REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2894/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Volić, odvjetnik u Odvjetničkom društva Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta u Garešnici, protiv tuženika Lovačkog društva Bilogora, Grubišno Polje, Trg bana Josipa Jelačića 5, OIB 86149173906, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2853/2025-3 od 19. studenoga 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju broj Pn-81/2023-50 od 29. travnja 2025., u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2853/2025-3 od 19. studenoga 2025. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju broj Pn-81/2023-50 od 29. travnja 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi kao i zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Naime, pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu utemeljena na činjenicama utvrđenim u ovom postupku u kojem je utvrđeno da se štetni događaj dogodio na lovnom području lovišta kojim gospodari tuženik. Pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana drugostupanjska odluka podudarno je ustaljenom pravnom shvaćanju ovog suda (zauzetog primjerice u odlukama broj Rev 352/2022-2 od 5. travnja 2022., broj Rev 2976/2017-2 od 14. prosinca 2022., Rev- 166/2024 od 24. rujna 2024. i Rev 1542/2024-2 od 26. veljače 2025.) prema kojem je odgovornost tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.
5. Odluke na koje se tuženik poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodeći ih kao razloge važnosti za postavljena pravna pitanja, nisu odgovarajući razlozi važnosti za ista jer su donesene u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu.
6. Slijedom navedenog pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je na temelju čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
7.1. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
7.2. Glede navoda tuženika da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno aktivno sudjelovati u postupku, izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Imajući u vidu izneseno, prema ocjeni vijeća tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen kao nedopušten.
8. Prema ocjeni vijeća tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo na jednakost pred zakonom zajamčeno čl. 14. st. 2. Ustava jer ničim ne ukazuje da su sudovi u istovjetnim ili u bitnome sličnim činjeničnim i pravnim situacijama drugačije primijenili materijalno ili procesno pravo.
9. Budući da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo na jednakost pred zakonom, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu je odbačen na temelju čl. 389.a st. 1. i st. 4. ZPP i odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Dražen Jakovina
