REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-7/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. ČL zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. u vezi sa st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18.; dalje u tekstu: KZ), odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 9. studenog 2023. broj K-52/2021 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 9. travnja 2025. broj Kž-77/2025-5, u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. ČL za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 9. studenog 2023. broj K-52/2021 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 9. travnja 2025. broj Kž-77/2025-5 ČL je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 6. u vezi sa st. 1. i 2. KZ-a.

2. Osuđenik je putem branitelja u Odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak u Splitu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog „povrede Kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 469. točka 1., 4., te 5. ZKP-a, zatim povrede odredaba kaznenog postupka … u čl. 468. st. 2. ZKP-a, te povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi te povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a ta je povreda utjecala na presudu“, dakle „zbog svih razloga navedenih u odredbi čl. 517. ZKP-a“. Predlaže „ukinuti osporene odluke prvostupanjskog suda i višeg suda, predmet vratiti na ponovnu odluku, podredno odluke suda preinačiti na način da se okrivljenom izreče blaža kazna.“

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđenik prigovara da u činjeničnom opisu djela nije trebalo „navoditi da je ovdje došlo do povrede citiranog Pravilnika“ jer ga ne treba tretirati kao blanketnu normu, a da je navod kako su se obojica oštećenika kretala pravilno svojom desnom stranom „potpuno suprotno nalazu vještaka“ u kojem dijelu je „došlo do bitne povrede postupka iz čl. 468. st. 11. ZKP-a“, jer je izreka i prvostupanjske i drugostupanjske presude proturječna razlozima, odnosno presude nemaju razloga o odlučnim činjenicama.“ Potonja povreda da se očituje „i u tome što ni jedna ni druga presuda ne ocjenjuju da li je i u kojoj mjeri eventualno oštećeni pok. Č doprinio smrtnoj posljedici obzirom da isti nije koristio sigurnosni pojas.“ Smatra da je „došlo do proturječnosti u stavovima vještaka“ i pogrešnom prikazu dinamike kretanja vozila budući da je osuđenik „od prvog dana…uvijek prikazivao da je vozilo iz suprotnog smjera…bilo, makar djelomično u kolničkoj traci kojoj se kreće sam okrivljeni“ uz zamjerke da „nije utvrđena pozicija sudara“ te da su potpuno „zanemareni i ostali dokazi“ pa radi „svega navedenog te radi onoga što je navedeno u žalbi protiv prvostupanjske presude predlaže…utvrditi da je zahtjev osnovan“.

6. Prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP-a zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, sukladno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP- a ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. Pored toga, u zahtjevu je, osim formalne naznake zbog koje se povrede zakona podnosi, potrebno konkretno obrazložiti na koji je način povreda procesnog ili materijalnog zakona po mišljenju osuđenika ostvarena. Drugim riječima, opseg ispitivanja pravomoćne presude ovim izvanrednim pravnim lijekom je, za razliku od žalbenog postupka, znatno sužen pa se zahtjev ne može podnijeti zbog povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a niti iz osnove u čl. 470. ZKP-a (zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja).

6.1. Nadalje, osuđenik je žalbu protiv prvostupanjske presude podnio „zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka“ i to one iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima postupka. Budući da se nije žalio zbog teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, niti povrede prava na obranu na raspravi, sukladno čl. 517. st. 2. ZKP-a ove povrede ne može isticati u zahtjevu, osim ako su počinjene u drugostupanjskom postupku, što je također potrebno jasno argumentirati (u zahtjevu paušalno: „svi ovi razlozi isticani u žalbi protiv prvostupanjske presude, a neki su počinjeni i u drugostupanjskom postupku“).

7. Premda su uvodno naznačene sve povrede zakona zbog kojih je dopušteno podnijeti zahtjev iz njegova sadržaja prije svega proizlazi nezadovoljstvo osuđenika ocjenom dokaza i činjeničnim stanjem koje je utvrdio prvostupanjski, a potom kao pravilno utvrđeno prihvatio i žalbeni sud. Međutim, shodno navedenom ograničenju, ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje se kakav značaj su niži sudovi dali pojedinim dokazima odnosno jesu li pravilno ocijenili dokaznu građu (personalne i materijalne dokaze, vještačenja itd.) o kojoj ovisi utvrđenje odlučnih činjenica, konkretno dinamike događaja u kojem je došlo do prometne nesreće te s tim u vezi zaključak o krivnji i dokazanosti kaznenog djela.

8. Nadalje, drugostupanjski sud je sukladno obvezi iz čl. 487. st. 1. ZKP-a temeljito razmotrio sve bitne žalbene navode osuđenika, a radi se upravo o prigovorima koji se ponavljaju i u zahtjevu.

8.1. Otklonjene su tako najprije zamjerke o postojanju bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a i sugerirane povrede kaznenog zakona time što je u izreci presude citiran Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cesti („Narodne novine“ broj 33/05., 64/05., 155/05. i 14/11.; dalje: Pravilnik) koji, po mišljenju žalitelja, ne predstavlja blanketnu normu (odlomci 7. do 8.2. presude).

8.1.1. Glede potonjeg prigovora, koji je istaknut i u zahtjevu, valja reći da je kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. KZ-a blanketno kazneno djelo koje u svom zakonskom opisu upućuje na kršenje propisa o sigurnosti prometa, nedvojbeno odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama što se ni zahtjevom ne spori. U činjeničnom opisu izreke presude navedeno je da je osuđenik svojom vožnjom prekršio odredbe čl. 46. st. 1. i čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17.; dalje: ZOSPC), kao i odredbu čl. 71. Pravilnika. Pored toga, osim što činjenični opis sadrži takvo navođenje odnosno pozivanje na odredbe iz blanketnih propisa, iste su i sadržajno opisane u izreci presude jer se osuđenik „vozilom nije kretao sredinom obilježene prometne trake [kršenje čl. 46. st. 1. i čl. 47. st. 2. ZOSPC-a]…uslijed čega je prešao preko pune razdjelne uzdužne crte na suprotnu kolničku traku“ dakle prekršio je i zabranu prelaska vozila preko pune razdjelne crte iz čl. 71. Pravilnika čime je uzrokovao prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradala jedna osoba. Imajući na umu navedeno, nema dvojbe da se u konkretnom slučaju blanketnim propisom ne smatraju samo odredbe ZOSPC-a, već i odredba spomenutog Pravilnika. Stoga je pravilno drugostupanjski sud žalbeni prigovor osuđenika kako spomenuti Pravilnik „uopće ne može predstavljati blanketnu normu kod ovakvih kaznenih djela“ ocijenio neosnovanim.

8.1.2. Nadalje, budući da opis djela iz izreke pobijane presude sadrži sve bitne elemente kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 6. u vezi sa st. 2. i 1. KZ-a, zbog kojeg je osuđenik proglašen krivim te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, dakle u granicama zakonom propisane kazne ( kazna zatvora od jedne do osam godina), nije u pravu osuđenik da je pravomoćnom presudom ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1., 4. i 5. ZKP-a naznačena zahtjevom.

8.2. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja po ocjeni suda drugog stupnja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio dinamiku događaja tako da se osuda za izazivanje predmetne prometne nesreće osnovano temelji na nalazima i mišljenjima dvojice prometnih vještaka. Žalbeni sud nalazi da su vještaci „bili suglasni glede svih bitnih činjenica i okolnosti koje govore o mehanizmu i uzrocima nastanka ove prometne nesreće“, da „doduše postoje određene različitosti glede procjene brzine vožnje pojedinih sudionika“ ali da prvostupanjski sud „s pravom smatra da nije riječ o takvim odstupanjima koja dovode u pitanje vjerodostojnost tih dokaza“. Referirajući se na pojedine dijelove spomenutih vještačenja sud drugog stupnja zaključuje da iz „suglasnih mišljenja vještaka jasno proizlazi da u ovom slučaju brzina vožnje niti jednog sudionika … nije uzrok ove prometne nesreće niti je doprinijela njezinom nastanku“ te da su obojica vještaka „dosljedno i u svemu suglasno iznosili mišljenje da je do prometne nesreće došlo na način da je optuženik po ulasku u lijevi nepregledni zavoj prešao s teretnim vozilom preko pune razdijelne crte na obilježenu prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera gdje je najprije došlo do sudara teretnog vozila u osobno vozilo marke „Citroen“, a potom i do udara u sanitetsko vozilo“ odnosno da su „u svemu suglasno, vještaci…iznijeli mišljenje da su se oštećenici neposredno prije samog sudara kretali obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, gledajući u smjeru njihove vožnje…drugim riječima prometna nesreća bi bila izbjegnuta da se optuženik … s teretnim vozilom kretao na način kako to nalaže odredba iz čl. 47. st. 2. ZOSPC-a“ (odlomci 10. do 10.4. presude). Pored toga drugostupanjski sud posebno odgovara i otklanja žalbenu tezu kako je vozač osobnog vozila marke „Citroen“ prešao na sebi lijevu prometnu traku uputivši žalitelja na „iskaz … vještaka Bašića u kojem pojašnjava da bi u slučaju da je do sudara…doista došlo na taj način položaj vozila i tragova sudara na kolniku bio sasvim drugačiji od onog kako je to utvrđeno očevidom“ odnosno da „svi relevantni tragovi ove prometne nesreće nalaze se na lijevoj prometnoj traci gledajući u smjeru vožnje optuženika“ te da su „prometno tehnički vještaci bili suglasni da je optuženik uz prosječnu pažnju i koncentraciju mogao vozilo zadržati na sebi desnoj prometnoj traci, a u kakvom slučaju bi ova prometna nesreća bila izbjegnuta“ (odlomci 10.5. i 10.6. presude).

8.3. Prema izloženom jasno proizlazi da je sud drugog stupnja ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika odnosno nije previdio ni jedan važan prigovor, dajući razumne i podrobne argumente za svoju odluku, pa nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP-a naznačena u zahtjevu.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP-a trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 2. rujan 2026.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo