REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-936/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2. tužiteljice ŽSP , OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje obje zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Osnovne škole Mate Lovraka, OIB: 52960882634, Zagreb, Aleja Blaža Jurišića 13, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kuprešak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji 1. i 2. tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-46/2024-2 od 14. listopada 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9361/2021-21 od 5. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija 1. i 2. tužiteljice i ukidaju se rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-46/2024-2 od 14. listopada 2024. i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9361/2021-21 od 5. siječnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem od 5. siječnja 2024. naloženo je tuženiku u roku od 15 dana prvo tužiteljici i drugo tužiteljici svakoj isplatiti iznos od 68,43 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 5. siječnja 2024. do isplate u točki I. U točki II. odbijen je zahtjev tužiteljica za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 3.382,57 EUR-a i zateznu kamatu na predmetni trošak.
2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba 1. i 2. tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9361/2021- 21 od 5. siječnja 2024.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-292/2025 od 1. travnja 2025. .dopustio reviziju protiv drugostupanjskog rješenja u odnosu na slijedeće pitanje:
„Kada više različitih tužitelja ističe prema istom tuženik više zahtjeva različite visine, a radi se o zahtjevima koji imaju istu činjeničnu i pravnu osnovu, određuje li se vrijednost predmeta spora zbrajanjem visina svih tužbenih zahtjeva?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedenog rješenja tužiteljice su podnijele reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP- a). Predlažu preinačiti pobijano rješenje odnosno podredno ukinuti pobijano rješenje u cijelosti te predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav prijedloga.
5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za naknadu troškova postupka, odnosno način određivanja vrijednosti predmeta spora kod izračuna troškova postupka.
8. Prema odredbi članka 391. stavka 3. ZPP-a u vezi s člankom 400. stavkom 2. ZPP- a u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385. a ZPP-a zbog kojeg je dopuštena.
9. Prvostupanjski sud je odlučio o predmetnom trošku postupku na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 37. stavka 2. ZPP-a. Drugostupanjski sud se pozvao na odredbu članka 37. stavka 2. ZPP-a, ako pojedine zahtjeve prema istom tuženiku ističu različiti tužitelji vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Stoga se vrijednost predmeta spora ne određuje zbrajanjem svih zahtjeva tužiteljica, već se vrijednost predmeta spora određuje pram najvišem postavljenom zahtjevu i to onom 2. tužiteljice u iznosu od 650,32 EUR-a.
10. Tužiteljice u reviziji podnesenoj po dopuštenju, navode da su tužbeni zahtjevi u ovoj parnici istaknuti prema istom tuženiku, da su svi zahtjevi utemeljeni na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te je došlo do objektivne kumulacije zahtjeva i ispunjene su sve pretpostavke za određivanje vrijednosti predmeta spora zbrajanjem iznosa tužbenih zahtjeva. Stoga smatraju da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu članka 37. stavka 2. ZPP-a kad su odluku o trošku postupka donijeli utvrđujući vrijednost predmeta spora prema najviše postavljenom tužbenom zahtjevu.
11. Prema odredbi članka 37. stavka 1. ZPP-a ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Prema odredbi st.2. istog članka ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.
12. Iz sadržaja citiranih zakonskih odredbi proizlazi da u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost svakog pojedinog zahtjeva. Međutim, ta odredba je neprimjenjiva u slučaju odlučivanja o troškovima postupka na temelju odredbe članka 161. ZPP-a. Prema odredbi stavka 1. tog članka suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a prema odredbi stavka 2. tog članka ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Postojanje udjela suparničara u predmetu spora u slučaju subjektivne kumulacije podrazumijeva da ti udjelu predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva. Pravilno je stoga, kod donošenja odluke o troškovima postupka vrijednost predmeta spora utvrditi zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja (tako i u odlukama ovog suda broj Rev-2752/2011-2 od 22. rujna 2015., broj Rev x-598/2016-2 od 31. svibnja 2022., broj Rev-1206/2021-2 od 15. studenoga 2023., Rev-905/2024-2 od 11. ožujka 2025. i Rev 791/2023-3 od 2. srpnja 2025.).
13. Stoga odgovor na postavljeno pitanje za koje je tužiteljicama dopušteno podnošenje revizije u ovom predmetu glasi:
„U slučaju kad više tužitelja koje zastupa isti punomoćnik, ističu prema istom tuženiku, više zahtjeva različitih po visini, a radi se o zahtjevima koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora utvrđuje se zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja.“
14. Iz navedenog proizlazi da su obje nižestupanjske odluke utemeljene na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s navedenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda. To stoga je su sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa o troškovima postupka odlučili utvrđujući vrijednost predmeta spora prema najviše postavljenom tužbenom zahtjevu, ne uzimajući u obzir da su svi postavljeni zahtjev temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Navedenim postupanjem nižestupanjski sudovi su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl.37.st.2. ZPP i to je bilo do utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.
15. Stoga je, na temelju odredbe članka 391. stavka 7. u vezi s člankom 400. stavkom 2. ZPP-a prihvaćena revizija tužiteljica, ukinute su nižestupanjske odluke o trošku postupka u pobijanom dijelu i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.
Zagreb, 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
