Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. VF, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 1. veljače 2024., broj Pp-964/2024, u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 1. veljače 2024., broj Pp-964/2024, proglašen je krivim okr. VF da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio produljeno djelo prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora 20 dana i, na temelju čl. 41. i čl. 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu bude izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Na temelju čl. 40. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona odlučeno je da će se, za slučaj opoziva uvjetne osude, lišenje slobode 1. veljače 2024. uračunati u izrečenu kaznu zatvora. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka 30,00 eura.

2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, pri čemu iz sadržaja žalbe proizlazi da se pobija samo odluka o neizricanju zaštitne mjere predložene u optužnom prijedlogu. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio ne primijeniti predloženu zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja, razloge prvostupanjskog suda smatra pogrešnim, ističe da se neizricanjem zaštitne mjere stječe dojam da sud više vodi računa o sankcioniranju počinitelja, nego o zaštiti žrtve obiteljskog nasilja, čime sud u drugi plan stavlja žrtvu i njezinu zaštitu te ističe da se zaštitnom mjerom osigurava zaštita žrtve i da neizricanje predložene zaštitne mjere može jedino imati poticajni učinak na buduće činjenje istovrsnih prekršaja, čime se neće postići specijalna ili generalna prevencija.

5. Iako je točno da se primjenom zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja osigurava i zaštita žrtve, ističući te žalbene navode tužitelj potpuno zanemaruje čl. 51. Prekršajnog zakona, kojim je propisana svrha zaštitnih mjera i iz koje odredbe proizlazi da je primarni cilj izricanja zaštitnih mjera otkloniti uvjete koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Osim toga, kod odluke o izricanju zaštitnih mjera nužno je voditi računa i o načelu razmjernosti iz čl. 51.a Prekršajnog zakona, što tužitelj također zanemaruje.

6. I po ocjeni ovog suda, nema osnove da se okrivljeniku izrekne predložena zaštitna mjera jer u spisu ne postoje podaci koji bi predstavljali opravdani temelj za izricanje iste, poglavito iz razloga što žrtva nasilja JF u svom iskazu nije navela ni jednu okolnost koja bi ukazivala na potrebu izricanja ove zaštitne mjere zbog njene zaštite od budućeg ponašanja okrivljenika, niti je iskazivala da osjeća strah naspram okrivljenika. Osim isticanja žalbenih navoda čija je suština da se neizricanjem zaštitne mjere stječe dojam da sud više vodi računa o sankcioniranju počinitelja, nego o zaštiti žrtve obiteljskog nasilja, tužitelj u žalbi ne navodi ni jednu okolnost, a kamoli neku koja bi bila osnovana, zbog koje smatra da je okr. VF trebalo izreći zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji.

7. Slijedom navedenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. rujna 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Nada Horvatović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.