REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-381/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], četvrtotužiteljice OGS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], petotužiteljice HG, iz [adresa], šestotužiteljice BG iz [adresa], sedmotužiteljice CG iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Dinko Matijašević, odvjetnik u Osijeku i osmotužiteljice ŠG iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Slaven Mijoč, odvjetnik u Osijeku, protiv prvotuženika UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Davor Krtić, odvjetnik u Osijeku i Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku i drugotuženika MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotužitelja do sedmotužiteljice i o reviziji osmotužiteljice, protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-970/2022-2 od 9. ožujka 2023. (pogrešno nazvanim presuda) kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Pn-222/2021-24 od 18. ožujka 2022. (pogrešno nazvano presuda), u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaćaju se revizije tužitelja, ukida se rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž-970/2022-2 od 9. ožujka 2023. i rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Pn- 222/2021-24 od 18. ožujka 2022. pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda, pogrešno nazvanim presuda, odlučeno je:

"I/ Odbacuje se tužba I. do VII. koja glasi:

"Nalaže se tuženicima UG iz [adresa] i MG iz [adresa], na ime naknade materijalne štete za otuđeno zemljište upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u površini od 725 m2, na adresi [adresa], solidarno isplatiti I-tužitelju OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 279.195,61 kn, II tužiteljici GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 186. 130,42 kn, III tužiteljici RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 186.130,42 kn, IV tužiteljici OGS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 186.130,42 kn, V tužiteljici HG iz [adresa] iznos od 186.130,42 kn, VI tužiteljici BG iz [adresa] iznos od 186.130,42 kn, VII tužiteljici CG iz [adresa] iznos od 186.130,42 kn, svim tužiteljima utuženi iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22.03.2011 do 30.06.2011. po stopi od 14% od 01.07.2011. do 31. 07. 2015. po stopi od 12%, a od 01.08.2015. do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužiteljima trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđena do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

II/ Odbacuje se tužba VIII. tužiteljice koja glasi:

"Nalaže se tuženicima UG iz [adresa] i MG iz [adresa] da tužiteljici ŠG na ime naknade materijelne štete za otuđeno zemljište koje se nalazi u [adresa] upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] isplate solidarno iznos od 279.195,62 kune sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i da tužiteljici solidarno namire troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

III/ Nalaže se I tužitelju OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 279.195,61 kn, II tužiteljici GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 186. 130,42 kn, III tužiteljici RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 186.130,42 kn, IV tužiteljici OGS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 186.130,42 kn, V tužiteljici HG iz [adresa] iznos od 186.130,42 kn, VI tužiteljici BG iz [adresa] iznos od 186.130,42 kn, VII tužiteljici CG iz [adresa] i VIII tužiteljici ŠG iz [adresa] da I UG iz [adresa] tuženiku MG iz [adresa] naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 193.173,43 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 18. ožujka 2022. pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV/ S preostalim dijelom za naknadu parničnog troška I i II tuženik se odbijaju."

2. Rješenjem drugostupanjskog suda, pogrešno nazvanim presuda, odbijene su žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska odluka u točkama I., II. i III. izreke.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-319/2024-5 od 4. studenoga 2025., dopušteno je tužiteljima podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-970/2022-2 od 9. ožujka 2023. zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje.

4. Tužitelji su protiv rješenja suda drugog stupnja podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija), u odnosu na koju im je dopušteno podnošenje revizije. Predlažu reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na reviziju prvotuženik je osporio revizijske navode tužitelja i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a tužiteljima naložiti da mu naknade trošak odgovora na reviziju. Drugotuženik nije odgovorio na reviziju.

6. Revizije su osnovane.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao pravnih sljednika sada pokojnog ŽG, za naknadu materijalne štete za otuđenu kuću s potkućnicom, koju štetu je ŽG pretrpio zbog kaznenog djela koje su na njegovu štetu počinili tuženici koji su ga prisili na prodaju tih nekretnina.

9. U postupku je utvrđeno:

- da su tuženici pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K -1110/04- 298 od 16. lipnja 2006. proglašeni krivima zbog kaznenog djela protiv imovine - iznuda (kvalificirani oblik) jer su tijekom rujna 1996. prema prethodno dogovorenom planu, ozbiljnom prijetnjom, radi ostvarivanja nepripadne imovinske koristi, prisilili sada pokojnog ŽG prodati kuću i zemljište površine 725 m ², upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]., anagrafske oznake [adresa], i na taj način ostvarili za sebe znatnu imovinsku korist,

- da je u navedenom kaznenom postupku o imovinskopravnom zahtjevu tužitelja odlučeno na način da su tuženici obvezani solidarno naknaditi štetu sada pokojnom ŽG, kao oštećeniku, u iznosu od 130.040,00 kuna (17.259,27 EUR),

- da su radi ostvarivanja prava preostalog dijela imovinskopravnog zahtjeva tužitelji, kao zakonski nasljednici pokojnog ŽG, kao oštećenika, upućeni na parnicu,

- da je uvidom u kazneni spis Općinskog suda u Osijeku broj K-1110/04 u kojem je provedeno vještačenje, utvrđeno da je vrijednost nekretnine prednika tužitelja ŽG, koju je bio prisiljen prodati, procijenjena na 200.000,00 kuna u vrijeme počinjenja kaznenog djela, kao i da je prednik tužitelja dobio u vlasništvo stan vrijedan 70.000,00 kuna,

- da je u ovom predmetu vještak, u prvotno danom nalazu i mišljenju, procijenio predmetnu nekretninu u istom iznosu, dok je u dopunama nalaza i mišljenja, istu nekretninu procijenio na vrijednost 536.500,00 kuna, odnosno 1.805.213,75 kuna temeljeći svoje procjene u dopunama na vrijednosti predmetnih nekretnina u 2011.

10. Sudovi su tužbu odbacili, pozivom na odredbu čl. 333. ZPP, ocijenivši da je riječ o pravomoćno presuđenoj stvari jer je o imovinskopravnom zahtjevu tužitelja u cijelosti odlučeno u kaznenom postupku. Prema zaključku nižestupanjskih sudova iznos štete koju je ŽG pretrpio zbog kaznenog djela počinjenog na njegovu štetu predstavlja vrijednost otuđenih nekretnina u vrijeme počinjenja kaznenog djela umanjena za vrijednost stana koju je dobio. Pritom su vrijednost otuđenih nekretnina utvrdili u iznosu od 200.000,00 kuna, ne prihvaćajući dopunski nalaz i mišljenje vještaka prema kojem nekretnine vrijede znatno više, s obrazloženjem da se te procjene temelje na cit. "vrijednosti nekretnine iz 2011. i to nekretnine gdje je stara ruševna kuća srušena i na njoj izgrađen potpuno novi objekt koji je znatno povećao cijenu nekretnine koja je bila u vrijeme štetnog događaja 1996.".

11. Tužitelji u revizijama podnesenim po dopuštenju u bitnome navode da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje odnosno pravo na dostatno obrazloženu sudsku odluku te da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluka navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

12. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i sadržaja temeljnog ljudskog prava zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, treba navesti da je pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.

12.1. Pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom, skup je institucionalnih i postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka u cjelini. To pravo, među ostalim aspektima, obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku, kao i postupovno jamstvo zabrane proizvoljnosti (arbitrarnosti) u postupanju i odlučivanju sudova. Zaključku da je određena odluka suda proizvoljna ponajviše doprinosi nedosljednost sudova u odlučivanju i nedostatnost razloga iznesenih u obrazloženju sudske odluke (tako i u odlukama Ustavnog suda broj U-III-4670/2018 od 11. rujna 2019., točka 13.1. i broj U-III-5871/2021 od 19. listopada 2022. točka 9.1.). Zabrana arbitrarnosti usko je povezana s pravom na obrazloženu sudsku odluku kao zasebnim postupovnim jamstvom prava na pravično suđenje, koje zahtijeva da sudovi za svoje odluke daju dostatne i relevantne razloge. Navedeno ne znači dužnost detaljnog odgovora na svaki navod stranke, već je obveza suda navesti dostatne i jasne razloge o elementima spora koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost suda primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi, te okolnostima svakog predmeta (tako i u presudi Europskog suda za ljudska prava Zayidov protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev broj 5386/10, presuda od 24. lipnja 2022., točka 91., kao i u presudi Europskog suda za ljudska prava Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev broj 28539/16, presuda od 22. rujna 2022., točka 17.).

13. Slijedom navedenog prema ocjeni vijeća, u pobijanim nižestupanjskim odlukama, nisu izneseni dostatni, jasni i razumljivi razlozi za ocjenu da je o imovinskopravnom zahtjevu tužitelja u cijelosti odlučeno u kaznenom postupku odnosno za ocjenu da je dosudom 130.040,00 kuna tužiteljima naknađena cjelokupna šteta. Naime, iz obrazloženja nižestupanjskih odluka je razvidno da sudovi nisu jasno naveli niti obrazložili razloge za zaključak da je imovinskopravna korist koju su tuženici stekli kaznenim djelom počinjenim na štetu ŽG (visinu koje je sud u kaznenom postupku utvrdio prema cijenama u vrijeme počinjenja kaznenog djela), po visini cjelokupna šteta koju tužitelji potražuju u ovom postupku. U nižestupanjskim odlukama sudovi nisu određeno i jasno naveli prema kojim cijenama predmetnih nekretnina je potrebno utvrditi visinu štete koja je predmet ovog postupka odnosno je li vrijednost nekretnina, koje je prednik tužitelja bio prisiljen prodati i stana koji je dobio, potrebno utvrditi prema cijenama u vrijeme počinjenja kaznenog djela i stjecanja vlasništva stana ili prema cijenama u vrijeme donošenja odluke u ovom predmetu. Pritom treba navesti da iz sadržaja presude kaznenog suda kojom su tuženici oglašeni krivima proizlazi da je taj sud u kaznenom postupku utvrđivao činjenice relevantne za kvalifikaciju kaznenog djela koje su tuženici počinili na štetu ŽG, a nije utvrđivao u čemu se sastoji i koliko iznosi ukupna šteta koju je pretrpio ŽG odnosno tužitelji kao njegovi pravni sljednici.

14. Zbog svega iznesenog, po ocjeni vijeća, opisano postupanje nižestupanjskih sudova predstavlja povredu prava tužitelja na obrazloženu sudsku odluku kao važnog aspekta prava na pravično suđenje čime je ujedno počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

15. Stoga su, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP, ukinuta oba nižestupanjska rješenja i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

16. U ponovljenom postupku sudovi će otkloniti nedostatke na koje im je ukazano ovim rješenjem, koji se odnose na iznošenje jasnih, dostatnih i relevantnih razloga za odluku o tome je li u kaznenom presudom u cijelosti odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu tužitelja kao pravnih sljednika oštećenika ŽG te potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP.

Zagreb, 2. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Dražen Jakovina