REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2988/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednika vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Atelijer AI d.o.o. za projektiranje, dizajn i građenje, OIB 27441433409, Zagreb, Ulica Božidara Magovca 79, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Kunac, odvjetnica u Zagrebu, Hanuševa 2, protiv tuženika R V d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, OIB 50912664252, Križevci, Zagrebačka ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Stjepan Gagro, odvjetnik u Križevcima, Donje Križevčine 30, radi isplate iznosa od 22.881,22 €, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-122/2019-97 od 22. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-122/2019-97 od 22. svibnja 2026. u pobijanim točkama I. i V. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku R V d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, OIB 50912664252, Križevci, Zagrebačka ulica 24, da tužitelju Atelijer AI d.o.o. za projektiranje, dizajn i građenje, OIB 27441433409, Zagreb, Ulica Božidara Magovca 79, isplati iznos od 16.150,59 eura (slovima: šesnaesttisućastopedeseteurapedesetdevetcenti ) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 6.603, 31 € od 24. siječnja 2018. do isplate; 8.056,14 € od 24. siječnja 2018. do isplate i - 1.491,14 € od 22. svibnja 2026. do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose.“

2. Nalaže se tužitelju Atelijer AI d.o.o. za projektiranje, dizajn i građenje, Zagreb, Ulica Božidara Magovca 79, u roku od 15 dana platiti tuženiku R V d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, Križevci, Zagrebačka ulica 24, trošak parničnog postupka u iznosu od 8.437,50 €.

3. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za isplatu troškova parničnog postupka u daljem iznosu od 937,50 €.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-122/2019-97 od 22. svibnja 2026. u pobijanim točkama II., III., IV. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-122/2019-97 od 22. svibnja 2026. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 16.150,59 € s kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice (točka I. izreke); tužitelj je odbijen s dijelom zahtjeva za plaćanje kamate na taj iznos (točka II. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.737,26 € s kamatama tekućim za pojedinačne iznose (točka III. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.457,35 € s kamatama za pojedinačne iznose (točka IV. izreke); naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.275,07 € s kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (točka V. izreke), dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 15.905,46 € (točka VI. izreke).

1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je između stranaka bilo sporno je li tuženik izradio ispravno djelo – stolariju, je li tužitelj obavijestio tuženika o nedostacima u roku, je li tuženik otklanjao nedostatke, da li je otklonio nedostatke, je li tužitelju nastala šteta i u kojem opsegu i kojoj visini te da li su nastali daljnji troškovi tužitelju zbog ugrađivanja stolarije kao i osnovanost i visina troškova koji će tužitelju nastati tijekom saniranja štete zbog neispravne stolarije.

1.2. Nakon provedenog postupka prvostupanjski je sud utvrdio tuženik izveo radove temeljem ugovora o djelu iz članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO), s nedostacima te da je zbog toga tužitelju nastala šteta, a da su neosnovani tuženikovi prigovori zastare i prekluzije. Naime, prvostupanjski sud smatra da je tužitelj pravovremeno obavijestio tuženika o uočenim nedostacima, i to e-mailom od 13. siječnja 2017., kojim je tuženiku pobrojao nedostatke, dostavio zapisnik od 3. siječnja 2017. kojim su navedeni nedostaci i tuženika pozvao da nedostatke ukloni.

1.3. Prema mišljenju prvostupanjskog suda, tužitelju na ime štete zbog neadekvatne stolarije pripada povrat iznosa plaćenog za stolariju u ukupnom iznosu od 14.659,45 € i trošak demontaže neadekvatne stolarije u iznosu od 1.491,14 €, dok mu ne pripada naknada štete u visini više plaćenih iznosa za struju i plin, jer taj dio potraživanja tužitelj nije dokazao. Zahtjev za trošak komunalne naknade, naknade za uređenje voda potrošnju vode prvostupanjski sud smatra neosnovanim te obrazlaže razloge svoje odluke, kao i razloge zbog kojih smatra neosnovanim tuženikov prigovor istaknut radi prebijanja.

1.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a odluka o troškovima postupka temelji na odredbama članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 23/22. i 126/22.; dalje: Tarifa).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a, jer nisu navedeni razlozi presude, a navedeni su razlozi proturječni sadržaju spisa i provedenim dokazima.

2.1. U bitnome, tuženik ponavlja navode i prigovore iznesene tijekom postupka, a posebno prigovor prekluzije kao i to da tužitelj nije pravovremeno niti pregledao djelo niti obavijestio tuženika o nedostacima. Pri tome ističe i da tužitelj nije, na formalno ispravan način, uputio pisani prigovor u za to zakonom propisanom roku, na memorandumu društva, preporučenom pošiljkom jer stranke nisu razvile međusobnu komunikaciju emailom, pri čemu je osnovno utvrđenje da tuženik kao pravna osoba nikada nije uputio nikakav formalni prigovor.

2.2. Dalje, prema mišljenju tuženika, prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno ocijenio izvedene dokaze, te nije utvrdio da li je sporna stolarija uopće tuženikova, te navodi i druge razloge zbog kojih smatra da je presuda pogrešna.

2.3. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu te odbiti tužbeni zahtjev odnosno presudu u tom dijelu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.4. Neovisno o tome što tuženik navodi kako pobija presudu kao takvu, iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da se ista odnosi na točke I. i V. izreke presude, odnosno na dio presude u kojemu tuženik nije uspio u sporu.

3. Odgovor na tuženikovu žalbu nije podnesen.

4. Protiv točaka II., III., IV. i VI. izreke citirane presude žalbu je podnio tužitelj, iz svih zakonom predviđenih razloga, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje, pogrešne primjene materijalnog prava, kao i na odluku o parničnom trošku.

4.1. U žalbi navodi kako smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio zakon na njegovu štetu, da nije proveo sve predložene dokaze zbog pogrešnog stava da su isti predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, kao i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je djelomično odbio tužbeni zahtjev.

4.2. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na tužiteljevu žalbu nije podnesen.

6. Tuženikova je žalba osnovana, tužiteljeva žalba nije osnovana.

7. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti su utvrđene činjenice u suprotnosti s ispravama u spisu i provedenim dokazima, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik.

9. Prvostupanjski sud smatra da je tužitelj pravovremeno obavijestio tuženika o uočenim nedostacima, zbog čega je tužitelju dosudio naknadu štete i to zbog neadekvatne stolarije u vidu povrata iznosa plaćenog za stolariju u ukupnom iznosu od 14.659,45 €, kao i trošak demontaže neadekvatne stolarije u iznosu od 1.491,14 €. Naime, prvostupanjski je sud prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, prema kojemu je tužitelj, odmah po uočavanju nedostataka, o istima obavijestio tuženika. Dalje, ukazuje i da je tužitelj pravovremeno obavijestio tuženika o nedostacima, jer mu je 13. siječnja 2017. dostavio e-mail s navedenom obavijesti i zapisnikom od 3. siječnja 2017. kojim su točno navedeni uočeni nedostaci, kao i da ga je pozvao da otkloni nedostatke. Dakle, prema navedenom obrazloženju, tužitelj je o predmetnim nedostacima pravovremeno obavijestio tuženika, navedeni su nedostaci detaljno pobrojani i opisani, a tužitelj je pozvao tuženika da, u roku od 7 dana, nedostatke otkloni.

10. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda tuženik osporavan, pri čemu i u žalbi navodi da je tužitelj izgubio svoje pravo zbog propuštanja zakonskih rokova.

11. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužitelj je obavijesti tuženika o uočenim nedostacima najkasnije 13. siječnja 2017., kada mu je dostavio zapisnik s detaljnim popisom nedostataka, pri čemu treba ukazati da iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, kojega je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti, proizlazi i da je, o svakom pojedinom nedostatku, tuženik obaviješten odmah po uočavanju.

12. U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi kako su tuženikovi prigovori zastare i prekluzije neosnovani, iz razloga što je tužitelj pravovremeno obavijestio tuženika o nedostacima (e-mail od 13. siječnja 2017.) odnosno unutar roka iz članka 604. stavka 1. ZOO-a. Dalje, prvostupanjski sud smatra kako protekom dvije godine od učinjene obavijesti tužitelj nije izgubio svoje pravo na naknadu štete koja mu je nastala zbog nedostataka, a upravo ta šteta je predmet ovog spora (točka 46. obrazloženja prvostupanjske presude), pri čemu ovaj sud ukazuje kako nije sporno da je tužitelj tužbu radi naknade štete podnio 7. listopada 2019. Dakle, od dana kada je tužitelj obavijestio tuženika o uočenim nedostacima do dana podnošenja tužbe prošlo je više od dvije godine (točnije dvije godine, osam mjeseci i 23 dana).

13. Suprotno tako iznesenom mišljenju prvostupanjskog suda, prema odredbi članka. 606. ZOO-a naručitelj koji je izvođača obavijestio uredno i na vrijeme o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ta prava ostvaruje. Pri tome, i nakon isteka navedenog roka, naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravovremeno i uredno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačevog zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev za sniženje naknade i naknadu štete.

14. Rok od dvije godine od učinjene obavijesti je prekluzivan rok odnosno strogi zakonski rok za poduzimanje određenih radnji uslijed čijeg propuštanja se gubi zahtjev i pravo na traženje odgovarajuće pravne zaštite. Prekluzija znači gubitak zahtjeva i subjektivnog prava zbog nepoduzimanja određenih radnji u propisanim zakonskim rokovima na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pri čemu je prekluzivni rok zakonom određeni protek vremena čijim istekom prestaje postojati ne samo zahtjev nego i samo pravo, ako ga titular ne ostvari u tom roku. Stoga, u slučaju prekluzije, na pravo tužitelja nije od utjecaja pitanje je li istekao zastarni rok od tri godine za naknadu štete iz članka 230. stavka 1. ZOO-a, jer je nastupanjem prekluzije prestalo samo pravo.

15. Na protek prekluzivnog roka nisu od utjecaja ni činjenice da je tužitelj pozivao tuženika na otklanjanje nedostataka i određivao rok za otklanjanje nedostataka, jer tuženik to nesporno nije učinio.

16. Pri tome ovaj sud ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji iz članka 606. stavka 2. ZOO-a, odnosno da se ne radi se o tužiteljevom isticanju prigovora protiv izvođačevog zahtjeva za isplatu naknade. Ovo iz razloga što takav zahtjev tuženik nije niti postavio, jer je ugovorenu cijenu radova tužitelj isplatio unaprijed, pa nije postojao zahtjev u odnosu na koji bi tužitelj mogao, i nakon isteka roka od dvije godine, isticati zahtjev za sniženje cijene i naknadu štete.

17. Ovaj se predmet vodi po samostalnom tužbenim zahtjevu kojim tužitelj traži naknadu štete zbog nedostataka u smislu odredbe članka 608. stavka 3. ZOO-a, a koji je zahtjev tužitelj morao postaviti u roku od dvije godine od učinjene obavijesti. S obzirom na to da tužitelj nije u navedenom roku pokrenuo postupak, on je izgubio pravo na podnošenje takvog zahtjeva.

18. Stoga je tuženikov prigovor prekluzije osnovan, pa je njegova žalba uvažena, a prvostupanjska presuda preinačena u točkama I. i V. njene izreke (članak 373. točka 3. ZPP-a).

19. S obzirom na to da je tužitelj izgubio svoje pravo tražiti naknadu štete izvan isticanje prigovora protiv izvođačevog zahtjeva za isplatu, tužiteljeva je žalba odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena u pobijanim točkama II., III.,

IV. i VI. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a), kojima je dio tužbenog zahtjeva odbijen, neovisno o razlozima navedenim u prvostupanjskoj presudi.

20. U odluci o troškovima postupka ovaj je sud primijenio odredbe članka 154. stavka 1., članka 155. stavka 1., članka 164. stavka 1. i članka 166. stavka 2. ZPP-a, odredbe Tarife kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 138/23.).

21. Primjenom gora navedenih odredbi žalitelju pripadaju slijedeći troškovi:

- odgovor na tužbu u iznosu od 500,00 € (Tbr. 8. točka 1. Tarife);

- pripremno ročište 18. veljače 2020. u iznosu od 250,00 € (Tbr. 9. točka 2. Tarife);

- podnesak 27. veljače 2020. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 8. točka 1. Tarife);

- ročište 14. listopada 2020. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9. točka 1. Tarife);

- ročište 15. lipnja 2021. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9. točka 1. Tarife);

- 18. veljače 2022. u iznosu od 250,00 € (Tbr. 9. točka 2. Tarife);

- ročište 24. ožujka 2022. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9. točka 1. Tarife);

- ročište 3. svibnja 2022. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9. točka 1. Tarife);

- podnesak od 2. veljače 2023. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 8. točka 1. Tarife);

- ročište 28. rujna 2023. u iznosu od 250,00 € (Tbr. 9. točka 2. Tarife);

- ročište 23. listopada 2023. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9. točka 1. Tarife);

- ročište 30. siječnja 2024. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9. točka 1. Tarife);

- podnesak od 17. lipnja 2025. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 8. točka 1. Tarife);

- ročište 20. studenoga 2025. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9. točka 1. Tarife);

- ročište 18. ožujka 2026. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9. točka 1. Tarife);

- PDV na navedeni trošak u iznosu od 1.687,50 €.

22. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište 7. srpnja 2023., jer na isto nije pristupila niti jedna strana, dok su ročišta 18. veljače 2020., 18. veljače 2022. i 28. rujna 2023. predstavljala ročišta na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima, zbog čega je tuženiku priznata nagrada prema Tbr. 9. točka 2. Tarife uvećana za PDV, a ne puna nagrada prema odredbi Tbr. 9. točka 1. Tarife, uvećana za PDV (750,00 € uvećano za PDV u iznosu od 187,50 €).

23. Dakle, tuženiku pripadaju troškovi u ukupnom iznosu od 8.437,50 €, dok je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u visini od 937,50 €,

Zagreb, 2. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Jagoda Crnokrak