REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2070/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv prvotuženika ŽIZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženice MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Andrija Boras, odvjetnik u Metkoviću, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-642/2025-4 od 24. studenoga 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-398/2022 od 28. svibnja 2025., u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-642/2025-4 od 24. studenoga 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-398/2022 od 28. svibnja 2025. pozivajući se na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pravna pitanja:
„1. Je li pravomoćna sudska presuda predstavlja "res iudicata" (presuđenu stvar) između konkretnih stranaka ("inter partes") ili djeluje prema svima (erga omnes)?
2. Je li sud u pravnoj situaciji kada utvrđuje da je odnos između stranaka razrijeđen sudskom presudom (presuđena stvar) u obvezi odbaciti tužbu ili odbiti tužbeni zahtjev?
3. Je li u situaciji kada prodavatelj sklopi dva ili više kupoprodajnih ugovora u odnosu na istu nekretninu, sud u obvezi primjenjivati odredbe o višestrukom ugovaranju otuđenje iste nekretnine iz članka 125. ZVDSP?
4. Je li se vlasništvo stječe sklapanjem kupoprodajnog ugovora ili upisom u zemljišne knjige?
5. Je li dopuštena tužba u parnicama radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, u kojoj se tužiteljska strana poziva na stjecanje prava vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da, imajući u vidu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova na temelju kojih je tužiteljev tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, pravna pitanja naznačena u tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je VI sa strankama u ovom postupku sklapao kupoprodajne ugovore za nekretninu koja je predmet spora u ovom parničnom postupku, da je sa tuženicima kupoprodajni ugovor sklopio 3. kolovoza 2007., dok je sa tužiteljem kupoprodajni ugovor za istu nekretninu sklopio 9. prosinca 2008., kada više nije bio faktični vlasnik sporne nekretnine, a u zemljišnim knjigama je već prije sklapanja kupoprodajnog ugovora između tužitelja i VI bila izvršena zabilježba spora na predmetnim nekretninama još 2. kolovoza 2008. pa je tužitelj u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora znao da je predmetna nekretnina već ranije bila otuđena slijedom čega se ne može pozivati na stjecanja vlasništva predmetne nekretnine u dobroj vjeri.
4. Ovdje također treba navesti kako odluke na koje se tužitelj pozvao u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodeći da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenim pravnim pitanjima u prijedlogu za dopuštenje revizije nepodudarno sa pravnim shvaćanjem ovoga suda, prema ocjeni vijeća nisu donesene u istim činjeničnim i pravnim okolnostima kakve su u ovoj pravnoj stvari.
5. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da isti podnosi na temelju odredbe čl. 385.a ZPP pa je je u ovom postupku bilo potrebno, osim ispitivanja postojanja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije propisanih odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, također ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
7. Prema sadržaju tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačio povredu temeljnog ljudskog prava zbog koje bi taj prijedlog bio utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
8. Slijedom navedenog prema ocjeni vijeća nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
