Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-116/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice II, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Slaven Vrbošić, odvjetnik iz Osijeka, protiv ovršenika ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Jukić, odvjetnik iz Osijeka, radi ovrhe na poslovnom udjelu, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1995/2025-3 od 7. svibnja 2025., 2. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1995/2025-3 od 7. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1995/2025-3 od 7. svibnja 2025. određena je ovrha na poslovnim udjelima ovršenika te je ovrhovoditeljici odmjeren trošak u iznosu od 842,91 eura.

2. Ovršenik žalbom pobija navedeno rješenje navodeći da je ovrha nedopuštena jer ovrhovoditeljica nije imala osnovu pokrenuti ovrhu na njegovim poslovnim udjelima. Navodi da ovrhovoditeljica nije dokazala da bi ponovno pokušala ovrhu na novčanim sredstvima nakon što je prethodna ovrha na istima isknjižena, dok je upitno je li vrijednost predmetnih poslovnih udjela dovoljna za namirenje tražbine ovrhovoditeljice. Predlaže obustaviti ovrhu.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica osporava žalbene navode ovršenika i ističe da žalba ne sadrži razloge propisane čl. 50. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje u tekstu OZ). Tvrdi da ima pravo svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom naplatiti iz bilo koje imovine ovršenika, a da će se upravo u ovom ovršnom postupku procijeniti vrijednost poslovnih udjela ovršenika radi prodaje istih i namirenja njene tražbine.

4. Žalba ovršenika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio povrede iz čl. 50. st.1. točke 1., 3., 5. i 6. OZ-a, a niti bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 50. st. 5. OZ-a, u vezi sa čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz sadržaja prijedloga za ovrhu te isprava priloženih uz prijedlog za ovrhu, a temeljem kojih je doneseno pobijano rješenje o ovrsi, proizlazi sljedeće:

- pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P - 931/2012-43 od 18. ožujka 2013. naloženo je ovršeniku platiti ovrhovoditeljici iznos od 105.000,00 kuna,

- da je ovrhovoditeljica prijedlogom od 21. veljače 2020. pokrenula postupak izravne naplate tražbine kod Financijske agencije,

- da je Financijska agencija isknjižila navedenu osnovu za plaćanje 25. kolovoza 2023. te da po istoj nije bilo naplate,

- da je ovršenik upisan kao imatelj jednog poslovnog udjela u trgovačkom društvu ... za proizvodnju stolarije i da je nominalna vrijednost istog 74.320,00 eura.

7. S obzirom na prethodno navedene činjenice, pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 229. st. 2. OZ-a odredio predloženu ovrhu na poslovnom udjelu ovršenika.

8. U odnosu na prigovore ovršenika o tome da ovrhovoditelj ica nije dokazala da bi ponovno pokušala ovrhu na novčanim sredstvima, ukazuje se da ovrhovoditelj sukladno čl. 5. st. 1. i 2. OZ-a predlaže sredstva i predmet ovrhe te da ima pravo ovrhu predložiti na jednom ili više predmeta ovrhe. Ovrhovoditelj vlastitom dispozicijom bira predmet ovrhe radi naplate svoje tražbine te niti jednom odredbom OZ-a nije propisana obveza prethodnog pokušaja namirenja na novčanim sredstvima ovršenika pa činjenica je li ovrhovoditeljica prije pokretanja ovog ovršnog postupka pokušala ponovno provesti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika nije odlučna za predmetnu ovrhu. Odlučna je činjenica da ovrhovoditeljica ima dospjelu nepodmirenu tražbinu, a koju ovršenik nije podmirio.

9. Neosnovano ovršenik prigovara i vrijednosti poslovnog udjela te predlaže obustavu ovrhe već u fazi donošenja rješenja o ovrsi obzirom su sredstva ovrhe na poslovnom udjelu upravo pljenidba, procjena, prodaja i namirenje. S obzirom na to da je nakon donošenja rješenja o ovrsi i pljenidbe poslovnog udjela potrebno provesti procjenu vrijednosti poslovnog udjela, jasno je da u ovoj fazi postupka nije utvrđena činjenica nemogućnosti provedbe ovrhe na poslovnom udjelu ovršenika te da time u ovoj fazi postupka ne postoje pretpostavke za obustavu ovrhe u smislu čl. 72. st. 2. OZ-a.

10. Slijedom navedenog, a kako ovršenik žalbom ne dovodi u pitanje pravilnost odluke o troškovima postupka, temeljem čl. 380. st. 2. ZPP-a i čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

11. Zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška žalbenog postupka u vidu troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku radi sastava odgovora na žalbu je ocijenjen neosnovanim jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a i čl. 14. st. 4. OZ-a.

Dubrovnik, 2. rujna 2026.

Sutkinja

Marija Bušković