REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-36/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala, kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević-Grbić, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika ČĐ zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika ČĐ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 20. prosinca 2023. broj K-630/2023-8. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 4. studenog 2025. broj Kž-166/2024-9, u sjednici Vijeća održanoj 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika ČĐ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 20. prosinca 2023. broj K-630/2023-8. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 4. studenog 2025. broj Kž-166/2024-9, osuđenik ČĐ proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci.

2. Osuđenik ČĐ je pravovremeno po branitelju Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer smatra da „je u drugostupanjskom postupku počinjena povreda odredbe kaznenog postupka predviđena u čl. 468. st. 1. točki 12. ZKP-a jer je u tom postupku teško povrijeđeno pravo I. okrivljenika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pravomoćnu presudu i osuđenika „oslobodi od optužbe, odnosno, podredno da drugostupanjsku odluku ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje“.

3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. ; dalje: ZKP).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Obrazlažući povredu prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP-a, počinjenu u drugostupanjskom postupku, kao osnovu iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-a, (ta povreda u vrijeme donošenja drugostupanjske presude bila je propisana u članku 468. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku koji je bio na snazi prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 13/26.), osuđenik navodi da je „drugostupanjski sud ignorirao žalbene razloge koje je podnositelj zahtjeva istaknuo u žalbi protiv prvostupanjske presude, odnosno, žalbene razloge je otklonio argumentacijom koja je očito pogrešna, nerazumna, te predstavlja ignoriranje bitnih činjenica koje su sudovi utvrdili, te koje su općepoznate“. Pri tome osuđenik ističe da je drugostupanjski sud otklonio „lakonski“ njegove tvrdnje da se u inkriminirano vrijeme on morao nalaziti na trajektu za [adresa] i nikako nije mogao biti na inkriminiranom mjestu“, pozivajući se pritom na red plovidbe trajekta za otok [adresa] i na iskaze svjedoka ŠĐ, FĐ i IĐ. Osim toga, smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i odbijanjem dokaznog prijedloga obrane da se u odnosu na navedenu okolnost ispita kao svjedok AĐ.

5.1. Prije svega treba reći da je kod ocjene povrede prava na pravično suđenje sadržaj ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10. i 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav), a koje je pravo sadržano i u člancima 1. i 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99.

- pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.; dalje: Konvencija), ograničen na postupovna jamstva pravičnog suđenja pa pravo na pravično suđenje obuhvaća postupovnu, a ne materijalnu pravičnost (v. rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022. od 30. studenoga 2022., odlomak 9.). Pravo na pravičnost ne obuhvaća pravila o tome kako pojedini dokazi trebaju biti ocijenjeni (v. presudu Europskog suda za ljudska prava De Tommaso protiv Italije (Veliko vijeće) broj: 43395/09., od 23. veljače 2017.). Prvostupanjski sud je ovlašten odbiti izvođenje pojedinog dokaza, a svoju odluku je dužan valjano obrazložiti. Proizvoljnom presudom se, prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske, može smatrati ona odluka "koja utječe na pravičnost konkretnog postupka, a pogrešni zaključci tih sudova o odlučnim činjenicama trebali bi biti toliko očigledni da se mogu okarakterizirati kao nedvojbena pogreška (manifest error)" (v. odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4951/2014 od 10. ožujka 2020. u kojoj se taj sud poziva i na predmete ESLJP-a Khamidov protiv Rusije, br. 72118/01, § 170., presuda od 15. studenoga 2007.; i Bochan protiv Ukrajine (br. 2) [Vv], br. 22251/08, § 62., presuda od 5. veljače 2015.). Međutim, o tome se ne radi u ovom konkretnom predmetu.

5.2. Stoga, odlukom suda o odbijanju dokaznog prijedloga za ispitivanjem u svojstvu svjedoka AĐ, suprotno mišljenju osuđenika, nije povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo osuđenika na pravično suđenje jer su prvostupanjski i drugostupanjski sud u obrazloženju presuda o tome dali jasne i razumne razloge (točka 5. obrazloženja prvostupanjske presude i točka 15. obrazloženja drugostupanjske presude).

5.3. Prigovor osuđenika da je drugostupanjska presuda van „zdravorazumske logike“ i da su njegovi žalbeni navodi otklonjeni „lakonski“, čime zapravo upire na arbitrarnost drugostupanjske presude, nije osnovan jer je drugostupanjski sud pobijanom presudom odgovorio na sve žalbene navode osuđenika pa tako i na one koje on problematizira u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka (točke 10., 13. i 14. obrazloženja presude), a ti razlozi nisu, protivno prigovoru osuđenika, nerazumni niti proizvoljni, već upravo suprotno.

5.4. Osuđenikovo neslaganje s argumentima i zaključcima sudova odnose se u biti na njegovo neslaganje s činjeničnim utvrđenjima u pobijanoj pravomoćnoj presudi, a iz te osnove se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnositi.

6. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 2. rujna 2026.

Predsjednik Vijeća

Dražen Tripalo