Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽĐ, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: Pp-2610/2025-5 od 26. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, a po službenoj dužnosti, preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela opisanog u izreci i novčanoj kazni, tako da se predmetno djela pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 166. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 96/25.) i okrivljeniku se, na temelju tog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 80,00 (osamdeset) eura koju je okrivljenik obvezan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljeni ŽĐ proglašen je krivim i, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300,00 (tristo) eura, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 1. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene kazne plati u roku za plaćanje, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, smatrati da je kazna u cijelosti plaćena.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji smatrajući da nije ispunjena svrha kažnjavanja i da okrivljeniku nije trebala biti izrečena ublažena novčana kazna.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, s obzirom da je nakon počinjenja djela stupio na snagu Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 96/25.) koji propisuje blažu kaznu za inkriminirani prekršaj od zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, trebalo je po službenoj dužnosti, u povodu žalbe tužitelja, primijeniti taj blaži propis i preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci i kazni odmjerenoj okrivljeniku za to djelo, budući da mu je za isto djelo prvostupanjski sud imao intenciju izreći ublaženu novčanu kaznu, a imajući u vidu sada propisani opći zakonski minimum, u rasponu od 130,00 do 1.320,00 eura za obveznika doprinosa - fizičku osobu.

8. Naime, prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, pri odmjeravanju kazni imao je u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne pa je okrivljeniku izrekao kaznu vodeći računa o težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje i odgovornosti okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja te nekažnjavanosti okrivljenika zbog istovrsnih prekršaja, kao i okolnostima počinjenja prekršaja i promptnom ispravljanju pogreške jer je samo s danom zakašnjenja podnio spornu prijavu na HZMO, te svim ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne u konkretnom slučaju. Stoga, i ovaj sud smatra da će se, s obzirom da naprijed navedene olakotne okolnosti, koje se u svojoj ukupnosti mogu smatrati naročito olakotnima, i ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

9. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Šibeniku, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.