REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3335/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Mesarić, odvjetnik u Zagrebu , protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-85/2026-2 od 17. ožujka 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1156/2025- 9 od 24. studenoga 2025., na sjednici održanoj 2. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-85/2026-2 od 17. ožujka 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 1156/2025-9 od 24. studenoga 2025.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

"1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

3. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

4. Je li presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

5. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

6. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

7. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?".

Pored pitanja tuženica ističe i da su joj odlukama grubo povrijeđena prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost, odnosno članak 29. stavak 1. u svezi s člankom 3., člankom 14. stavkom 2. i člankom 26. stavkom 1. Ustava.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Predlagateljica smatra da su navedena pravna pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Kao razloge važnosti navodi odluke drugih drugostupanjskih sudova, ovoga suda i suda Europske unije.

4. Prijedlog je dijelom neosnovan i dijelom nedopušten.

5. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja koja tuženica postavlja u prijedlogu nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U istom smislu kao što je dolje obrazloženo i Revd-2845/2025-2 od 15. listopada 2025., Revd-4797/2025-2 od 19. studenoga 2025. i dr.

5.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje tuženici valja ukazati da je sud izveo sve dokaze predložene po strankama, pri čemu je tuženica odustala od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka. Stoga to pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da je sud tijekom postupka propustio izvesti adekvatne i predložene dokaze.

5.2. U odnosu na drugo naznačeno pitanje, odluka u sporu utemeljena je na pravnom shvaćanju koje je podudarno s ustaljenom praksom ovog suda o tom pitanju i objedinjenim pravnim shvaćanjem sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. i ovaj sud u navodima prijedloga ne nalazi razloga preispitivati to pravno shvaćanje.

5.3. U odnosu na treće i četvrto pitanje tuženici se ukazuje na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.

5.4. U odnosu na ostala pitanja nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dopuštenje revizije, budući da pobijana odluke ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022. koje glasi:

„Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“. Uz navedeno, ovaj sud ne nalazi razloga u odnosu na postavljeno pitanje preispitati ustaljenu sudsku praksu.

6. Budući da, slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješio kao u točki I. izreke.

7. U odnosu pak na istaknute povrede ustavnih i konvencijskih prava tuženici valja ukazati da osim nabrajanja povreda iste nije konkretizirala. Naime, pobijana je odluka sasvim jasna i detaljno obrazložena te su tako iznesena pravna shvaćanja u suglasju s pravnim shvaćanjima ovoga suda. Stoga je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 2. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić