REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1258/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Marjane Rajić i Sanje Gospočić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. HA, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.) i dr., odlučujući o prigovoru okr. HA, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb od 10. prosinca 2025., klasa:211-07/25-1/19913, urbroj:511-19-28- 25-1, u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prigovor okrivljenika HA odbija se kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik HA obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadeset pet eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik HA i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.400,00 eura, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. (utvrđena novčana kazna od 1.320,00 eura), iz članka 101. stavka 1. i 4. (utvrđena novčana kazna od 60,00 eura) Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona osobnoj iskaznici (utvrđena novčana kazna od 20,00 eura), činjenično opisanih u točkama 1., 2. i 3. izreke prekršajnog naloga.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da je svjestan prekršaja i jako mu je žao zbog njegovog postupka, no dodaje da je trenutno nezaposlen, živi s majkom i ova kazna mu predstavlja izuzetno financijsko opterećenje, pa moli da mu se ublaži kazna.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Dakle, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za svaki od pojedinih počinjenih prekršaja u stjecaju utvrdilo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Dakle, cijeneći da okolnosti koje se ističu u prigovoru nemaju značaj naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, pri čemu iste nisu niti dokumentirane, te imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da su visine utvrđenih pojedinačnih novčanih kazni, kao i ukupna novčana kazna, izrečena sukladno odredbi čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, primjerene svim okolnostima konkretnog događaja, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom se naglašava da je prvostupanjsko tijelo, za prekršaj iz toč. 2. i 3.. izreke, novčanu kaznu utvrdilo u visini zakonom propisanog (fiksnog) iznosa, a za prekršaj iz toč. 1. utvrdilo u visini zakonom propisanog posebnog minimuma kazne. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa utvrđena novčana kazna u iznosu od 1320,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

7. Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni.

8. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. rujna 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi zagrebačkoj, II Policijskoj postaji Zagreb u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.