REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4170/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Dubravke Srečec Fletko članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik u Novoj Gradišci protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-14/2026-2 od 30. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-168/2024-9 od 21. studenoga 2025., na sjednici održanoj 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-14/2026-2 od 30. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-168/2024-9 od 21. studenoga 2025.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
"1) Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kada donosi odluku ne cijeneći žalbene razloge tužene i ne dajući obrazloženje i razloge o odlučnim činjenicama u pogledu istaknutih žalbenih navoda od strane tužene (samo navodeći da je prvostupanjski sud pravilno postupio i navodeći utvrđenja suda prvog stupnja bez dovođenja istih u odnos s navodima žalbe)?
2) Postupaju li sudovi protivno relevantnim odredbama Zakona o policiji (NN 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), Uredbe o plaćama policijskih službenika (NN 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 09/18 i 24/19) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 104/13 i 150/13), te protivno smislu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske: rješenja broj: Revr 1127/13-2 od 11. svibnja 2016.g. i Revr-753/09-2 od 17. studenog 2009.g., kada za slučaj obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru paušalno određuju stvarno odrađene sate rada na terenu (24 sata minus 8 sati odmora minus sati redovnog radnog vremena = sati prekovremenog rada, te 24 sata minus 8 sati odmora = sati stvarnog radnog vremena), i na taj način utvrđuju koji iznos na ime prekovremenog rada je tužena dužna platiti tužitelju, bez da su utvrdili stvarno (faktično) odrađene sate rada obzirom na radno mjesto i nalog-zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova (a za što je tužena sudu ponudila relevantne dokaze: radne naloge i evidencije za obračun plaće u kojima je točno definirano što je naloženo, što je odrađeno i što je i na ime čega isplaćeno policijskom službeniku, ovdje tužitelju)?
3) Mogu li se svi ostali sati koje je službenik (tužitelj) proveo na radu na terenu na brodu, a pritom se misli na sate koji se dobiju nakon što se od 24 sata jednog dana oduzmu sati redovnog radnog vremena i sati odmora, odrediti na taj način u paušalnom iznosu i smatrati prekovremenim radom, bez da se utvrdi da li je za vrijeme tih ostalih sati tužitelj stvarno (faktično) radio s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog (i za koje sate mu onda pripada pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad) ili je za te ostale sate potrebno utvrditi da li je za vrijeme istih tužitelj stvarno aktivno radio ili pak bio u pasivnoj pripravnosti na brodu ili u luci izvan broda (a za što mu je tužena i isplatila odgovarajuću naknadu)?
4) Je li, za obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru, vrijeme izvan redovnog radnog vremena (izuzev vremena kada je policijski službenik- tužitelj odmarao), a za koje policijski službenik-tužitelj nije aktivno radio, nego bio u pripravnosti na brodu ili u luci, vrijeme prekovremenog rada ili vrijeme pasivnog dežurstva (čl. 57. Kolektivnog ugovora, naknada po čl. 44. st. 4.)?".
Kao razloge važnosti navodi odluke ovoga suda i drugih drugostupanjskih sudova.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj se istom protivi i predlaže ga odbaciti uz naknadu troška.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. U odnosu na prvo postavljeno pitanje tuženici valja ukazati da tim pitanjem ističe bitnu povredu koja je po njezinom mišljenju počinjena što ne odgovara obrazloženju pobijane odluke kojim je odgovoreno na sve žalbene navode tuženice. U odnosu na ostala pitanja odluka je u skladu s pravnim shvaćanjima ovoga suda izraženim u odlukama broj Rev-1229/2019-2 od 5. svibnja 2021., Rev-1925/18 od 21. listopada 2020., Rev-3114/2018-6 od 8. ožujka 2022. i dr. prema kojima tužitelju, s obzirom na specifičnost službe te nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na brodu pripada za vrijeme dežurstva i straže pravo na naknadu za prekovremeni rad umanjen za osam sati dnevnog odmora. Stoga ova pitanja nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (tako i Revd- 667/2026-3 od 5. svibnja 2026., Revd-704/2026-2 od 15. travnja 2026., Revd- 3236/2025-2 od 9. rujna 2025. i dr.). Isto tako nisu niti važna za razvoj prava kroz sudsku praksu jer o njima postoji stabilna praksa ovoga suda. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u točki I izreke.
4. Kako odgovor na prijedlog nije bio potreban za odlučivanje, tako je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog valjalo odbiti (čl. 155. ZPP -a).
Zagreb, 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
