Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EŽ, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika EŽ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 27. ožujka 2023., Klasa: 413-01/22-26/2524, Urbroj: 513-02-7002/22-23-6 na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika EŽ, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se izreka pobijanog rješenja u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da je okrivljenik ŠŽ, djelom činjenično opisanom u izreci pobijanog rješenja počinio prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22), pa mu se temeljem citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo eura), koju je dužan platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude.
II U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika i pobijano rješenje se potvrđuje.
III Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
IV Okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u roku od 30 dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik ŠŽ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog izrekom prvostupanjskog rješenja te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura).
2. Istim rješenjem od okrivljenika je oduzeta protupravno stečena imovinska korist u iznosu od 3,98 eura (tri eura i devedesetosam centa).
3. Predmenim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura).
4. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći u bitnom da je točno da je kritične zgode prilikom inspekcijskog nadzora u poslovnom prostoru njegovog obrta radio njegov otac koji je doista predao sat jednoj gospođi za što je primio iznos od 30,00 kuna a da prije toga nije izdao račun. Istaknuo je da on nikako nije mogao utjecati na postupke svojeg oca. Uz to istaknuo je da mu je izrečena previsoka novčana kazna koja nije razmjerna težini počinjenog prekršaja, te smatra da se radi o beznačajnom djelu.
5. Okrivljenik predlaže da se zbog razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da za prekršaj činjenično opisan u izreci pobijanog rješenja nije nastupila zastara prekršajnog progona, da je tijekom prvostupanjskog postupka činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno, a uz to je našao da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upire žalitelj. Što se tiče pravilne primjene materijalnog prava vezano za samo djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, ovaj sud ističe da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo materijalno pravo na štetu okrivljenika iz razloga što je u uvodu pobijanog rješenja navelo da je primijenilo odredbu članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20) iako je rješenje o prekršaju donijelo 27. ožujka 2023. kada je već na snazi bio Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22) koji je za okrivljenika najblaži propis po zapriječenom minimumu novčane kazne. Uz to iz pravne kvalifikacije koju je na počinjeno djelo primijenilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak vidljivo je da djelo okrivljenika nije niti pravilno označeno s obzirom na to da je sankcija za obrtnika za to djelo propisana stavkom 2. članka 192. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona. Stoga je ovaj sud u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti preinačio pobijano rješenje u pravnoj oznaci djela primijenivši na okrivljenika za njega najblaži propis, kao pod točkom I izreke ove presude.
8. Ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka a naročito na temelju iznesene obrane okrivljenika te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu i to konkretno u Zapisnik o obavljenom nadzoru od 28. rujna 2022., Klasa: 471-01/22-20/3428, Urbroj: 513-02-7058/25-22-3, osnovano proglasilo okrivljenika krivim za djelo koje mu se optužnim aktom stavlja na teret, a za odluku o krivnji dalo je valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Ovaj sud ističe da je za počinjenje predmetnog prekršaja u smislu članka 25. Prekršajnog zakona dovoljno nehajno postupanje okrivljenika koji odgovara za zakonitost poslovanja svojeg obrta pa tako i za postupanja i propuste zaposlenika u obavljanju djelatnosti, slijedom čega nije potrebno dokazivati namjeru jer taj oblik krivnje nije bitno obilježje prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Međutim bitno je istaknuti da okolnosti koje ističe žalitelj vezano za razloge zbog kojih kritične zgode njegov otac nije pravovremeno izdao račun za promjenu baterije na predmetnom satu, nisu okolnosti koje mogu ekskulpirati okrivljenika prekršajne odgovornosti za djelo koje mu se stavlja na teret, a što je pravilno zaključilo i prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, slijedom čega je i pravilna odluka o krivnji iz pobijanog rješenja.
9. Ispitujući pobijano rješenje u odluci o kazni, vezano uz žalbene navode okrivljenika, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, okrivljeniku odmjerilo previsoku novčanu kaznu za konkretno djelo kažnjivo po članku 192. stavku 1. točki 2. i stavku 2. Općeg poreznog zakona. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je da je olakotnim cijenjena dosadašnja nekažnjavanost okrivljenika, dok su otegotne okolnosti navedene paušalno bez individualizacije na konkretan prekršaj i konkretnog okrivljenika. Stoga je ovaj sud uvažavajući olakotnu okolnost koju je već cijenilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, a uz to i protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda koji se ne može pripisati zlouporabi procesnih ovlaštenja okrivljenika, okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, te činjenicu da se radi o iznosu od 3,98 eura koji je zatečen kao višak u blagajni, a rukovodeći se i činjenicom da je na okrivljenika trebalo primijeniti Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22) koji propisuje neznatno niži minimum novčane kazne od onog zakona kojeg je primijenilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, okrivljeniku primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, dodatno ublažio novčanu kaznu, kao pod točkom I izreke ove presude, uzevši ukupnost utvrđenih olakotnih okolnosti kao posebno olakotnu okolnost.
10. Žalitelj nije u pravu kad ističe da se radi o beznačajnom djelu. Naime, za zaključak o beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno je ostvarenje dva elementa i to neznatnost stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, te odsustvo potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnog djela objektivne je naravi i za njezino postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, a kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste ili mjere kazne. U konkretnom slučaju objektivne okolnosti koje se tiču težine počinjenog prekršaja su te koje isključuju primjenu odredbe članka 24a. Prekršajnog zakona, i to stoga što neiskazivanje isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja koje su naplaćene u gotovini spada u najteže fiskalne prekršaje, pa neovisno o vrijednosti neiskazanog iznosa zahtijevaju primjerenu prekršajnopravnu sankciju, slijedom čega samo postojanje subjektivnih okolnosti ne može dovesti do primjene odredbe Prekršajnog zakona o beznačajnom djelu.
11. Imajući u vidu sve naprijed navedeno ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja, te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja, a uz to da je novčana kazna izrečena okrivljeniku od strane ovog suda u svemu primjerena prekršajna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.
12. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenik u roku od 30 dana po primitku ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
13. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka na zakonu je utemeljena.
Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura, u roku od 30 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.
14. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
15. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v. r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
