Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-449/2026-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Srebrenke Šantić kao predsjednice vijeća, Sandre Juranović i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Dragane Umiljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene PMM, zbog kaznenih djela iz članka 149. stavka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja PM, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: K- 610/2026 od 15. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba privatnog tužitelja PM odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: K-610/2026 od 15. srpnja 2026., na temelju odredbe članka 525. stavka 1. točke 4. u svezi članka 355. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026. – dalje: ZKP/08), odbačena je privatna tužba privatnog tužitelja PM, od 8. srpnja 2026., podnijeta protiv optužene PMM, zbog kaznen ih djela iz članka 149. stavka 2. i članka 147. stavka 2. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu je žalbu podnio privatni tužitelj PM, osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka , ne precizirajući konkretno o kojoj se povredi radi, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj je podnio dvije pravodobne žalbe, jednu 15. srpnja 2026., a drugu 22. srpnja 2026., a budući da se žalbe sadržajno i suštinski podudaraju, razmatrane su kao jedna žalba. U žalbi žalitelj navodi da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pristup sudu te pravo na pravično suđenje "čime prvostupanjski sud otvoreno vrši protekciju okrivljenice". Navodi da je njegova privatna tužba odbačena s obrazloženjem da "kazneni postupak još nije počeo", a to po njegovom mišljenju "predstavlja apsolutno pogrešno tumačenje procesnih zakona". Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 147. stavka 2. KZ/11 i članka 149. stavka 2. KZ/11 "zbog čega su neistinite i uvredljive tvrdnje postale dostupne većem broju neovlaštenih osoba (sudsko osoblje, upravitelji, skrbnici, odvjetnici)". Dodaje da optužena PMM nikada nije dostavila dokaz o tome da mu je uputila telegram na adresu u [adresa] (kod [adresa]), a sporni (njezin) podnesak cirkulirao je kroz računalni sustav te je na taj način bio dostupan većem broju osoba čime je povrijeđeno njegovo dostojanstvo, čast i ugled. Nadalje navodi da je dan prije nego što je optuženica poslala sporni podnesak (odnosno 18. svibnja 2026.), podnio zahtjev za njezino izuzeće kao sudskog vještaka u predmetu koji se kod Općinskog suda u Rijeci vodi pod poslovnim brojem: R1 Ob-497/2025, a na koji se ona nikada nije očitovala. Ističe da sutkinja Aleksandra Svoboda Miše, odbacivanjem njegove privatne tužbe, vrši protekciju optuženice, opstruira progon i sabotira privatnu tužbu te da mu rješenja namjerno šalje putem klasične pošte čime otežava i usporava njegovu pravnu zaštitu, onemogućujući mu tako pristup sudu. Ističe da mu je postupanjem suda povrijeđeno pravo na pošteno suđenje iz članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. te članka 8. Konvencije. Predložio je prihvatiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno naložiti prvostupanjskom sudu provođenje kaznenog postupka protiv optužene PMM . Dodao je i da se ponovno poziva na zahtjev za izuzeće te da inzistira da sud od optuženice zatraži dokaz o slanju telegrama (izvorni poštanski račun i dostavnicu).
3.Žalba privatnog tužitelja PM nije osnovana.
4.Nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno rastumačio odredbe procesnog propisa ("apsolutno pogrešno tumačenje procesnih zakona") kada je u pobijanom rješenju naveo da "kazneni postupak još nije započeo" . Naime, odredbom članka 17. stavka 1. točke 3. ZKP/08 propisano je da kazneni postupak, između ostalog, započinje i određivanjem rasprave na temelju privatne tužbe. Budući da je u ovom konkretnom predmetu privatna tužba odbačena prije nego što je zakazana rasprava, to nije u pravu žalitelj kada navodi da takvo tumačenje predstavlja "apsolutno pogrešno tumačenje procesnih zakona".
5.Žalitelj nije u pravu ni kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 147. stavka 2. KZ/11 i članka 149. stavka 2. KZ/11 kod ocjene ostvarenja pretpostavki za kazneni progon okrivljenice za označena kaznena djela jer je prvostupanjski sud iznio jasne i konkretne razloge zbog kojih je odbacio privatnu tužbu.
6.Žalitelj je privatnom tužbom naznačio opis postupanja kojim tereti imenovanu okrivljenicu za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 no pravilno sud prvog stupnja zaključuje da, uzimajući u obzir činjenični i pravni opis terećenja iz privatne tužbe, opisano postupanje nema obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 jer predstavlja radnju okrivljene kao vještaka u sudskom postupku koja postupa u predmetu i poduzima radnje u sklopu zadaće vještaka pa je stoga pravilan zaključak da se prema samom opisu ne radi o postupanju koje u sebi sadrži namjeru nanošenja štete za čast i ugled ovdje privatnog tužitelja, a posebice da bi se to činilo s namjerom da se šteti časti i ugledu privatnog tužitelja pred većim brojem osoba. Time doista ne proizlazi da se radi o opisu postupanja koje predstavlja optuženo kazneno djelo klevete u njegovim objektivnim i subjektivnim elementima.
7.Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenični opis iz privatne tužbe ne sadrži obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11 jer u odnosu na to kazneno djelo nije opisana radnja počinjenja. Naime, negativan vrijednosni sud kao obilježje kaznenog djela uvrede predstavlja tvrdnju koja neku radnju ili ponašanje u širem smislu definira kao loše ili neispravno pri čemu počinitelj postupa s namjerom vrijeđanja i s ciljem da sadržaj izjave sazna osoba kojoj je takva uvreda upućena. U predmetnoj privatnoj tužbi, privatni tužitelj navodi da je optuženica iznosila uvredljive tvrdnje o njegovom zdravstvenom stanju i ponašanju koje predstavljaju uvredu iz članka 147. KZ slijedom čega opis postupanja za koje privatni tužitelj tereti okrivljenicu nema obilježja kaznenog djela uvrede.
8. Što se tiče žalbenih navoda kojima žalitelj ukazuje da je optuženica poslala sporni podnesak nakon što je on podnio zahtjev za njezino izuzeće, ističe se da ta okolnost nije od odlučnog značaja prilikom odlučivanja o žalbi budući da ovo vijeće drugostupanjskog suda nije nadležno za odlučivanje o zahtjevu za izuzeće.
9. U pogledu navoda žalitelja da sutkinja Aleksandra Svoboda Miše, odbacivanjem njegove privatne tužbe, vrši protekciju optuženice, opstruira progon i sabotira privatnu tužbu te da mu rješenja namjerno šalje putem klasične pošte čime otežava i usporava njegovu pravnu zaštitu, onemogućujući mu tako pristup sudu , valja navesti da ti navodi nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima niti su relevantni za postupak odlučivanja povodom žalbe na prvostupanjsko rješenje.
10. Isto tako, nisu osnovani ni žalbeni navodi da je žalitelju povrijeđeno pravo na pošteno suđenje iz članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. te članka 8. Konvencije . Žalitelj ničim nije dokazao da je prilikom rješavanja njegovog predmeta sud bio pristran ili da je sud favorizirao optuženicu, opstruirao progon i sabotirao postupak po privatnoj tužbi. Isto tako, očito je da nisu poduzete nikakve radnje kojima bi žalitelju bilo onemogućeno pravo na djelotvoran pravni lijek (članak 8. Konvencije na kojeg se u žalbi žalitelj također poziva, odnosi se na pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života dok se samo članak 13. Konvencije odnosi na pravo na djelotvoran pravni lijek) kad je žalitelj u rokovima za žalbu, podnio čak dvije žalbe.
11. Prema tome, ispravno je zaključio prvostupanjski sud u odnosu na kaznena djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 i uvrede iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11 da ista ne sadrže sva zakonom propisana obilježja te je za svoja utvrđenja prvostupanjski sud iznio jasne, valjane i konkretne razloge koje prihvaća i ovo vijeće drugostupanjskog suda.
12. Slijedom svega navedenog, budući da žalbom privatnog tužitelja PM nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu te na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. i članka 494. stavka 4. ZKP/08 odlučiti kao u izreci rješenja.
U Rijeci 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Srebrenka Šantić
