Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DA, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ br. 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13., 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 11.veljače 2026., broj: Pp-392/2026, na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. DA i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. DA je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda Zagrebu okr. DA je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz č. 54. st. 1. t. 1. u svezi čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna 700,00 eura, u koju je na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme koje je bio lišen slobode 2. siječnja 2026. u 21:50 sati do 23:30 sati kao 1 dan zatvora, odnosno 39,82 eura, pa okrivljenik ima za platiti 660,18 eura, u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne za uplatu.

1.1. Na temelju čl. 64. st. 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od najmanje 1(jednog) mjeseca. Po pravomoćnosti presude, okrivljenik će se uputiti na provođenje zaštitne mjere u ustanovu, odnosno drugu pravnu osobu, koja za provedbu te zaštitne mjere ima odobrenje nadležnog Ministarstva.

1.2. Okrivljeniku se, na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, trajno oduzima 1 (jedna) PE kutijica valjkastog oblika sa logom "Lupocet" ispunjena sa 1,2 grama konoplje tipa droga (ukupne mase 15,27 grama), te se oduzeta droga ima uništiti po pravomoćnosti ove presude.

1.3. Na temelju čl. 139. st. 6., a u svezi čl. 138. stavak 2. točka 3.a. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu putem branitelja marka Kazunovića, odvjetnika u Zagrebu, zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda preinači u skladu s navodima žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmotrivši u pogledu navoda žalbe odluku o kazni ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Naime, prvostupanjski sud je cijenio priznanje djela i činjenicu da ranije nije osuđivan po Zakonu o suzbijanju zlouporabe droga, dok otegotne okolnosti nije utvrdio. Okrivljenik tijekom prvostupanjskog postupka niti sada u žalbi nije dostavio dokaze na kojima temelji svoju žalbu, da je njegovo imovno stanje tako loše da pruža osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne. Paušalno isticanje činjenice da je student i da ga uzdržavaju roditelji nisu okolnosti koje bi imale utjecaj na odluku o kazni.

Pritom treba naglasiti da je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura) ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja blažu vrstu propisane kazne, koja je odmjerena u neznatnoj mjeri iznad zakonom propisane minimalne kazne za predmetni prekršaj.

6. Stoga, budući da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost preinačenja odluke o kazni, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi.

7. Neosnovano se okrivljenik žali i u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, budući da je sam u obrani iskazao da je povremeni uzimatelj droge marihuane prije održavanja ispitnih rokova i polaganja ispita. Suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud cijenio da, s obzirom i na vrijeme počinjenja djela, okrivljenik i češće konzumira drogu. Stoga i ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano izrekao i zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, kako bi se postizanjem pozitivnih promjena u njegovu ponašanju otklonili uvjeti koji poticajno djeluju na okrivljenika da čini nove prekršaje i da osvijesti neprihvatljivost i štetnost konzumiranja marihuane, što je u skladu s odredbom čl. 64. st. 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, pri čemu njegova ranija nekažnjavanost, na koju upire žalitelj, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost izrečene mjere. Zaštitna mjera izriče se radi prevencije, odvikavanja i promjene ponašanja, pa nedostatak prijašnjih osuda ne isključuje nužnost primjene zaštitne mjere.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), s obzirom na složenost i trajanje postupka, imajući na umu da je mlađa osoba i nije nesposoban za rad te smatrajući da time neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. rujna 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.