Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-81/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovnik, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općina Bedekovčina, Trg Ante Starčevića 4, OIB: 33523559931, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Sente, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj: P-24/2022-9 od 18. listopada 2023., u sjednici održanoj 02. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I . Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj: P-24/2022-9 od 18. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj: P-24/2022-9 od 18. listopada 2023., suđeno je:

" I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate putem Financijske agencije Zagreb temeljem presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-5703/2018-2 od 19. studenoga 2019. radi naplate novčane tražbine tuženika u iznosu od 3.762,75 kuna, te iznosa od 150,00 kuna na ime naknade za prisilnu naplatu.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupak u iznosu od 412,94 EUR / 3.111,30 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđivanje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate putem FINE, a radi namirenja novčane tražbine tuženika kao ovrhovoditelja.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj stekao nekretnine kao ošasnu ostavinu temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika poslovni broj: O-403/2013 od 09. siječnja 2014., iza pok. ZS,

- da je presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž- 5703/2018 od 19. studenog 2019., naloženo Općini Bedekovčina, ovdje tužitelju, platiti RH, ovdje tuženiku, iznos od 2.911,30 kn / 386,40 EUR zajedno sa zakonskom zateznim kamatama i troškovima postupka,

- da je RH pokrenula postupak izravne naplate putem FINE, te je naplata u cijelosti izvršena jer je FINA temeljem presude poslovni broj: Pž-5703/2018 od 19. studenog 2019., zaplijenila iznos od 3.762,75 kn / 499,40 EUR, te na ime naknade za prisilnu naplatu iznos od 150,00 kn / 19,21 EUR, odnosno ukupno 3.912,75 kn / 519,31 EUR,

- da je zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-578/2021 od 23. prosinca 2021., tužitelj upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona.

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev tužitelja navodeći da je tuženik mogao podnijeti prijedlog za ovrhu isključivo na nekretninama koje je Općina stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZS, jer je člankom 139. stavak 6. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - u daljnjem tekstu: ZN) propisano da predmet ovrhe radi ostvarivanja ili osiguranja tražbine ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu, na koje je prešla ošasna imovina, mogu biti samo stvari i prava koje su sastavni dio ostavine, pa je temeljem članka 50. stavak 1. točka. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ) proglasio pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate putem FINE, nedopuštenom.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 187. stavak 2. ZPP na koju ukazuje žalitelj, jer je tužitelj zaključkom suda upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to na temelju članka 50. stavak 1. točka 7. OZ, pa je isti oslobođen obveze dokazivanja konkretnog pravnog interesa na pokretanje ove parnice.

8. Odredbom članka 210. stavak 1. OZ propisano je da nakon što primi obavijest da je od njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. ovog Zakona, prema odredbi članka 209. stavak 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim.

8.1. Prema stavku 2. navedenog članka na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi ( članak 50. i 53 OZ.).

9. Zaključkom protiv kojeg u skladu s odredbom članka 11. stavak 5. OZ nije dopušten pravni lijek ovršenik je upućen na parnicu iz razloga jer je u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim naveo da je ovhovoditelj mogao podnijeti prijedlog isključivo na nekretninama koje je ovršenik stekao prema rješenju o nasljeđivanju iza pok.DS, a ne i na novčanim sredstvima.

10. Budući je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. DS utvrđeno da je tužitelj stekao nekretnine kao ošasnu ostavinu iz pok. DS, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je proglasio nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate putem Agencije a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja (u ovom predmetu tuženika) a temeljem pravomoćne i ovršne presude posl. broj Pž. 5703/2018 od 19.studenog 2019.,jer kao što je već naprijed navedeno, sukladno odredbi članka 139. stavak 6. ZN predmet ovrhe mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine , a što u konkretnom slučaju nije ispunjeno jer je tuženik kao ovrhovoditelj u postupku izravne naplate naplatio tražbinu s računa tužitelja (ovršenika), iako je protiv tužitelja mogao podnijeti prijedlog samo na stvarima i pravima koja su sastavni dio ostavine iza pok. DS.

11. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja pa žalba ni zbog ovog razloga nije osnovana.

12. Neosnovan je navod žalitelja da nakon provedbe ovrhe nije bilo zakonskih uvjeta niti pravnog interesa na strani tužitelja za vođenje ove parnice, jer to ne proizlazi iz odredbe članka 62. stavak 1. točka 4. OZ.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

14. Zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe valjalo je odbiti kao neosnovan jer isti nije uspio sa žalbom a temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i članka 166. stavak 1. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u točki II. Izreke ove odluke.

U Dubrovniku, 02. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović