REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1939/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Branka Skansi-Ratković, odvjetnica u Dubrovniku protiv tuženika ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Cvijetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-98/2025-2 od 10. prosinca 2025., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-684/2022-36 od 4. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-98/2025-2 od 10. prosinca 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-684/2022-36 od 4. prosinca 2023.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
„1. Može li drugostupanjski sud svoju odluku temeljiti na pravnoj osnovi- nasljedničkoj tužbi, koja je bitno različita od one o kojoj se tijekom postupka raspravljalo -brisovnoj tužbi?
2. Da li tužitelj kojem nije povrijeđeno knjižno pravo (niti to može dokazati, jer da bi ga dokazao mora ga imati i dokazati dakle) može biti aktivno legitimiran, upisom bilo koje treće osobe koji nije nevaljan ni neistinit nego je zakonit i istinit (proveden temeljem pravomoćne odluke nadležnog suda) i ima pravo pokretati brisovnu tužbu protiv upisane te treće osobe i zahtijevati njegovo brisanje (nalagati brisanje te upisane osobe)-primjena članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama, odnosno pripada li pravo osobi kojoj nije povrijeđeno neko knjižno pravo sve da ga ima (a u ovom predmetu tužitelj jednostavno nema), nevaljanim i neistinitim upisom (a u ovom predmetu se radi o valjanom i istinitom upisu tuženika) pravo na pokretanje brisovne tužbe?
3. Da li je valjan i zakonit upis davatelja uzdržavanja u zemljišne knjige temeljem zakonito sačinjenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju R-198/95 od 15.12.1995. g. koji je uredno ovjeren kod Suda i upisan u zemljišne knjige i da li sukladno članku 122. ZN-a i dr. trenutkom smrti primatelja uzdržavanja vlasništvo nekretnine prelazi na davatelja uzdržavanja. Da li je tako proveden upis u zemljišne knjige zakonit i istinit, a koji je i potvrđen u ovom predmetu i pravomoćnom odlukom suda Z-3577/2015 od 2.7.2015.?
4. Kako je u predmetu činjenicama dokazano samo primateljica uzdržavanja HK bila upisana vlasnica predmetne nekretnine, da li je trenutkom njene smrti 2003. i temeljem valjanog Ugovora o doživotnom uzdržavanju R-198/95 od 15.12.1995. prešlo vlasništvo predmetnog stana na tuženika sukladno odredbama čl. 116.ZN-a i da li se upis takvog vlasništva smatra istinitim i zakonitim?
5. Može li drugostupanjski sud postavljeni tužbeni zahtjev brisovne tužbe preinakom prvostupanjske odbijajuće presude, usvojiti ako tužbeni zahtjev tužitelja glasi, postavljen je i u historijatu tužbe objašnjen kao brisovna tužba, a primjenjivati odredbe drugog zakona tumačeći da se radi „u stvari“ o sasvim drugoj tužbi-tužbi iz nasljednog prava kojom se zahtijeva utvrđenje da nekretnina ulazi u ostavinsku masu iza pok. ostaviteljice iako tako tužbeni zahtjev nije niti postavljen niti obrazložen. Odlučuje li tada drugostupanjski sud ekstra petita (protivno postavljenom tužbenom zahtjevu ) odnosno da li pravi kardinalnu grešku odlučujući u predmetu o nečemu o čemu se po tužbi ne odlučuje niti ima odlučivati (sud je vezan tužbenim zahtjevom ), te da li takvo postupanje predstavlja bitnu povredu postupka?“.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Prvim i petim pitanjem predlagatelj polazi od potpuno pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak drugostupanjskog suda o tome da se u konkretnom predmetu radi o brisovnoj tužbi, a ne o nasljedničkoj tužbi (to je bilo predmetom odlučivanja u ranijoj fazi postupka i rezultiralo je ukidnom odlukom), već drugostupanjski sud izražava pravno shvaćanje o univerzalnom sukcesoru brisovne tužbe (ovdje tužitelju). U odnosu na drugo, treće i četvrto pitanje valja reći da je pobijana drugostupanjska odluka u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženom u odluci Rev - 103/2021-2 od 16. veljače 2021.
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
