Poslovni broj: P-776/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Trg žrtava fašizma 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja, AĆ iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], i drugotužitelja DĆ iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Aleksandru Crnković, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Opereta d.o.o., [adresa], oib:24059421894, zastupanog po punomoćniku Ani Doležal, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon usmene, glavne i javne rasprave koja je održana 8. srpnja 2026. i zaključena u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnice Vlatke Bušić i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika GĆ, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se kao neosnovan prvoistaknuti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da je Ugovor o isključivom posredovanju pri kupoprodaji nekretnine od 16.04.2019.g. između tužitelja: AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika: OPERETA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 24059421894, zastupan po direktoru VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ništetan.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.“ 2.Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00eur u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

1.Odbacuje se tužba u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je odredba čl. 12. Ugovor o isključivom posredovanju pri kupoprodaji nekretnine od 16.04.2019.g. između tužitelja: AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika: OPERETA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 24059421894, zastupan po direktoru VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koja glasi: „Ugovorne se strane obvezuju sve sporove vezane uz ovaj Ugovor riješiti mirnim putem, a u slučaju nemogućnosti mirnog rješenja spora za sve sporove proistekle iz ovog Ugovora ugovaraju nadležnost Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu, Roosveltov trg 2“, ništetna."

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi i tijekom ove parnice tvrde da je ništetan ugovor o isključivom posredovanju pri kupoprodaji nekretnine koji su sklopili 16. travnja 2019. s tuženikom iz razloga jer je protivan prisilnim propisima i moralu društva, jer sadrži nepoštene, nerazumljive i nedopuštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer je činidba nedopuštena, jer je sklopljen iz nedopuštenih pobuda , jer je sklopljen izvan poslovnih prostorija tuženika, a tuženik da ih o tomu nije obavijestio na valjani način, jer je tuženik zastupao prodavatelja i kupca i zato nema pravo na puni iznos provizije i naknadu za otkaz ugovora i iz razloga jer je ugovor potpisala neovlaštena osoba. Stoga predlažu sudu donijeti presudu sadržaja kao u izreci, potražujući i nadoknadu troškova parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu, kao i tijekom parnice, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući istinitost svih tužbenih navoda i osnovanost tužbenog zahtjeva, predlažući zato sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o isključivom posredovanju pri kupoprodaji nekretnine od 16. travnja 2019., tužbu od 25. svibnja 2022., povijesni izvadak iz sudskog registra za tvrtku tuženika, ispis internetskih stranica tuženika, izvadak iz obrtnog registra za obrt za posredovan je [obrt] vlasnika LĆ, ugovor o nalogu i zasnivanju depozita od 5. lipnja 2019., zapisnik ovoga suda od 6. svibnja 2024. o održanoj glavnoj raspravi i presudu ovoga suda od 14. lipnja 2024. u predmetu poslovni broj P-943/2022, kao i u ugovor o poslovnoj suradnji od 1. ožujka 2017. i Izjavu zakonskog zastupnika tuženika MĆ od 5. ožujka 2026.

3a.Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao svjedoka LĆ, dok nije izvodio dokaz saslušanjem tužitelja, jer su od dokaznoga prijedloga da ih se sasluša tužitelji naposljetku sami odustali (list 103).

3b.Sud je proveo sve dokaze prema konačnim raspolaganjima stranaka (list 103).

4.Temeljem tako provedenoga dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj prvostupanjski sud je utvrdio da prvoistaknuti tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, a da tužitelji za podnošenje tužbe u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nemaju pravnog interesa.

5.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o isključivom posredovanju pri kupoprodaji nekretnine od 16. travnja 2019. koji su oni (tužitelji) sklopili s tuženikom.

6.U konkretnom slučaju između stranaka nije sporna činjenica sklapanja ugovora o isključivom posredovanju pri kupoprodaji nekretnine od 16. travnja 2019. i da je on realizira, dok je sporno da li je taj ugovor ništetan.

U odnosu na izreku presude

7.Temeljem odredbe iz čl. 5. st. 1. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15 i 14/19) tužitelji su u konkretnom slučaju bili dužni dokazati da su predmetni pravni posao sklopili u svrhe koje nisu namijenjene njihovoj trgovačkoj, poslovnoj, obrtničkoj ili poslovnoj djelatnosti.

7a.Budući da se status potrošača ne predmnijeva, tužitelji su u konkretnom slučaju bili dužni izvan svake razumne i opravdane sumnje dokazati status potrošača, što nisu učinili.

8.Uvidom u javnobilježnički ovjerenu Izjavu zakonskog zastupnika tuženika od 5. ožujka 2026. utvrđeno je da su zakonski zastupnik tuženika VĆ i opunomoćeni suradnik tuženika LĆ supotpisali sporni ugovor, što uostalom proizlazi i iz iskaza svjedoka RĆ, dok tužitelji nisu ničime dokazali drukčije.

9.Iz iskaza svjedoka RĆ proizlazi da je tužiteljima objasnio opće uvjete poslovanja tuženika koje ovi nisu niti tražili, da im je objasnio odredbe ugovora u pogledu provizije s kojom da su tužitelji bili upoznati već od ranije, jer su kontaktirali zaposlenicu tuženika, te da im je usto objasnio i odredbu o trajanju ugovora na čiji su sadržaj tužitelji utjecali skraćujući trajanje ugovora na 6 mjeseci. Nadalje, proizlazi da su tužitelji potpisali ugovor o isključivom posredovanju u jednom ugostiteljskom objektu i da na njega nisu imali primjedaba, tek da su se usprotivili obvezi plaćanja provizije tek kada im je bio izdan račun za izvršenu uslugu posredovanja pri kupoprodaji njihove nekretnine.

9a.Sud je u cijelosti prihvatio kao istinit takav iskaz potonjeg svjedoka jer je u skladu i s odredbama spornog ugovora, te nije doveden u sumnju ni raspolaganjima tužitelja.

10.Dakle, na temelju iskaza potonjeg svjedoka proizlazi da su tužitelji u času kad su sporni ugovor potpisali bili upoznati s općim uvjetima poslovanja tuženika, kao i sa svim bitnim odredbama ugovora koje se odnose na visinu provizije , isključivost posredovanja tuženika pri kupoprodaji njihove nekretnine i odredbu o trajanju ugovora na koju su utjecali na način da su ugovorili kraći rok trajanja ugovora nego onaj koji je prvotno predložio tuženik, a što ukazuje da je sporni ugovor kreiran u skladu s njihovim željama i zahtjevima i da su na ugovorne odredbe mogli utjecati, a što pretpostavlja da se o njima pojedinačno doista i pregovaralo.

11.Prema ocjeni ovog suda ne stoje tvrdnje tužitelja da su odredbe spornog ugovora nepoštene, nerazumljive i nedopuštene, jer su one vrlo lako uočljive i posve razumljive, napisane su gramatički propisno i pravno korektno bez bilo kakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim pravilima napisanim manjim slovima ili na jedva vidljivom mjestu u ugovoru, što, uostalom, nisu problematizirali niti tužitelji kada nisu zahtijevali od svjedoka RĆ, niti od bilo kojeg drugoga zaposlenika tuženika, dodatna pojašnjenja i informacije vezano uz njihov ugovorni odnos s tuženikom i prava i obveze koje za njih proizlaze sklapanjem i potpisivanjem spornog ugovora. Obzirom da su svi bitni elementi iz ugovora (isključivo posredovanje tuženika i plaćanje provizije tuženiku) pisani jasno i razumljivo, te su lako uočljivi, izuzeti su iz testa ispitivanja nepoštenosti s obzirom na sve bitne okolnosti u vrijeme sklapanja ugovora.

11a.Ovaj sud, nadalje, ne nalazi da su odredbe spornog ugovora uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da tužitelje stavljaju u lošiji i nepovoljniji ekonomski položaj naspram tuženika, što nisu našli niti sami tužitelji kada su nakon što su se prethodno već informirali kod zaposlenika tuženika o bitnim uvjetima ugovornoga odnosa i o obvezi plaćanja provizije manifestirali svoju slobodnu volju za sklapanjem i potpisivanjem spornog ugovora, dok tužitelji nisu ničime dokazali da je u predmetnom pravnom poslu tuženik nastupao protivno proklamiranom načelu savjesnosti i poštenja i u zloj vjeri i izvan uobičajenih okvira, čime da bi za njih (tužitelje) nastala znatna neravnoteža u pravima na njihovu štetu.

12.Prema ocjeni ovog suda, sve činidbe stranaka koje su one, jedna prema drugoj, dužne izvršiti na temelju obveznog odnosa su objektivno moguće, dopuštene i određene u smislu čl. 269., 271. i 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26, dalje: ZOO) i nisu nedopušteno motivirane ugovornom odredbom o isključivom posredovanju tuženika na koju su tužitelji izrijekom pristali i ugovornom odredbom o plaćanju provizije tuženiku za sklopljenu kupoprodaju za koju je ovaj uspješno posredovao.

12a.U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da je pri sklapanju ugovora o kupoprodaji nekretnine tužitelja tuženik aktivno djelovao u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti i kao posrednik kupca nekretnine tužitelja, a što nije suprotno odredbi iz čl. 847. ZOO-a, pa okolnost koja je između stranaka sporna da li je pravo na cijelu posredničku naknadu tuženik ugovorio s tužiteljima i s kupcem utječe tek na pravo tuženika na cijelu ili samo polovinu ugovorene posredničke naknade od tužitelja, što, međutim, nije predmet ovoga spora, te ne dovodi u pitanje zakonitost ugovorene odredbe o pravu na posredničku naknadu.

12b.Što se tiče pak ugovorne obveze tužitelja da će tuženiku naknaditi štetu koja mu bude nastala opozivom spornog ugovora ili sklapanjem ugovora o kupoprodaji bez tuženika, ona je dopuštena u skladu s čl. 2., 8., 9. i 11. ZOO-a, a sam ugovor, bez nje može opstati u smislu odredbe iz čl. 12., pa zbog toga niti njezina ništetnost koju priželjkuju tužitelji ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora. Osim toga, s obzirom da je sporni ugovor već u cijelosti izvršen, njezina primjena više nije niti objektivno moguća.

13.Suprotno mišljenju tužitelja, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredaba iz čl. 57.-60. Zakona o zaštiti potrošača, jer je sporni ugovor, čim je sklopljen, potpisan i isporučen na tjelesnom mediju, pa okolnost da je potpisan izvan poslovnih prostorija tuženika nije značajna.

14.Smatrajući stoga da Ugovor o isključivom posredovanju pri kupoprodaji nekretnine od 16. travnja 2019. nije protivan prisilnim propisima i moralu društva i da tužitelji nemaju pravo na onakvu pravnu zaštitu kakvu su u svojoj tužbi zatražili, ovaj sud je presudio kao u točki 1. izreke.

U odnosu na izreku rješenja

15. Tužitelji tužbom zahtijevaju i utvrđenje da je samo ništetna odredba iz čl. 12. spornog ugovora kojom je za slučaj spora u vezi s odredbama ugovora ugovorena nadležnost Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu.

16.Postojanje pravnog interesa za traženje pravne zaštite o kojem sud vodi računa po službenoj dužnosti predstavlja opću procesnu pretpostavku za svaki zahtjev stranke da se sud u njenoj pravnoj stvari angažira.

16a.Ocjena postojanja pravnog interesa polazi od teze da tužitelj ima pravni interes ako se može nadati pravnoj koristi od presude kojom bi njegov zahtjev bio usvojen.

17.U konkretnom slučaju tužiteljima se, prema ocjeni suda, može poricati postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe u dijelu eventualno kumuliranoga tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je ništetna prorogaciona klauzula sadržana u čl. 12. spornog ugovora, jer prema istoj ugovornoj odredbi ugovor nije ništetan ako je ništetna neka odredba iz ugovora bez koje on može opstati, a sporni ugovor može nesumnjivo opstati i bez prorogacione klauzule.

17a.Osim toga, u konkretnom slučaju, kada se već i arbitražni sud oglasio nenadležnim za odlučivanje povodom spornog ugovora, tužitelji ničime ne ukazuju da njihov pravni interes za takvo utvrđenje ima značenje koje ide preko cilja konkretne parnice, odnosno da u njoj ostvaruju samo dio svojih ovlaštenja, pa da im deklaratorna presuda o ništetnosti prorogacione klauzule treba poslužiti kao temelj i za suštinski istovjetno suđenje u nekoj drugoj parnici u kojoj bi ostvarivali neki kondemnatorni i/ili konstitutivni zahtjev iz istoga bazičnog odnosa u odnosu na konkretnog tuženika.

18.Kako, dakle, ovaj sud nije našao da se utvrđenje zahtijevano eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom pokazuje pravnom opravdanim i neophodnim i sa stajališta nekih drugih prava ili interesa tužitelja, konstatirao je nedostatak pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe u dijelu postavljenog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva i zbog toga je u smislu čl. 288. st. 2. ZPP-a riješio kao u izreci.

19.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25, dalje: OT).

20.U konkretnom slučaju tužitelji su u cijelosti izgubili ovu parnicu, što znači da prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nemaju pravo potraživati od tuženika nadoknadu troškova ovog parničnog postupka, zbog čega je riješeno kao u točki 1. izreke presude.

21.Pri odlučivanju o troškovima ovog parničnog postupka, sud je u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, brižljivo i savjesno razmotrio sve okolnosti konkretnog slučaja i tuženiku dosudio samo one troškove koji su mu bili potrebni radi vođenja ove parnice.

22.Sud je tako, sukladno odredbi iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženiku dosudio trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 13. ožujka 2026. u iznosu od po 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT) i trošak zastupanja na ročištima od 10. studenog 2025., 23. veljače 2026. i 8. srpnja 2026. u iznosu od po 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT), što ukupno iznosi 1.250,00eur, kao u točki 2. izreke ove presude.

23.Slijedom iznijetog i obrazloženog, presuđeno je i riješeno kao u izreci.

U Zaprešiću 2. rujna 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP -a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljima, po pun., uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu za 1.- tužitelja u iznosu od 110,00eur,

2. Tuženiku, po pun.,