Posl.br. P Ob-80/2024-42

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po Nataši Citković Vrkić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. EFF OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po zz majci OFF OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a obje zastupane po punomoćnici Maji Vukelić Brčić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika EF OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanoga po punomoćniku mr. sc. Davorinu Cmrečkom, odvjetniku u Zagrebu, radi povećanja uzdržavanja, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 2. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 1.rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se odluka o visini uzdržavanja mlt. tužiteljice EFF , rođene **.**.2016., određena presudom Općinskoga suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P Ob-15/2020-6 od 17. ožujka 2021., ispravljenom rješenjem istoga suda poslovni broj P Ob-15/2020-67 od 15. travnja 2021. i potvrđenom presudom Županijskoga suda u Rijeci poslovni broj Gž Ob-665/2021-2 od 30. kolovoza 2021., u dijelu koji se odnosi na visinu novčanoga doprinosa tuženika EF za uzdržavanje mlt. tužiteljice, tako da se novčani doprinos tuženika EF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za uzdržavanje mlt. tužiteljice EFF, OIB [osobni identifikacijski broj], umjesto ranije određenoga iznosa od 232,26 eura utvrđuje:

– za razdoblje od 19. veljače 2024. do 29. veljače 2024. u razmjernom iznosu od 132,76 eura;

– počevši od 1. ožujka 2024. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, u iznosu od 350,00 eura mjesečno, te se nalaže tuženiku EF, OIB [osobni identifikacijski broj], da mjesečne obroke uzdržavanja u iznosu od 350,00 eura, plaća najkasnije do svakoga 10. u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na račun majke i zakonske zastupnice mlt. tužiteljice OFF, OIB [osobni identifikacijski broj], IBAN [broj bankovnog računa], uz zakonsku zateznu kamatu na svaki dospjeli, a neplaćeni mjesečni obrok od dana dospijeća toga obroka pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku EF, OIB [osobni identifikacijski broj], da mlt. tužiteljici DFF, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime dospjelih, a nepodmirenih dijelova obveze uzdržavanja utvrđene u točki I. ove presude, za razdoblje od 19. veljače 2024. do 31. kolovoza 2026., isplati ukupan iznos od 3.846,92 eura, kako slijedi:

– za veljaču 2024. iznos od 41,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 29. veljače 2024. pa do isplate,

– za ožujak 2024. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. ožujka 2024. pa do isplate,

– za travanj 2024. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. travnja 2024. pa do isplate,

– za svibanj 2024. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. svibnja 2024. pa do isplate,

– za lipanj 2024. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. lipnja 2024. pa do isplate,

– za srpanj 2024. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. srpnja 2024. pa do isplate,

– za kolovoz 2024. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. kolovoza 2024. pa do isplate,

– za rujan 2024. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. rujna 2024. pa do isplate,

– za listopad 2024. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. listopada 2024. pa do isplate,

– za studeni 2024. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. studenoga 2024. pa do isplate,

– za prosinac 2024. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. prosinca 2024. pa do isplate,

– za siječanj 2025. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. siječnja 2025. pa do isplate,

– za veljaču 2025. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. veljače 2025. pa do isplate,

– za ožujak 2025. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. ožujka 2025. pa do isplate,

– za travanj 2025. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. travnja 2025. pa do isplate,

– za svibanj 2025. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. svibnja 2025. pa do isplate,

– za lipanj 2025. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. lipnja 2025. pa do isplate,

– za srpanj 2025. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. srpnja 2025. pa do isplate,

– za kolovoz 2025. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. kolovoza 2025. pa do isplate,

– za rujan 2025. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. rujna 2025. pa do isplate,

– za listopad 2025. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. listopada 2025. pa do isplate,

– za studeni 2025. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. studenoga 2025. pa do isplate,

– za prosinac 2025. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. prosinca 2025. pa do isplate,

– za siječanj 2026. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. siječnja 2026. pa do isplate,

– za veljaču 2026. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. veljače 2026. pa do isplate,

– za ožujak 2026. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. ožujka 2026. pa do isplate,

– za travanj 2026. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. travnja 2026. pa do isplate,

– za svibanj 2026. iznos od 115,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. svibnja 2026. pa do isplate,

– za lipanj 2026. iznos od 350,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. lipnja 2026. pa do isplate,

– za srpanj 2026. iznos od 350,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. srpnja 2026. pa do isplate,

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uplatom na račun majke i zakonske zastupnice mlt. tužiteljice OFF, IBAN [broj bankovnog računa], u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev mlt. tužiteljice za buduće uzdržavanje preko dosuđenoga iznosa od 350,00 eura do zatraženoga iznosa od 650,00 eura mjesečno, za uzdržavanje prije 19. veljače 2024., kao i za dospjele razlike preko dosuđenoga iznosa od 3.846,92 eura do zatraženoga iznosa od 12.270,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku EF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužiteljici mlt. EFF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

V.Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa u toč. IV. ove presude, odnosno u preostalom iznosu od 3.312,50 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Mlt. tužiteljica u tužbi podnesenoj 19. veljače 2024. u bitnome navodi da je ranijom pravomoćnom presudom tuženiku naloženo za njezino uzdržavanje plaćati 232,26 eura mjesečno, da su se od donošenja te odluke bitno povećali troškovi života i njezine potrebe, da je krenula u osnovnu školu te da zbog teškoća govorno-jezičnoga razvoja, pozornosti, pamćenja i učenja treba dodatnu stručnu i obrazovnu potporu. Tvrdi da tuženik kao samozaposlena osoba u poslovima održavanja plovila ostvaruje znatno veće prihode od porezno iskazanih te predlaže da mu se uzdržavanje povisi na 650,00 eura mjesečno, od 14. veljače 2024. pa ubuduće, uz kamate i naknadu troškova postupka.

1.1. Podneskom zaprimljenim neposredno prije zaključenja glavne rasprave tužiteljica je uredila zahtjev i specificirala dospjele razlike. Na ročištu 2. srpnja 2026. ispravila je očite pogreške u datumima dospijeća te je konačno zatražila 650,00 eura mjesečno, 12.270,00 eura dospjelih razlika zaključno s lipnjem 2026., sa zateznim kamatama, i naknadu parničnoga troška.

2. Tuženik osporava zahtjev preko iznosa od 300,00 eura mjesečno. Navodi da je njegov obrt sezonskoga karaktera, da se cjelokupno poslovanje odvija preko poslovnoga računa, da ne ostvaruje neprijavljene prihode te da porezni i poslovni podaci pokazuju stvarnu i potpunu zaradu. Tvrdi da dio prikazanih potreba djeteta nije dokazan računima, da se logopedske, zdravstvene i obrazovne usluge mogu ostvariti u javnom sustavu te da su pojedini iskazani izdaci pretjerani. Ističe da redovito plaća 235,00 eura mjesečno i da je u dvije školske godine dodatno platio po 200,00 eura za školske potrebe.

3. Tuženik se protivio uređenju zahtjeva na završnom ročištu smatrajući ga nedopuštenom preinakom. Međutim, tužiteljica nije povisila od početka zatraženi mjesečni iznos od 650,00 eura niti promijenila činjeničnu osnovu spora, nego je prema proteku vremena specificirala dospjele razlike i ispravila očite omaške. Osim toga, prema članku 426. Obiteljskoga zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 – Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 156/23, dalje: ObZ) sud pri odlučivanju o uzdržavanju djeteta nije vezan zahtjevima stranaka, pa taj prigovor ne priječi donošenje odluke koja štiti pravo djeteta, uz poštovanje raspravnoga prava tuženika koje je na ročištu ostvareno.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem cjelokupne dokumentacije i zapisnika u spisu te saslušanjem stranaka.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnoga postupka, u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14

– Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik otac mlt. tužiteljice, da tužiteljica stanuje s majkom, da je rođena **.**.2016., da je ranijom pravomoćnom odlukom tuženiku određena obveza uzdržavanja od 232,26 eura mjesečno te da je od veljače 2024. do svibnja 2026. plaćao po 235,00 eura mjesečno. Sporno je kolike su stvarne potrebe djeteta i koliki novčani doprinos odgovara ukupnim, a ne samo formalno porezno iskazanim mogućnostima tuženika.

7. Prema članku 285. ObZ-a osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti povišenje ili sniženje ranije određenoga iznosa ako su se okolnosti promijenile. Prema članku 306. ObZ-a uzdržavanje se može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva, a prema članku 432. stavku 1. ObZ-a u presudi kojom se uzdržavanje povisuje utvrđuju se povećani iznos i dan od kojega ga treba plaćati.

8. Člankom 288. stavkom 1. ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se radno sposoban roditelj te dužnosti ne može osloboditi. Prema članku 307. stavcima 1. do 3. ObZ-a sud utvrđuje ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje te, pri procjeni mogućnosti obveznika, uzima u obzir njegovo imovinsko stanje, sva primanja, stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

9. Prema člancima 309. i 310. ObZ-a uzdržavanje djeteta uvijek se određuje u novčanom iznosu, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio ispunjava kroz svakodnevnu skrb, a roditelj koji s djetetom ne stanuje zadovoljavanjem njegovih materijalnih potreba u obliku novčanoga uzdržavanja. Svakodnevna skrb smatra se jednakovrijednom novčanom zadovoljavanju materijalnih potreba.

10. Članci 311. i 312. ObZ-a nalažu uzeti u obzir troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o zdravlju i druge slične troškove, prema životnom standardu roditelja obveznika, kao i povećane potrebe djeteta kojemu je zbog zdravstvenoga ili razvojnoga stanja potrebna pojačana skrb. Prema članku 313. ObZ-a ukupne mogućnosti roditelja ne svode se na jednu poreznu ili platnu potvrdu, nego obuhvaćaju sve prihode, imovinu i stvarne mogućnosti zarade, dok se njegove novčane obveze uzimaju u obzir samo iznimno ako traju dulje i nužne su za osnovne životne potrebe.

11. Sud je utvrdio da su od donošenja ranije odluke 2021. do podnošenja tužbe nastupile bitne promjene. Tužiteljica je tada bila petogodišnje dijete predškolske dobi, dok je u rujnu 2023. krenula u prvi razred osnovne škole, a u vrijeme zaključenja rasprave ima deset godina. Školovanje je donijelo redovite troškove produženoga boravka, školskoga pribora, prijevoza, odjeće i obuće te sudjelovanja u vršnjačkim i izvanškolskim aktivnostima. Istodobno su od 2021. znatno porasle cijene hrane, stanovanja, režija i ostalih životnih potrepština. Već te okolnosti opravdavaju povećanje ranijega iznosa uzdržavanja.

12. Povećanje je dodatno opravdano razvojnim i obrazovnim potrebama tužiteljice. Iz odluke Primorsko-goranske županije od 28. lipnja 2022. proizlazi da joj je odgođen upis u prvi razred. Nalazi KBC-a Rijeka od 1. ožujka, 22. kolovoza i 1. rujna 2023. bilježe teškoće govora i jezika, pozornosti, hiperaktivnosti i radnoga pamćenja te potrebu individualizirane potpore. Stručno mišljenje edukacijskoga rehabilitatora od 14. studenoga 2024. preporučuje redoviti program uz individualizirane postupke, dodatno vrijeme i jednostavnije zadatke te nastavak tretmana.

13. Psihologijski nalaz od 24. prosinca 2024. pokazuje neujednačen kognitivni profil, slabije verbalne sposobnosti i radno pamćenje te teškoće čitanja, pisanja i matematike, uz simptome poremećaja pozornosti. Nalaz dječjega psihijatra od 23. siječnja 2025. navodi dijagnoze F80, F90.8 i F81 te preporučuje nastavak habilitacijskih postupaka. Ti se nalazi međusobno podudaraju i potvrđuju objektivnu potrebu kontinuirane logopedske, edukacijsko-rehabilitacijske i nastavne potpore. Činjenica da dio usluga postoji u javnom sustavu ne znači da dodatna pomoć nije potrebna, osobito kada je njezin opseg u javnom sustavu ograničen.

14. Pri utvrđivanju redovitih materijalnih potreba tužiteljice sud je svaku prihvaćenu skupinu troškova povezao s izvedenim dokazima te nije mehanički zbrojio sve iznose koje je navela majka. Majka je iskazala da za najamninu izdvaja 500,00 eura mjesečno, za režije približno 150,00 eura te da je za ogrjev u razdoblju od šesnaest mjeseci platila oko 1.400,00 eura. Vodeći računa da su to zajednički troškovi kućanstva, a ne isključivi troškovi djeteta, sud je na tužiteljicu rasporedio samo konzervativni dio troškova stanovanja, režija i grijanja od 150,00 eura mjesečno. Time djetetu nije automatski pripisana polovica svih izdataka kućanstva.

15. Majka je trošak prehrane za sebe i dijete procijenila na najmanje 400,00 eura mjesečno, pa je za prehranu tužiteljice prihvaćeno 200,00 eura. Navod o približno 1.250,00 eura godišnje za odjeću i obuću daje mjesečni prosjek od 104,17 eura, zbog čega je u toj skupini prihvaćeno zaokruženih 105,00 eura. Navod o približno 250,00 eura godišnjih higijenskih troškova odgovara iznosu od 20,83 eura mjesečno, pa je prihvaćeno 20,00 eura. Ti su iznosi u skladu s dobi tužiteljice, njezinim rastom i redovitim potrebama školskog djeteta te ne odstupaju od uobičajenih životnih troškova.

16. Za produženi boravak, školski pribor i druge potrošne materijale te prijevoz sud je prihvatio objedinjeni iznos od 110,00 eura mjesečno. Majka je iskazala da produženi boravak stoji približno 80,00 eura mjesečno, da dijete svakodnevno prevozi u školu i na aktivnosti te da tijekom školske godine nastaju troškovi pribora, radnih materijala i drugih školskih potreba. Postojanje takvih troškova potvrđuje i činjenica da je tuženik u dvije školske godine dodatno uplatio po 200,00 eura upravo za školske potrebe . Iznos od 110,00 eura ne predstavlja zbroj svih pojedinačno navedenih školskih i prijevoznih izdataka, nego njihovu umanjenu prosječnu mjesečnu vrijednost, čime je izbjegnuto precjenjivanje povremenih troškova.

17. Za ples, rekreaciju, druženje i uobičajene vršnjačke aktivnosti prihvaćeno je 40,00 eura mjesečno. Taj se iznos temelji na trošku plesa od 20,00 eura mjesečno te povremenim troškovima školskih izleta, kina, prigodne opreme i sudjelovanja u društvenim aktivnostima. Sud nije prihvatio sve pojedinačno iskazane izdatke niti je u tu skupinu uključio trošak proslave rođendana od 400,00 eura, nego je utvrdio umjeren iznos koji omogućuje djetetu primjereno sudjelovanje u aktivnostima vršnjaka.

18. Povećana potreba tužiteljice za stručnom i nastavnom potporom nije utvrđena samo iz iskaza majke. Odluka Primorsko-goranske županije od 28. lipnja 2022. potvrđuje odgodu upisa u prvi razred. Nalazi KBC-a Rijeka od 1. ožujka, 22. kolovoza i 1. rujna 2023. bilježe teškoće govorno-jezičnoga razvoja, pozornosti, hiperaktivnosti i radnoga pamćenja te potrebu individualiziranoga rada i kontinuirane potpore. Stručno mišljenje od 14. studenoga 2024. preporučuje redoviti program uz individualizirane postupke, dodatno vrijeme, raščlanjivanje zadataka i podršku stručne službe škole. Psihologijsko ispitivanje provedeno 24. prosinca 2024., sadržano u nalazu izdanom 7. siječnja 2025., potvrđuje neujednačen kognitivni profil te teškoće čitanja, pisanja, matematike, održavanja pozornosti i radnoga pamćenja. Nalaz dječjega psihijatra od 23. siječnja 2025. navodi dijagnoze F80, F90.8 i F81 te preporučuje nastavak habilitacijskih postupaka. Navedene se isprave sadržajno podudaraju i dokazuju da potreba dodatne stručne i obrazovne potpore nije pretpostavljena ni prolazna.

19. Majka je iskazala da privatni logopedski tretman stoji 25,00 eura i provodi se jednom do dva puta tjedno, dok dodatna pomoć učiteljice stoji 30,00 eura po satu i koristi se dva do četiri puta mjesečno. Za svaku pojedinu uplatu nisu dostavljeni računi, pa sud nije prihvatio puni zbroj iznosa koji bi proizlazio iz iskazane učestalosti tretmana. Izostanak računa znači da nije dokazana jednaka učestalost i visina privatnih izdataka u svakom mjesecu, ali ne otklanja objektivno dokazanu potrebu kontinuirane potpore. Stoga je za logopedsku, edukacijsko-rehabilitacijsku i dodatnu nastavnu pomoć prihvaćen umanjeni prosječni iznos od 75,00 eura mjesečno. Taj iznos nije naknada za točno određen broj privatnih tretmana, nego konzervativna mjesečna procjena stvarno potrebne dodatne potpore, uzimajući u obzir da se dio pomoći ostvaruje u javnom i školskom sustavu te da intenzitet tretmana može varirati.

20. Ukupne mjesečne potrebe tužiteljice tako iznose najmanje 700,00 eura, i to 150,00 eura za razmjerni dio stanovanja, režija i grijanja, 200,00 eura za prehranu, 105,00 eura za odjeću i obuću, 20,00 eura za higijenu, 110,00 eura za produženi boravak, prijevoz i školske potrebe, 40,00 eura za primjerene izvanškolske i vršnjačke aktivnosti te 75,00 eura za dodatnu stručnu i nastavnu potporu. Time je računski i dokazno razvidno od kojih se pojedinačnih skupina sastoji utvrđeni ukupni iznos.

21. Za redovite troškove prehrane, odijevanja, higijene i stanovanja nije nužno postojanje računa za svaku pojedinu kupnju, jer se njihovo postojanje i približna visina mogu utvrditi iz vjerodostojnoga iskaza roditelja koji svakodnevno skrbi o djetetu, u vezi s dobi djeteta i uobičajenim životnim troškovima. Nasuprot tomu, povećane razvojne i obrazovne potrebe povezane su s konkretnom medicinskom, psihologijskom i školskom dokumentacijom. Utvrđenih 700,00 eura zato predstavlja donju i opreznu procjenu, a ne nekritičko prihvaćanje majčine ukupne procjene od 1.400,00 eura mjesečno.

22. U procjenu nisu uključeni dodatak prehrani Herbalife, za koji nije dostavljena medicinska preporuka, luksuzniji pokloni, proslava rođendana od 400,00 eura, budući i još nerealizirani trošak ljetnoga čuvanja od 1.000,00 eura mjesečno ni instrukcije engleskoga jezika koje u vrijeme zaključenja rasprave nisu bile ugovorene niti im je bila utvrđena cijena. Nisu uključene ni osobne kreditne obveze i zdravstveni troškovi majke, jer oni nisu materijalne potrebe tužiteljice. Razvojne teškoće djeteta opravdavaju povećane troškove stručne i nastavne potpore, ali prema svojoj naravi i intenzitetu ne dokazuju ukupne potrebe od 1.400,00 eura mjesečno. Na taj su način iz procjene isključene osobne, nedokazane, buduće i nerazmjerne stavke, dok su zadržane sve redovite potrebe i ona povećanja koja imaju konkretnu podlogu u izvedenim dokazima.

23. Majka tužiteljice ostvaruje prihode vlastitim obrtom u istoj grani djelatnosti kao i tuženik. Porezne potvrde iskazuju paušalno utvrđeni dohodak od 5.972,53 eura za 2023. i 6.000,00 eura za 2024., uz manje druge primitke. Sama je iskazala da joj stvarni čisti prihod iznosi približno 1.200,00 do 1.500,00 eura mjesečno, odnosno 15.000,00 do 20.000,00 eura godišnje. Stoga je sposobna novčano sudjelovati u uzdržavanju, što i čini. Međutim, njezin doprinos nije samo novčane naravi, s djetetom živi, svakodnevno se skrbi o njemu, organizira školovanje, tretmane i prijevoz te snosi glavninu neposrednoga skrbnog opterećenja. Taj se doprinos prema članku 310. ObZ- a smatra jednakovrijednim novčanom doprinosu tuženika.

24. U odnosu na tuženika, porezna potvrda za 2023. iskazuje 5.972,53 eura dohotka od samostalne djelatnosti i 105,62 eura dohotka od imovine, a za 2024. dohodak od samostalne djelatnosti od 6.000,00 eura. Ti iznosi jesu relevantni, ali ne dokazuju da je tuženik stvarno raspolagao sa samo oko 500,00 eura mjesečno. Riječ je o paušalno utvrđenom poreznom dohotku, a ne o prometu obrta, neto plaći ni potpunom prikazu raspoloživih sredstava samozaposlene osobe.

25. Poslovna evidencija tuženika za 2023. pokazuje primitke od 34.688,44 eura i iskazane izdatke od 27.385,66 eura, odnosno jednostavnu razliku od 7.302,78 eura. Sud promet od 34.688,44 eura ne poistovjećuje s osobnom zaradom jer obrt ima poslovne izdatke. Isto tako, navedenu razliku ne prihvaća kao jedinu mjeru tuženikove sposobnosti, budući da članci 307. i 313. ObZ-a nalažu ocijeniti cjelinu prihoda, imovine, načina života i stvarnih mogućnosti zarade, a ne samo poreznu osnovicu ili računsku razliku jedne poslovne godine.

26. Pri utvrđivanju ukupnih mogućnosti tuženika sud polazi od toga da se one, u smislu članka 307. stavka 3. i članka 313. stavaka 1., 2. i 4. ObZ-a, ne iscrpljuju u formalno iskazanom poreznom dohotku, nego obuhvaćaju sva stalna i povremena primanja, imovinske prilike te stvarne mogućnosti stjecanja zarade s obzirom na dob, stručnost, radnu sposobnost i način obavljanja djelatnosti. Iz podataka sadržanih u spisu nije moguće pouzdano utvrditi jedan točno određen prosječni mjesečni neto prihod tuženika. Međutim, nepostojanje takvoga egzaktnog podatka ne znači da se njegove mogućnosti moraju poistovjetiti s paušalno utvrđenim poreznim dohotkom niti priječi sud da, ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno, utvrdi je li sposoban plaćati dosuđenih 350,00 eura mjesečno. Tuženik je kao roditelj obveznik uzdržavanja bio dužan prikazati sva svoja stalna i privremena neto primanja, dok je sud bio dužan ocijeniti potpunost i vjerodostojnost tako prikazanoga materijalnog položaja.

27. U tom je smislu osobito relevantan tuženikov iskaz od 12. lipnja 2025. da njegove vlastite ukupne mjesečne potrebe iznose 2.200,00 eura, pri čemu u taj iznos nije uključio potrebe partnerice ni njezina djeteta. Sud iz toga iskaza ne izvodi zaključak da tuženik ostvaruje prihod upravo u iznosu od 2.200,00 eura niti izdatke matematički izjednačuje s prihodima. Navedeni iskaz, međutim, bitno dovodi u pitanje potpunost tvrdnje da tuženik mjesečno raspolaže sa svega približno 500,00 do 610,00 eura. U spisu nema vjerodostojnih podataka da se razlika između tako prikazanih sredstava i iskazanih vlastitih potreba trajno podmiruje iz zajmova, ranije štednje ili redovite pomoći trećih osoba. Čak i ako se dio životnih troškova podmiruje zajednički s partnericom, ta okolnost ne potvrđuje tvrdnju o iznimno niskom raspoloživom prihodu, nego upućuje na to da porezni podaci sami za sebe ne daju potpunu sliku tuženikovih stvarnih materijalnih mogućnosti. Tom iskazu sud zato daje značenje pokazatelja nevjerodostojnosti formalno prikazane razine raspoloživih sredstava, a ne dokaza određene visine prihoda.

28. Tuženik kontinuirano obavlja djelatnost održavanja plovila u Marini Punat, u kojoj je, prema vlastitom iskazu, nositelj ugovornoga odnosa, dok obrt njegove partnerice sudjeluje kao kooperant. Poslovanje je sezonski intenzivnije od proljeća do jeseni, a li tuženik je potvrdio da se održavanje, premda u manjem opsegu, obavlja i tijekom zimskoga razdoblja. Te okolnosti ne dokazuju određeni iznos mjesečne dobiti, ali su relevantne za procjenu stvarne mogućnosti redovitoga stjecanja zarade i prilagođavanja intenziteta rada sezonskim okolnostima. Sezonska promjenjivost primitaka stoga se uzima u obzir na godišnjoj razini, ali sama po sebi ne znači da tuženik izvan glavne sezone nema sposobnost dodatne ili povećane zarade.

29. Sud je vrednovao podatke o vozilima i kreditnom odnosu partnerice. BMW X1 iz 2017., za koji tuženik plaća leasing od približno 360,00 eura mjesečno i koji prema vlastitom iskazu namjerava zadržati, pokazuje razinu dobrovoljno preuzetih osobnih izdataka, ali ne dokazuje određenu visinu prihoda. Ford Custom, za koji se plaća leasing od približno 400,00 eura mjesečno i koji se prema iskazu tuženika koristi za potrebe obrta, sud je ocijenio kao sredstvo poslovanja, a ne kao osobnu potrošnju. Fotografije vozila i poslovnih aktivnosti potvrđuju postojanje aktivnoga i organiziranoga poslovanja, ali ne dokazuju visinu ostvarene dobiti. Jednako tako, činjenica da je tuženik sudužnik po kreditu od 126.000,00 eura, uz mjesečni anuitet od 544,91 eura, ne dokazuje da je vlasnik stana, da stvarno plaća kredit ni da ostvaruje prihod određene visine, pa taj podatak nije uzet kao samostalna osnova odluke. Sud tuženiku nije pripisao ni primitke, porezni dohodak ili imovinu njegove partnerice, a nije prihvatio ni nedokazanu tvrdnju da ostvaruje 3.000,00 do 4.000,00 eura mjesečno neprijavljenoga prihoda.

30. Tuženik nema drugih utvrđenih zakonskih obveza uzdržavanja. Povremena pomoć njegovu ocu nije dokazana kao zakonska obveza uzdržavanja određene visine, dok sudjelovanje u troškovima partnerice i njezina djeteta, koje ima vlastitoga roditelja obveznika uzdržavanja, ne može imati prednost pred zakonskom obvezom tuženika prema vlastitom maloljetnom djetetu. U smislu članka 313. stavka 5. ObZ-a, druge novčane obveze roditelja mogu se uzeti u obzir samo iznimno, ako traju dulje vrijeme i nužne su za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Zato dobrovoljno zadržavanje osobnoga vozila i druge obveze preuzete prema vlastitom izboru ne mogu umanjiti prvenstvenu obvezu uzdržavanja djeteta. Poslovni izdaci nužni za održavanje djelatnosti uzeti su u obzir, ali im se ne može dati značenje razloga za svođenje uzdržavanja na iznos niži od onoga koji odgovara tuženikovoj ukupnoj radnoj sposobnosti.

31. Ocjenjujući sve navedene okolnosti u njihovoj međusobnoj povezanosti, a ne oslanjajući se ni na jednu od njih izdvojeno, sud utvrđuje da je tuženik zdrav, radno sposoban, stručan i poslovno uhodan u djelatnosti koju kontinuirano obavlja, da raspolaže stvarnom mogućnošću redovitoga stjecanja zarade te da nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja koje bi umanjivale njegovu sposobnost doprinosa tužiteljici. Dosuđenih 350,00 eura znači povećanje njegova dosadašnjeg stvarnog mjesečnog izdvajanja od 235,00 eura za 115,00 eura. Prema ocjeni suda, tuženik taj dodatni iznos može podmirivati bez ugrožavanja svojih osnovnih životnih potreba. Za takav zaključak nije potrebno utvrditi da tuženik ostvaruje točno određeni mjesečni prihod niti ga svrstati u određeni tablični prihodovni razred. Dostatno je što ukupnost dokaza pouzdano pokazuje sposobnost plaćanja konkretnoga dosuđenog iznosa. Zaključak ostaje jednak i kada se potpuno isključe prihodi i imovina tuženikove partnerice, njezin kreditni odnos te nedokazane tvrdnje o neprijavljenim prihodima tuženika.

32. Takav pristup sukladan je stajalištu drugostupanjske prakse da formalno iskazani ili nepotpuni podaci o primanjima ne isključuju ocjenu stvarne mogućnosti zarade radno sposobnoga roditelja te da uzdržavanje maloljetnoga djeteta ima prednost pred drugim obvezama, zbog čega roditelj mora ulagati pojačane napore radi njegova podmirenja (Županijski sud u Zagrebu, Gž Ob-1031/2022-3 od 17. siječnja 2023.). Jednako je prihvaćeno da sadašnji niži prihod sam po sebi nije odlučan ako roditelj prema dobi, obrazovanju i radnoj sposobnosti može ostvarivati veći prihod (Županijski sud u Zagrebu, Gž Ob-769/2021-2 od 6. srpnja 2021.).

33. U vrijeme podnošenja tužbe za dijete od sedam do dvanaest godina zakonski minimum prema Odluci iz "Narodnih novina" broj 48/2023-822 iznosio je 203,15 eura. Od 27. travnja 2024. iznosio je 229,60 eura prema Odluci broj 49/2024-837, od 3. svibnja 2025. iznosio je 264,00 eura prema Odluci broj 75/2025-981, a od 25. lipnja 2026. iznosi 290,00 eura prema Odluci broj 66/2026-803. Ti iznosi predstavljaju donju granicu i orijentaciju, a ne zamjenjuju individualnu procjenu djetetovih potreba i roditeljevih mogućnosti.

34. Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnoga djeteta („Narodne novine“ broj 66/2026-804) određuje orijentacijske iznose prema dobi djeteta i ukupnom prosječnom mjesečnom primitku roditelja obveznika uzdržavanja, uz izričito pravilo da se iznos u svakom pojedinom slučaju određuje prema okolnostima roditelja i djeteta. Primjena pojedinoga prihodovnog razreda zato pretpostavlja pouzdano utvrđenje prosječnoga mjesečnog primitka obveznika. Budući da izvedeni dokazi ne omogućuju utvrđivanje jednoga točno određenog prosječnog mjesečnog primitka tuženika, sud ga nije svrstao u određeni tablični razred niti je pojedini tablični iznos uzeo kao samostalnu osnovu odluke.

35. Tablica je korištena isključivo kao opći normativni okvir, dok je visina uzdržavanja individualno određena na temelju najmanje 700,00 eura utvrđenih potreba tužiteljice i prethodno obrazloženih realnih mogućnosti tuženika. Na dan donošenja presude zakonski minimum za dijete od sedam do dvanaest godina iznosi 290,00 eura, pa je dosuđeni iznos od 350,00 eura viši od minimuma za 60,00 eura. Takvo odstupanje opravdavaju utvrđene školske, razvojne i obrazovne potrebe tužiteljice. Dosuđeni iznos istodobno čini samo polovicu konzervativno utvrđenih ukupnih potreba djeteta i povećava dosadašnje stvarno mjesečno izdvajanje tuženika za 115,00 eura. Odluka i tablica iz 2026. nisu primijenjene retroaktivno kao osnova za ranije razdoblje, nego je obveza za cijelo utuženo razdoblje utemeljena na konkretnim potrebama koje su postojale već u vrijeme podnošenja tužbe i na trajnoj sposobnosti tuženika da dosuđeni iznos plaća.

36. Slijedom svega navedenoga, iznos od 350,00 eura mjesečno predstavlja pravičnu ravnotežu između najmanje 700,00 eura mjesečnih potreba tužiteljice, majčina doprinosa svakodnevnom skrbi i novcem te stvarnih mogućnosti tuženika. Iznos je iznad zakonskoga minimuma zbog školskih i razvojno uvjetovanih potreba, ali nije određen u punoj traženoj visini jer nije dokazan mjesečni standard tuženika koji bi opravdao 650,00 eura niti su dokazane sve stavke majčine procjene od 1.400,00 eura.

37. Isti mjesečni iznos određen je od podnošenja tužbe nadalje. Već u veljači 2024. tužiteljica je bila školsko dijete s dokumentiranim razvojnim teškoćama i potrebom dodatne potpore, a tuženik je tada obavljao isti obrt te nije dokazao bitan pad radne ili prihodovne sposobnosti u pojedinom razdoblju. Godišnji rast zakonskih minimuma potvrđuje nastavak rasta troškova, ali ne zahtijeva različit iznos za svaku godinu kada su konkretne potrebe od početka bile više od dosuđenoga iznosa, a tuženikova stvarna sposobnost plaćanja 350,00 eura trajna.

38. Među strankama nije sporno da je tuženik od veljače 2024. do svibnja 2026. redovito plaćao 235,00 eura mjesečno. Dvije dodatne uplate od po 200,00 eura, namijenjene nabavi opreme za školu, nisu uračunate u pojedine mjesečne obroke uzdržavanja jer nisu bile izvršene radi podmirenja određene dospjele mjesečne obveze, nego kao povremeno dodatno sudjelovanje u školskim troškovima djeteta, pri čemu je prva uplata izvršena prije utuženog razdoblja. Stoga su pri obračunu dospjelih razlika do svibnja 2026. uračunate redovite mjesečne uplate od po 235,00 eura, dok za lipanj, srpanj i kolovoz 2026., za koje u spisu nema dokaza o uplati, nije bilo osnove za uračunavanje bilo kojega plaćenog iznosa.

39. Tužba je podnesena 19. veljače 2024., pa prema članku 306. ObZ -a povećanje nije moguće dosuditi od 14. veljače, kako je zatraženo. Za razdoblje od 1. do 18. veljače 2024. primjenjuje se ranije određeni mjesečni iznos od 232,26 eura, čiji razmjerni dio za 18 od 29 dana iznosi 144,16 eura (232,26 : 29 × 18). Za razdoblje od 19. do 29. veljače 2024., odnosno za 11 od 29 dana, razmjerni dio povećanoga mjesečnog iznosa od 350,00 eura iznosi 132,76 eura (350,00 : 29 × 11). Ukupna obveza za veljaču 2024. stoga iznosi 276,92 eura, pa nakon uračunavanja plaćenih 235,00 eura ostaje nepodmirena razlika od 41,92 eura.

40. Za razdoblje od ožujka 2024. do svibnja 2026. proteklo je 27 punih mjeseci. Budući da je tuženik u svakome od tih mjeseci uplatio po 235,00 eura, mjesečna razlika između dosuđenih 350,00 eura i plaćenih 235,00 eura iznosi 115,00 eura, odnosno ukupno 3.105,00 eura (27 × 115,00 eura). Za lipanj i srpanj 2026. u spisu nema dokaza o uplati uzdržavanja. Pribroji li se tim iznosima razlika od 41,92 eura za veljaču 2024., ukupna dospjela, a nepodmirena obveza iznosi 3.846,92 eura, kako je dosuđeno u točki II. izreke.

41. Na dospjele, a neplaćene razlike tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata prema članku 29. stavcima 1., 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26). Na nepodmirenu razliku za veljaču 2024. kamata teče od 29. veljače 2024. Na mjesečne razlike od ožujka 2024. do svibnja 2026. te na nepodmirene mjesečne obroke za lipanj, srpanj i kolovoz 2026. kamata je dosuđena od 14. dana odnosnoga mjeseca, u granicama postavljenoga zahtjeva.

42. Za razdoblje prije podnošenja tužbe, za budući iznos preko 350,00 do 650,00 eura mjesečno te za dospjele razlike preko 3.846,92 eura do 12.270,00 eura s kamatama zahtjev je odbijen. Tužiteljica je u vlastitome obračunu za veljaču 2024. uzela razliku od 415,00 eura, iako povećanje nije moguće dosuditi prije podnošenja tužbe 19. veljače 2024. i iako je za taj mjesec plaćeno 235,00 eura. Također je za sve mjesece polazila od nedokazanoga iznosa uzdržavanja od 650,00 eura. Zato zatraženi ukupni iznos od 12.270,00 eura nije prihvaćen.

43. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom članka 366. stavka 1. ObZ- a, prema kojem u stvarima uzdržavanja djeteta o troškovima odlučuje slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka. Tužiteljica je uspjela u osnovi zahtjeva i postigla povećanje uzdržavanja, pa iako nije uspjela u cijelosti s tužbenim zahtjevom, zbog prirode spora i radi zaštite prava maloljetnoga djeteta, sud smatra opravdanim dosuditi joj troškove zastupanja po odvjetniku i to u visini jednokratne nagrade 200,00 bodova za prvostupanjski postupak, sukladno Tbr.7.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), s PDV-om (Tbr. 46), ukupno 500,00 eura. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova od 3.312,50 eura tužiteljica je odbijena, upravo iz razloga što nije u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom.

44. Slijedom svega iznesenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Rijeka, 1.rujna 2026.

SUTKINJA

Nataša Citković Vrkić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. punomoćnici tužiteljice – putem e-Komunikacije

2. punomoćniku tuženika – putem e-Komunikacije