnoj prometnoj nesreći doista i počinila, a ne za neki drugi čija obilježja tom prigodom nije ostvarila, a koji prekršaj je, imajući u vidu i propisane kazne, blaži od prekršaja za koji je, pogrešnom primjenom materijalnog prava, pobijanim prekršajnim nalogom proglašena krivom.

8. Budući je člankom 43. stavkom 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 130,00 eura, to je uslijed primjene za okrivljenicu blaže odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za predmetno djelo prekršaja iz točke 1. izreke pobijanog prekršajnog naloga utvrđena kazna po blažem propisu, a koja je, dakle okrivljenici utvrđena srazmjerno utvrđenju iz pobijanog prekršajnog naloga, odnosno u visini propisanog posebnog minimuma za to djelo prekršaja, a ne na temelju uvažavanja okolnosti koje okrivljenica ističe u prigovoru, pa je po službenoj dužnosti preinačena odluka o kazni u odnosu na isto djelo prekršaja kao pod točkom I. izreke ove presude, te je posljedično tome preinačena i odluka o ukupnoj novčanoj kazni kao pod točkom II. izreke ove presude.

9. Razmatrajući odluku o utvrđenoj novčanoj kazni u odnosu na prekršaj iz točke 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna u iznosu od 30,00 eura, a okrivljenici je utvrđena novčana kazna u tako zakonom propisanom fiksnom iznosu. Ista je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o materijalnim i obiteljskim prilikama okrivljenice, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.

10. Razmatrajući nadalje odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da se okrivljenici za prekršaj iz točke 1. prekršajnog naloga ne treba izreći zaštitna mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, pa je stoga ovaj Sud, po službenoj dužnosti, ukinuo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca.

11. Naime, po ocjeni ovog Suda, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, posebno da je ovaj Sud po službenoj dužnosti preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela kao u točki I. izreke ove presude , zaštitna mjera ne bi bila u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti (članak 51.a Prekršajnog zakona).

12. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

13. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

14. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. rujna 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Postaji prometne policije Vinkovci u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.