REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4606/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Željko Šimić, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, kojega zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ŠPEHAR & ŠPEHAR & RUKAVINA j.t.d., Zagreb, Masarykova 7, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4, radi isplate iznosa od 2.999,36 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-376/2021 od 1. srpnja 2025., 2. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-376/2021 od 1. srpnja 2025., i sudi:
1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 2.999,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 20. ožujka 2020. do dana plaćanja prema stopi koja se obračunava u ostalim odnosima na temelju odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.
2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.200,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 2. rujna 2026. do dana plaćanja prema stopi koja se obračunava u ostalim odnosima na temelju odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.
3. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu dijela troška parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 2. rujna 2026.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 465,40 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-376/2021 od 1. srpnja 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za plaćanje iznosa od 2.999,36 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 20. ožujka 2020. do dana plaćanja (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 100,00 EUR u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog postupka i ocjene izvedenih dokaza utvrdio da se 12. veljače 2020. dogodila prometna nesreća oko 18,55 sati na 170 km autoceste A1 Zagreb -Split, kod čvorišta Perušić, u pravcu Splita, naletom osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], marke VW Polo, na divlju životinju (lisicu), kojim je upravljao MG. Automobil je u vlasništvu Porsche leasing d.o.o., a bilo je osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 1190-173125497. Tužitelj je osiguraniku (vlasniku automobila) naknadio štetu na vozilu nalogom za plaćanje od 18. ožujka 2020. u iznosu od 22.598,70 KN/ 2.999,36 EUR pa je tužitelj podnio tužbu s regresnim zahtjevom. Tuženik je osporio svoju odgovornost za štetu. Sud je utvrdio da nema doprinosa tužiteljevog osiguranika za nastanak prometne nezgode. Budući da je propisana tuženikova odgovornost na temelju krivnje, prvostupanjski sud je utvrdio da je postojala uporabna dozvola za predmetnu dionicu autoceste u kojoj je potvrđeno da je dionica izgrađena u skladu s građevinskim dozvolama i da nema nedostataka u izgradnji zaštitne ograde, kao i da je tuženik na dan štetnog događaja obavljao ophodnje i nije primijećeno oštećenje žičane ograde, a niti divljač na cesti. Stoga je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik uredno obavljao održavanje ceste i kontrolirao stanje ograde te ne postoji njegov propust u održavanju ceste, a stoga ni štetna radnja tuženika pa je primjenom odredbe članka 50. stavka 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19) odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154. i 155. ZPP-a.
3. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23 – u nastavku: ZPP). U bitnome je naveo da je sud pogrešno zaključio da na strani tuženika nema krivnje, odnosno da tuženik nije počinio propuste u upravljanju i održavanju autoceste pa slijedom toga nije odgovoran na nastalu štetu. Sud je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te je pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava. Činjenica da se na kolniku autoceste našla divljač (lisica) osnovano upućuje na vjerojatnost da je postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi ili zaštitna ograda nije pravilno postavljena kako bi onemogućila ulaz divljači na autocestu, jer u protivnom se divljač ne bi našla na kolniku autoceste i ne bi nastupila prometna nezgoda. Obavljanje redovne ophodnje autoceste ne isključuje tuženikovu odgovornost. Predložio je da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 465,40 EUR.
4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Tužiteljeva žalba je osnovana.
6. Drugostupanjski sud ispitao je presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrdio da pobijana presuda nije zakonita i pravilna.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 2.999,36 EUR koji iznos je tužitelj kao osiguratelj oštećenika isplatio svom osiguraniku iznos od 22.598,70 KN/ 2.999,36 EUR s osnove naknade štete na temelju police kasko osiguranja.
8. U konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovog Zakona pa sud zakonitost presude nije ispitivao zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Na temelju podataka u spisu može se utvrditi da među strankama nisu sporne činjenice nastanka prometne nezgode, isplata štete tužiteljevom osiguraniku Porsche leasing d.o.o. u iznosu od 22.598,70 KN/ 2.999,36 EUR s osnove police kasko osiguranja.
10. Prometnim vještačenjem i potvrdom Policijske postaje Gospić od 16. srpnja 2020. utvrđena je dinamika štetnog događaja te visina štete u iznosu od 3.884,70 EUR bez PDV-a. Sud je saslušao i svjedoke TG i MG koji su potvrdili odlučne činjenice nastanka prometne nezgode.
11. Sud je utvrdio da nema doprinosa tužiteljeva osiguranika za nastanak prometne nezgode, što tuženik nije osporavao.
12. Prema shvaćanju ovoga suda za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste. Budući da se u konkretnom slučaju na kolniku ograđene autoceste našla lisica, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, dokazan je propust tuženika u održavanju autoceste. Naime, za ono što se nalazi na autocesti odgovoran je onaj koji njome upravlja. U okolnostima konkretnog slučaja nije utvrđeno na koji način je lisica uopće dospjela na autocestu, pa prema shvaćanju ovog suda, tuženik nije dokazao da nije bilo njegovog propusta u održavanju autoceste. Ovakvo pravno shvaćanje prihvaćeno je i u sudskoj praksi Vrhovnog suda RH, npr. u odluci poslovni broj Rev-x-230/2012, te u presudama Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-3776/2022 od 12. rujna 2023. i Pž-1432/2024 od 3. prosinca 2024.
13. S obzirom na izloženo, pravilnom primjenom odredbe članka 50. stavka 1. Zakona o cestama prema kojoj se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, tužbeni zahtjev je valjalo prihvatiti pa je primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a pobijanu presudu valjalo preinačiti kao u točki I. izreke ove presude.
14. Odluku o zateznim kamatama sud je donio primjenom odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u nastavku: ZOO). Zatezne kamate se obračunavaju, od dana kad je tužitelj izvršio plaćanje štete svom osiguraniku, prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima.
15. Odluka o trošku postupka donesena je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,126/22 i 138/23 - u nastavku: Tarifa), Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23) i Tarifom sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23).
15.1. Tužitelju je valjalo priznati trošak za radnje koje je poduzeo punomoćnik i to: sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife); sastav dva podneska 2. rujna 2021. i 1. veljače 2024. u ukupnom u iznosu od 400,00 EUR (2 x 200,00 EUR - Tbr. 8. t. 1. Tarife); sastav podneska 21. rujna 2022. 25 bodova ili 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. Tarife); zastupanje na ročištima 1. lipnja 2022., 25. rujna 2024. i 26. svibnja 2025. u ukupnom iznosu od 600,00 EUR (3 x 200,00 EUR - Tbr. 9. t. 1. Tarife); zastupanje na ročištu 12. lipnja 2024. 50% Tarife ili 50 bodova, odnosno 100,00 EUR (Tbr. 9.2. Tarife). Zbrajanjem navedenih iznosa dobije se iznos od 1.350,00 EUR koji se uvećava za PDV 25% (Tbr. 42. Tarife) ili za iznos od 337,50 EUR, što daje zbroj od 1.687,50 EUR.
15.2. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu 38,22 EUR, sudske pristojbe za presudu 76,45 EUR i trošak vještačenja 398,17 EUR ili ukupno iznos od 512,84 EUR.
15.3. Tužiteljev ukupan potreban trošak postupka iznosi ukupno 2.200,34 EUR.
15.4. Tužitelju nije priznat trošak za radnje: sastav podnesaka 10. ožujka 2021. (dostava ovlasti za davanje punomoći); 2. rujna 2021. (dostava punomoći); 14. travnja 2022. (zahtjev za određivanje ročišta); 1. lipnja 2022. (dostava dokaza o isplati štete osiguraniku – tužitelj je mogao dokaz dostaviti uz tužbu ili uz podnesak od 2. rujna 2021.); 26. veljače 2025. (zahtjev za određivanje ročišta), jer sastav podnesaka, po ocjeni ovog suda, nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a). Tužitelj nije nazočio ročištu za objavu presude 1. srpnja 2025. pa zahtjev za trošak nije osnovan. Za ročište održano 12. lipnja 2024. tužitelju je priznato zastupanje prema Tbr. 9.2. Tarife 50% jer se nije raspravljalo o glavnoj stvari.
15.5. Troškovi koji nisu priznati tužitelju iznose 450,00 EUR uvećani za 25% PDV-a ili 112,50 EUR pa je tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka valjalo odbiti kao neosnovan u iznosu od 562,50 EUR (točka I.3. izreke ove odluke).
16. Tužitelj je uspio sa žalbom pa je tuženik obvezan da u roku od 15 dana tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 465,40 EUR kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 2. rujna 2026.
Sudac
Željko Šimić
