Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-68/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Radić, odvjetnik iz Splita, protiv protivnika osiguranja ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi osiguranja tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Ovr-67/2025-2 od 7. ožujka 2025., 2. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Ovr-67/2025-2 od 7. ožujka 2025. potvrđuje u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Ovr-67/2025-2 od 7. ožujka 2025. odlučeno je:

¨Odbija se kao neosnovan predlagatelj osiguranja s prijedlogom za osiguranje podnijetog u ovom predmetu 06. ožujka 2025. koja glasi:

I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, određuje se privremena mjera zabrana protivniku osiguranja otuđenja i opterećenja nekretnina nekretnine označenih kao zk. čest. 3722/8, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i zk. čest. 3718/5, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

II. Nalaže se Općinskom suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižnom odjelu Makarska da na nekretninama iz točke I. ovoga rješenja izvrši upis zabilježbe ove privremene mjere.

III. Ova privremena mjera stupa na snagu odmah, te ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kojim se ova privremena mjera treba opravdati.

IV. Sudski postupak iz točke III. ovoga rješenja predlagatelj osiguranja je dužan pokrenuti u roku od 30 dana od dana dostave ovoga rješenja.

V. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu.

VI. Dužan je protivnik osiguranja, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi predlagatelju osiguranja troškove ovoga postupka. ¨.

2. Predlagatelj osiguranja žalbom pobija prvostupanjsku odluku zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se ista preinači uz obvezu naknade troškova žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U bitno navodi da su stranke sklopile trgovački ugovor te da se na isti ne primjenjuje zakonski rok od 5 godina za trajanje prava prvokupa. Pojašnjava da su stranke nekretninu kupile u svrhu izgradnje parkinga za smještaj osobnih automobila gostiju koji borave u njihovim smještajnim jedinicama, a kojom djelatnošću se bave obje stranke.

3. Žalba predlagatelja osiguranja je neosnovana.

4.1. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odluku utemeljio na sljedećim utvrđenjima:

- da su ... i ĐO Ugovorom o vlasnju od 21. listopada 2019. ugovorili pravo prvokupa u slučaju da jedan od njih odluči prodati svoj suvlasnički dio nekretnine,

- da nije ugovoren rok trajanja prava prvokupa,

- da je ĐO Ugovorom o kupoprodaji od 11. prosinca 2024. prodao svoj suvlasnički dio nekretnine ZO.

4.2. Temeljem navedenog prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje predložene privremene mjere jer predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine obzirom je protekao rok od 5 godina od ugovaranja prava prvokupa, čime pravo prvokupa prestaje ex lege u smislu čl. 453. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u nastavku: ZOO).

5. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji je prethodio donošenju rješenja utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio povrede iz čl. 50. st.1. toč. 1., 3., 5. i 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22.i 6/24., u nastavku: OZ), niti bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 50. st. 5. OZ-a, u vezi sa čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u nastavku: ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda jer ista proizlaze iz odredbi priloženih ugovora o kupoprodaji.

7.1. U odnosu na primjenu materijalnog prava, ukazuje se da je čl. 453. ZOO -a propisano:

(1) Pravo prvokupa prestaje poslije pet godina od sklapanja ugovora, ako nije ugovoreno da će prestati prije.

(2) Ugovoren dulji rok svodi se na rok od pet godina.

(3) Ograničenje iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuje se na pravo prvokupa iz trgovačkih ugovora i na pravo prvokupa dionica, poslovnih udjela i udjela u društvu. (4) Ako ugovorom iz stavka 3. ovoga članka nije ugovoreno vrijeme trajanja prava prvokupa, ono prestaje protekom pet godina od sklapanja ugovora.

7.2. Iz navedenih odredbi proizlazi da pravo prvokupa koje nije sadržano u trgovačkom ugovoru prestaje protekom pet godina od sklapanja ugovora, osim ako je ugovoreno da će prestati prije, dok pravo prvokupa ugovoreno trgovačkim ugovorom može trajati dulje, osim ako je ugovoreno na način da nije određeno vrijeme trajanja prava prvokupa, u kojem slučaju i tako ugovoreno pravo prvokupa prestaje protekom pet godina od sklapanja ugovora.

8. U odnosu na žalbene navode predlagatelja osiguranja da bi se u konkretnom slučaju radilo o trgovačkom ugovoru, ukazuje se da predlagatelj osiguranja ovu tvrdnju, suprotno čl. 352. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, iznosi u žalbi, dok iz prijedloga za osiguranje i ugovora o vlasnju kojim je njegov prednik ugovorio s protivnikom osiguranja pravo prvokupa ne proizlazi da bi se nekretnina koristila za obavljanje djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti u smislu čl. 14. st. 2. ZOO-a.

9. Pri tome se ukazuje da u konkretnom slučaju nije odlučno je li predmetni ugovor predstavlja trgovački ugovor ili ne i to iz razloga što samim ugovorom nije ugovoreno vrijeme trajanja prava prvokupa. Navedeno pretpostavlja da bi i u slučaju da predmetni ugovor predstavlja trgovački ugovor, pravo prvokupa prestalo ex lege protekom roka od 5 godina, a kako je to propisano čl. 453. st. 4. ZOO-a.

10.1. Da bi sud odredio privremenu mjeru radi osiguranja tražbine prava prvokupa, a sukladno čl. 346. st. 1. OZ-a, u konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje njegove tražbine.

10.2. Naime, a kako je to pravilno utvrdio i zaključio prvostupanjski sud, prednik predlagatelja osiguranja i protivnik osiguranja su 21. listopada 2019. ugovorili pravo prvokupa bez određivanja vremena trajanja istog, a kako je od trenutka ugovaranja prava prvokupa do trenutka prodaje trećoj osobi proteklo više od 5 godina, jasno je da je konkretno pravo prvokupa bilo prestalo ex lege i da tim ne postoji vjerojatnost tražbine predlagatelja osiguranja radi koje se predlaže donošenje privremene mjere.

11. Slijedom navedenog, primjenom čl. 380. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja, dok je temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, točkom II. izreke odbijen zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova žalbenog postupka s obzirom isti nije uspio sa žalbom.

Dubrovnik, 2. rujna 2026.

Sutkinja

Marija Bušković