Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-461/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Srebrenke Šantić kao predsjednika vijeća, te Gordane Denona-Kusijanović i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sare Brnčić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PĆ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne Novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenika PĆ podnesenima protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni br. K-306/2026-4 od 23. srpnja 2026., u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika PĆ kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu oglasio je krivim PĆ zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11, te ga je na temelju odredbe članka 326. stavka 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Na temelju odredbe članka 57. KZ/11 okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen ima izvršiti 8 (osam) mjeseci, a dio kazne od 8 (osam) mjeseci se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku PĆ je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 8. svibnja 2026., pa nadalje.

1.3. Sukladno odredbi članka 40. stavka 5. u vezi s člankom 42. KZ/11. okrivljeniku PĆ je izrečena sporedna novčana kazna od 125 (stodvadesetipet) dnevnih iznosa u visini od 40,00 (četrdeset) eura što iznosi 5.000,00 (pettisuća) eura.

1.4. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 okrivljenik je obvezan sporednu novčanu kaznu platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude, te je poučen da ako je u tom roku ne plati, da će sud na temelju članka 43. stavka 6. u svezi sa stavkom 4. KZ/11, istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora.

1.5. Ujedno je pobijanom presudom odlučeno da će se o oduzetim predmetima odluka donijeti posebnim rješenjem.

1.6. Temeljem članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik je obvezan naknaditi troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura (jednustotinueura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, dok se je u preostalom dijelu oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavak 1. točka 3. u vezi članka 470. stavak 1. ZKP/08), i zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u vezi članka 471. stavak 1. ZKP/08). Ističe kako prvostupanjski sud nije donio pravilnu odluku u pogledu izbora vrste i visine kaznene sankcije, te kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne okolnosti, ali je precijenio njihov utjecaj, a nije u potpunosti utvrdio sve otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Tako da nije utvrdio da je okrivljenik kazneno djelo počinio usprkos činjenici da je zaposlen te ostvaruje mjesečne prihode u dovoljnoj mjeri. Ističe kako izrečena kazna nije primjerena za postizanje kako generalne, tako ni specijalne prevencije. Nadalje se u žalbi državnog odvjetnika ističe je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na okolnosti važne za izbor i vrstu sankcije, kao i da je djelomična uvjetna osuda okrivljeniku preblaga i neprikladna te da se njome ne može postići svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 41. KZ/11, a da se svrha kažnjavanja može postići kroz izricanje strože kaznene sankcije , i to bezuvjetne kazne zatvora uz izricanje sporedne novčane kazne . Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te okrivljeniku PĆ izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju uz sporednu novčanu kaznu.

3. Žalbu je podnio i okrivljenik putem branitelja Matije Šabijana, odvjetnika iz Varaždina, zbog odluke o kazni. Ističe kako je izrečena kazna prestroga te da ne odražava u dovoljnoj mjeri brojne olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud i sam utvrdio. Činjenica da je okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela, izrazio iskreno žaljenje i kajanje čime je pridonio brzom i ekonomičnom postupku, te da je riječ o neosuđivanoj osobi, ocu dva maloljetna djeteta, kao i ponašanje okrivljenika u tijeku postupka, da su olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, ali im nije dao odgovarajući značaj. S druge strane, otegotnoj okolnosti da je okrivljenik kao strani državljanin došao u Republiku Hrvatsku radi počinjenja kaznenog djela sud prvog stupnja da nije trebao dati odlučujuću težinu u odnosu na brojne olakotne okolnosti. Također, okrivljenik smatra da sporedna novčana kazna nije u dovoljnoj mjeri individualizirana s obzirom na njegove osobne i obiteljske prilike, obzirom na to da uzdržava suprugu i dvoje maloljetne djece. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji njegovu žalbu, preinači pobijanu presudu u odluci o kazni na način da okrivljeniku izrekne blažu kaznu zatvora, odnosno kraće trajanje bezuvjetnog dijela kazne zatvora, te da mu ne izrekne sporednu novčanu kaznu, a podredno da istu smanji.

4. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, koji je podnio okrivljenik putem branitelja Matije Šabijana, odvjetnika iz Varaždina, okrivljeni navodi kako žalba državnog odvjetnika nije osnovana, te ističe neosnovanim navod da je prvostupanjski sud olakotnim okolnostima dao prevelik značaj. Činjenica da je okrivljenik zaposlen i ostvaruje redovita primanja sama po sebi da ne može biti otegotna okolnost, već upravo suprotno, to da ukazuje na njegovu socijalnu integriranost i činjenicu da predmetno kazneno djelo ne predstavlja njegov uobičajeni obrazac ponašanja. Činjenica da je okrivljenik kao strani državljanin došao u Republiku Hrvatsku radi počinjenja kaznenog djela već da je cijenjena kao otegotna okolnost pa da nema mjesta navodima državnog odvjetništva da ta okolnost nije u dovoljnoj mjeri vrednovana prilikom odmjeravanja kazne. Obrana ustraje kod navoda iz žalbe, te predlaže da Županijski sud žalbu odbije kao neosnovanu, a povodom žalbe okrivljenika preinači pobijanu presudu u odluci o kazni na način predložen u žalbi okrivljenika.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

6. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika PĆ nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalbeni navodi državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovani. Naime, žalbeni navodi stranaka međusobno su oprečni. Dok državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud olakotnim okolnostima dao prevelik značaj, odnosno da ih je precijenio, a da pritom nije u dovoljnoj mjeri vrednovao sve otegotne okolnosti, obrana, s druge strane, smatra da utvrđenim olakotnim okolnostima nije dan odgovarajući značaj te da je otegotna okolnost činjenica da je okrivljenik kao strani državljanin došao u Republiku Hrvatsku radi počinjenja kaznenog djela precijenjena. Međutim, niti jedni niti drugi žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda o kazni.

7.1. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na okolnosti i pojedinačno ocijenio sve okolnosti relevantne za izbor vrste i mjere kazne, pri čemu je uzeo u obzir kako okolnosti koje govore u prilog okrivljeniku, tako i one koje mu idu na teret. Prvostupanjski sud je kao olakotne okolnosti pravilno cijenio potpuno priznanje počinjenja kaznenog djela, čime je okrivljenik pridonio bržem i ekonomičnijem okončanju kaznenog postupka, njegovo izraženo žaljenje i kajanje, činjenicu da je otac dvoje maloljetne djece o kojima je dužan skrbiti, njegovo korektno ponašanje tijekom postupka te dosadašnju kaznenu nekažnjavanost.

7.1.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, nema mjesta povredi članka 467. stavka 1. točke 3. ZKP/08, odnosno nije nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, niti su gore spomenute navedene okolnosti precijenjene, a kako to pogrešno smatra državni odvjetnik. Sama činjenica da je prvostupanjski sud pojedinim olakotnim okolnostima dao određenu težinu ne znači da ih je precijenio, osobito kada se ima u vidu da je njihovu važnost cijenio u međusobnoj povezanosti sa svim ostalim okolnostima konkretnog slučaja. Pri tome činjenica da je okrivljenik zaposlen i ostvaruje redovita primanja, sama za sebe, ne predstavlja otegotnu okolnost, već se može cijeniti u okviru njegovih osobnih i socijalnih prilika, pri čemu ne proizlazi da bi počinjenje predmetnog kaznenog djela, unatoč zaposlenju okrivljenika, predstavljalo okolnost koja bi opravdavala strože kažnjavanje.

7.2. S druge strane, neosnovani su i žalbeni navodi obrane prema kojima prvostupanjski sud utvrđenim olakotnim okolnostima nije dao odgovarajući značaj. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je sud prvog stupnja gore navedene okolnosti pravilno uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne te ih je doveo u odnos s težinom počinjenog kaznenog djela, stupnjem krivnje okrivljenika i ostalim okolnostima relevantnim za izbor, vrstu i mjeru kazne.

7.3. Jednako tako, prvostupanjski je sud pravilno cijenio kao otegotnu okolnost činjenicu da je okrivljenik, kao strani državljanin, došao u Republiku Hrvatsku radi počinjenja predmetnog kaznenog djela. Međutim, niti toj okolnosti nije dao odlučujući značaj, već ju je pravilno vrednovao u sklopu svih okolnosti konkretnog slučaja. Stoga se ne može prihvatiti niti tvrdnja obrane da je ta okolnost precijenjena.

8. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na okolnosti relevantne za izbor vrste i mjeru kazne, te da niti jednoj okolnosti nije dao prekomjernu, odnosno nedovoljnu težinu. Upravo suprotstavljenost žalbenih prigovora stranaka, pri čemu svaka od njih pojedinim okolnostima želi dati veći ili manji značaj, ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o primjerenosti izrečene kazne, već predstavlja tek drugačiju ocjenu već pravilno utvrđenih okolnosti. Stoga je, cijeneći stupanj krivnje okrivljenika, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno, kao i sve osobne i obiteljske prilike okrivljenika, prvostupanjski sud pravilno zaključio da će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, kako u smislu generalne tako i specijalne prevencije, ostvariti upravo izrečenom kaznom.

9. Prvostupanjski sud je pravilno okrivljeniku izrekao sporednu novčanu kaznu, s obzirom na to da se radi o kaznenom djelu iz članka 326. stavka 1. KZ/11., počinjenom iz koristoljublja. Imajući u vidu sve okolnosti o kojima ovisi primjerenost kažnjavanja, sud prvog stupnja je pravilno vodio računa o svim relevantnim odredbama iz članka 42. KZ/11. Pravilno je izrečena sporedna novčana kazna u iznosu 125 dnevnih iznosa, uz pravilno utvrđenu visinu jednog dnevnog iznosa, odmjerenu na temelju slobodne procjene, u iznosu 40,00 eura, pri čemu su adekvatno respektirani okrivljenikovi prihodi i imovina.

10. Slijedom navedenog, žalbene navode državnog odvjetnika i okrivljenika u odnosu na odluku o kazni valjalo je odbiti kao neosnovane, a pobijanu presudu potvrditi primjenom odredbe članka 482. ZKP/08.

11. Iz tih razloga, te obzirom da pobijana presuda ne trpi povreda na koje ovaj sud sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, žalbe je valjalo kao neosnovane odbiti.

U Rijeci 2. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Srebrenka Šantić