Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3918/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-76/26-3 od 20. travnja 2026., dana 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-76/26-3 od 20. travnja 2026. u dijelu pod točkom III. izreke kojim tužitelju nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 158,19 € sa pripadajućim kamatama.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba sadržana u članku 3. Ugovora o [broj kredita] dana 2.4. 2007. koji su sklopili tužitelj ŠN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 kao kreditor, a koja glasi: "Naknada 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita", pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovorenih strana." Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 496,30 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12.4.2007. do isplate, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 158,19 € uvećan za zateznu kamatu od donošenja presude do isplate.
2. Protiv odluke o parničnom trošku u točki III. kojim joj nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 158,19 €, žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 -Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 381 . ZPP, a niti one povrede koje žalitelj navodi u žalbi jer pobijano rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati dok žalitelj određeno ni ne navodi koje bi to povrede bile učinjene.
5. Tužiteljica žalbenim navodima osporava odluku o parničnom trošku navodeći da je naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.330,00 €, a koja vrijednosti predmeta spora nije osporena od strane tuženika, te sukladno navedenom odvjetnički trošak iznosi 250,00 € po radnji, a ne 125,00 €.
6. Međutim, takvi navodi tužiteljice su neosnovani. Naime, odredbom čl. 40. st. 3. ZPP je propisano da ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, u raspravljanje o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno provjerio i utvrdio naznačenu vrijednost predmeta spora prilikom odmjeravanja odluke o parničnom trošku.
7. Žaliteljica žalbenim navodima ističe da se prvostupanjski sud poziva na stariju sudsku praksu Vrhovnog suda RH kojom se samo novčani iznos uzima u obzir pri utvrđenju vps, pa time i kod obračunatog troška. Suprotno žalbenim navodima, valja reći da u slučaju kad se pored kondemnatornog tužbenog zahtjeva postavlja i deklaratorni koji predstavlja pravnu osnovu kondemnatornog zahtjeva, kao vrijednost predmeta spora treba uzeti samo vrijednost kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Stoga je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pravilno utvrđena imajući u vidu samo vrijednost kondemnatorng tužbenog zahtjeva obzirom da deklaratorni zahtjev (na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe) istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu (stečenog bez osnove na temelju ništetnom utvrđene ugovorne odredbe) treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na isplatu te se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora računa se u konkretnom slučaju samo prema vrijednosti zahtjeva na činidbu (isplatu) (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenjima broj Revr -
475/2008 od 27. listopada 2008. i Rev-1264/2007 od 29. listopada 2008.), dok ostali žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke .
8. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke u kojem mu nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 158,19 € sukladno odredbi čl. 380. st. 2. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. ove odluke.
9. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove odluke.
U Zagrebu, dana 2. rujna 2026.
Sutkinja:
Sabina Dugonjić
