REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2310/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika AUTO HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB 42523247815, kojeg zastupa punomoćnica Andrijana Kaštelan, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi prijenosa dionica i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1632/2021 od 6. svibnja 2024., 2. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana, i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1632/2021 od 6. svibnja 2024. u točki III. izreke u dijelu kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.345,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1632/2021 od 6. svibnja 2024. u točki III. izreke u dijelu kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i rješava:
Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 62,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2026. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.109,27 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1632/2021 od 6. svibnja 2024. utvrđeno je da je tužba povučena (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da plati tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.806,00 EUR (točka II. izreke), dok je odbijen tuženik s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.408,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2024., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena (točka III. izreke).
2. Iz obrazloženja proizlazi da je podneskom od 3. travnja 2024. tužitelj povukao tužbu, da se tuženik podneskom od 24. travnja 2024. očitovao da pristaje na povlačenje, te da potražuje troškove postupka. Stoga je na temelju odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) odlučeno kao u točki I. izreke pobijane odluke. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 158. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik pobijajući prvostupanjsko rješenje u točki III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 155. ZPP-a. Naime, do povlačenja tužbe nikada ne bi došlo da tuženik nije savjesno sudjelovao u postupku i jasno ukazivao na nedopuštenost, nedokazanost i neosnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva. Podnesak tuženika od 19. travnja 2022. kojim se tuženik očitovao na navode tužitelja iz podneska od 15. ožujka 2022. bio je potreban za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja. S obzirom na kompleksnu činjenično -pravnu prirodu ovog spora, kao i s obzirom na opsežnost tužiteljevih navoda iznijetih u podnesku od 15. ožujka 2022., tuženik ne bi mogao adekvatno zaštiti svoja prava očitovanjem iznijetim usmeno na ročištu. Podnesak tuženika od 31. svibnja 2022. kojim se tuženik očitovao na navode tužitelja iz podneska od 25. travnja 2022. bio je nužan za otklanjanje pogrešne interpretacije mjerodavnih propisa od strane tužitelja. Da je tuženik propustio iznijeti obrazloženo očitovanje u pogledu neosnovanosti tužiteljevih navoda iz podneska od 25. travnja 2022., tuženik bi ozbiljno ugrozio svoju procesnu poziciju i doveo u opasnost uspješnost zaštite svojih prava u ovom postupku. Nadalje, podnesak tuženika od 13. siječnja 2023. bio je nužan s obzirom da je njime tuženik precizirao prigovore u pogledu nedopuštenosti tužbe koje je tužitelj osporio u svojem podnesku od 9. lipnja 2022. i obavijestio sud o novim odlučnim činjenicama. Upravo je podneskom od 13. siječnja 2023. i obrazloženjem koje je u njemu sadržano dodatno ukazano sudu da tužba nije niti dopuštena, niti osnovana, što je u konačnici i dovelo do povlačenja zbog očitih i neotklonjivih nedostataka (koji se sastoje u nepodnošenju zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno čl. 186.a ZPP-a) koji čine tužbu nedopuštenom. Osim toga, podnesak tuženika od 24. travnja 2024. je bio potreban za vođenje postupka jer je njime tuženik dostavio svoj pristanak na povlačenje tužbe i postavio zahtjev za naknadu troškova postupka. Radi se o podnesku nužnom za ostvarenje tuženikovih zakonskih prava na naknadu troškova postupka. Predložio je uvažiti žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. i čl. 381. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je našao da je pobijano rješenje djelomično pravilno i osnovano na zakonu.
6. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđivanja ništetnosti odluke Glavne skupštine društva AUTO HRVATSKA d.d., Zagreb. Podneskom od 3. travnja 2024., tužitelj je povukao tužbu, a tuženik je podneskom od 24. travnja 2024., pristao na povlačenje tužbe te zatražio naknadu troškova postupka. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka donio primjenom odredaba čl. 158. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. U odnosu na odbijeni zahtjev za naknadu troškova sastava podneska od 19. travnja 2022., 31. svibnja 2022., 13. siječnja 2023. i 24. travnja 2024. prvostupanjski sud je ocijenio da ti podnesci ne spadaju u kategoriju podnesaka iz odredbe Tbr. 8. t. 1. Tarife (jer nije riječ o obrazloženim podnescima kojima tuženik odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka), a osim toga, ocijenjeno je i da ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.
7. Tuženik žalbenim navodima osporava točku III. izreke kojom je odbijen preostali zahtjev za naknadu troškova postupka ističući da su ti podnesci bili potrebni za vođenje postupka i da su upravo očitovanja tuženika i izneseni navodi iz tih podnesaka rezultirali povlačenjem tužbe.
8. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio o postavljenom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka vezano za podneske od 19. travnja 2022., 31. svibnja 2022., 13. siječnja 2023. Naime, i ovaj sud ocjenjuje da ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Pri tome nisu odlučni tuženikovi žalbeni navodi kojima ističe da je u tim podnescima iznio očitovanja na tužiteljeve navode iz podnesaka te da su bili nužni za otklanjanje pogrešne interpretacije mjerodavnih pripisa od strane tužitelja. Naime, prvostupanjski sud je održao ročišta na koja je tuženik pristupio i za koja mu je priznao trošak postupka, te je tuženik mogao upravo na tim ročištima iznijeti sve navode iz dostavljenih podnesaka. Pri odlučivanju o troškovima postupka sud se dužan rukovoditi načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka, te se potreba podnošenja podnesaka procjenjuje prema objektivnim okolnostima u trenutku poduzimanja radnje, a ne prema subjektivnom uvjerenju stranke ili odvjetnika.
9. Odlučujući o trošku podneska od 24. travnja 2024. prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo. Radi se o podnesku kojim se tuženik očitovao da pristaje na povlačenje i kojim je postavio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, te se takav podnesak smatra nužnim (potrebnim) troškom u smislu Zakona o parničnom postupku (čl. 155. ZPP-a). Stoga tuženiku pripada pravo na trošak sastava tog podneska u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr . 8. t. 4. Tarife, uvećano za PDV, iznos od ukupno 62,50 EUR.
10. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP -a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u dijelu točke III. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP -a tuženikova žalba djelomično uvažena i pobijano rješenje preinačeno u dijelu točke III. izreke.
11. Tuženik je uspio žalbenom postupku u omjeru od 0,53%, što predstavlja razmjerno neznatan uspjeh u žalbenom postupku, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan primjenom odredaba čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a.
Zagreb, 2. rujna 2026.
Sutkinja
Kamelija Parać
