Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2273/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dejan Stajčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Tomislav Zagorec, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 882/2023-19 od 3. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-882/2023-19 od 3. veljače 2025. pod točkom I. u dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi da je naspram tuženice tužitelj ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], a koju nekretninu u naravi čini KUĆA POPISNI BROJ DVORIŠTE I VRT U [adresa], ukupne površine 107,7 čhv odnosno 387 m2, i to 3. Suvlasnički dio: 1/2.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja kao djelomično osnovana, ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-882/2023-19 od 3. veljače 2025. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnina koji je zaključen između tužitelja kao darovatelja i tuženice kao daroprimatelja dana 15. kolovoza 2014. i pod točkom III. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u fazu prethodnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

''I. Utvrđuje se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnina koji je zaključen između tužitelja kao darovatelja i tuženika kao daroprimatelja dana 15.08.2014.g., te se ujedno utvrđuje da je naspram tuženika upravo tužitelj ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], a koju nekretninu u naravi čini KUĆA POPISNI BROJ DVORIŠTE I VRT U [adresa], ukupne površine 107,7 čhv odnosno 387 m2, i to 3. Suvlasnički dio: 1/2.

II/ Dužan je tuženik, ukoliko se bude protivio tužbi, naknaditi tužitelju ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.''

Pod točkom II. izreke nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnina koji je zaključen između tužitelja kao darovatelja i tuženice kao daroprimatelja 15. kolovoza 2014., te da se utvrdi da je tužitelj vlasnik u 1/2 dijela nekretnine.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan polazeći od utvrđenja i zaključaka:

- da su tužitelj i tuženica bivši bračni drugovi te da je Ugovor o darovanju od 15. kolovoza 2014. zaključen za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice ,

- da je nekretnina koja je predmet ugovora o darovanju (opisana u toč. I. petita), prije nego što je tužitelj kao darovatelj tu nekretninu darovao tuženici kao daroprimcu, bila u suvlasništvu tužitelja i njegovog brata RŠ, u jednakim suvlasničkim omjerima te da je tužitelj ugovorom o darovanju u korist tuženice raspolagao svojim suvlasničkim dijelom te nekretnine,

- da je tuženica suvlasnički udio predmetne nekretnine, koji joj je tužitelj darovao, 30. siječnja 2018. prodala KŠ (ugovor na listu 46), već od prije vlasniku druge polovice iste nekretnine,

- da je EŠ, kupac iz kupoprodajnog ugovora zaključenog s tuženicom 30. siječnja 2018., prema današnjem zemljišnoknjižnom stanju, zemljišnoknjižni vlasnik (cijele) nekretnine te da je uknjižba ½ te nekretnine provedena na temelju ugovora o kupoprodaji zaključenog s tuženicom 30. siječnja 2018.,

- da je sporna okolnost je li nekretnina koja je bila predmet ugovora o darovanju predana tuženici u posjed (tvrdnja tuženice) ili nije (tvrdnja tužitelja),

- da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju zaključenog između parničnih stranaka 15. kolovoza 2014.,

- da raspolaganja nekretninom koja učini nevlasnik neistinito upisan kao vlasnik (ovdje bi to, pod pretpostavkom da je ugovoru o darovanju nedostajao pravno propisani oblik, bila tuženica), pod pretpostavkama predviđenim zakonom, dovode do stjecanja prava vlasništva nekretnine,

- da u toj situaciji, pravni slijednik ne izvodi svoje pravo vlasništva na temelju pravnog posla (ovdje bi to bio kupoprodajni ugovor zaključen između tuženice kao prodavateljice i RŠ kao kupca), nego na temelju zakona, ispunjenjem određenim zakonskih pretpostavki za to,

- da takvog stjecatelja, od brisovne tužbe pravog vlasnika nekretnine, štiti načelo povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga, ako je postupao u dobroj vjeri,

- da je upis EŠ kao vlasnika predmetne nekretnine istinit ako on u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji, a niti u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao da tuženica kao prodavateljica nije vlasnica, niti je s obzirom na okolnosti mogao posumnjati u njezino vlasništvo,

- da i pod pretpostavkom da ugovor o darovanju i jest ništetan iz razloga koje navodi tužitelj, EŠ svoje pravo vlasništva nije stekao na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog s tuženicom, već na temelju povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga – dakle, na temelju zakona,

- da stoga tužitelj nije u pravu kada tvrdi da bi ništetnost ugovora o darovanju svakako za posljedicu imala ništetnost ugovora o kupoprodaji koji je tuženica zaključila s EŠ (jer njega, kao kupca, štiti načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga), pa se stoga u tome ne može sastojati tužiteljev pravni interes na podnošenje ovakve tužbe za utvrđenje,

- da pod pretpostavkom da je ugovor o darovanju ništetan, pa time i upis tuženice kao vlasnice predmetne nekretnine neistinit, kao pravni put uspostavljanja zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo upisu tuženice kao vlasnice, tužitelj na raspolaganju ima mogućnost podnošenja brisovne tužbe protiv RŠ, kao kupca i poštenog stjecatelja, takvom tužbom tužitelj može zahtijevati brisanje prednikovog (tuženičinog) neistinitog upisa i uspostavljanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, ako su istekli rokovi u kojima se i protiv poštenog stjecatelja može osporavati valjanost uknjižbe njegovog prednika, stjecanje u korist poštenog stjecatelja postalo je bezuvjetno i konačno,

- da kako predmet ovog postupka nije brisovna tužba – jer tužitelj tužbu ne podnosi protiv zemljišnoknjižnog vlasnika RŠ, niti tužbenim zahtjevom traži brisanje upisa prava vlasništva u korist RŠ te tuženice (kao zemljišnoknjižnog prednika RŠ) i uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo upisu tuženice kao vlasnice (već traži jedino utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju)

– u ovom postupku nije potrebno utvrđivati je li EŠ, u trenutku kada je zahtijevao upis svog prava vlasništva na temelju ugovora o kupoprodaji zaključenog s tuženicom, znao da tuženica nije vlasnica, niti je s obzirom na okolnosti mogao u njezino vlasništvo posumnjati, ni ocjenjivati jesu li protekli rokovi za podnošenje brisovne tužbe,

- da budući da ništetnost ugovora o darovanju, iz gore izloženih razloga, nema za posljedicu ništetnost ugovora o kupoprodaji, tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju nekretnine opisane pod točkom I. izreke ove presude,

- da kao daljnji pravni interes tužitelj navodi moralnu satisfakciju, no moralna satisfakcija pojam je iz pravnog područja naknade neimovinske štete te se u moralnoj satisfakciji ne može sastojati pravni interes u smislu odredbe čl. 187. st. 2. ZPP,

- da budući da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju, nije bilo potrebno izvoditi dokaze saslušanjem svjedoka RŠ, ĐŠ i CŠ, saslušanje kojih je tužitelj predložio radi dokazivanja svoje tvrdnje da tuženici nekretnina koju joj je darovao nije bila predana u posjed , odnosno, nije bilo potrebno utvrđivati između stranaka spornu činjenicu je li Ugovoru o darovanju zaključenom između parničnih stranaka nedostajao propisani oblik.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

8. Aktivna legitimacija je pravni koncept koji se odnosi na pravo stranke da pokrene pravni postupak i traži zaštitu svojih prava pred sudom. Stranka mora biti zakonito ovlaštena za podnošenje tužbe kako bi imala aktivnu legitimaciju. Odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima( „Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) propisano je da na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba.

9. Dakle, prema navedenoj odredbi zakona sud na ništavost (ništetnost) pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba, iz čega proizlazi da na strani te osobe ne mora nužno postojati pravni interes. Cilj odredbi zakona koje uređuju pravni institut ništavosti (ništetnosti) jest zaštita javnog interesa, za razliku od odredbi zakona koje uređuju pobojnost čiji je cilj zaštita privatnih interesa. Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništavosti (ništetnosti) se ne gasi i na ništavost (ništetnost) se mogu pozivati sve osobe koje su zainteresirane da se ništavost (ništetnost) utvrdi. Zakonodavac ni na koji način ne ograničava krug osoba koje se mogu pozivati na ništavost (ništetnost), a na temelju odredbe čl. 327. st. 1. ZOO sam Zakon daje aktivnu procesnu legitimaciju na tužbu na utvrđenje svakoj zainteresiranoj osobi, bez potrebe dokazivanja pravnog interesa (tako Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci broj Pž-1140/2022-2 od 8. studenoga 2022.)

10. Pojam zainteresirane osobe nije unaprijed definiran, ali su zainteresirane osobe svakako ugovorne strane, univerzalni sukcesori ugovaratelja i njihovi vjerovnici, založni dužnik ili dužnik drugog sredstva osiguranja tražbine iz ugovora te zainteresirano državno tijelo, ovlašteno štititi javni interes (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 2553/2018-2 od 8. ožujka 2022.).

11. Pri tome tužitelj svoj pravni interes na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju temelji na mogućnosti ostvarivanja uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nakon utvrđenja ništetnim predmetnog ugovora, što svakako predstavlja pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju pri čemu okolnost da li je takav zahtjev ( uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja) osnovan ili nije, sama za sebe ne znači da ne postoji pravni interes.

12. Kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi da li je predmetni ugovor o darovanju ništetan, osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je činjenično stanje za sada u tom dijelu nepotpuno utvrđeno.

13. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 370. st. 1. ZPP prihvatiti žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu, ukinuti u dijelu u kojem traži da se ugovor utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi sporne činjenice odlučne za rješenje predmetnog spora na koje mu je ukazano ovim rješenjem, ocijeniti će već izvedene i po strankama predložene druge dokaze te će na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) potom donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu u ukinutom dijelu, time da će se provesti novi prethodni postupak osnovom odredbe čl. 377. ZPP imajući u vidu da se sukladno odredbi čl. 292. ZPP u stadiju prethodnog postupka donosi odluka o izvođenju dokaza.

15. Nadalje, sukladno odredbi čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 9/1996., 68/1998., 137/1999., 114/2001., 100/2004., 107/2007., 152/2008., 126/2010., 55/2013., 60/2013. i 108/2017.), odnosno odredbi čl. 45. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 63/2019.) upisi u zemljišnu knjigu dopušteni su samo protiv osobe koja je u trenutku podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik). Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 2786/2016-2 od 28. travnja 2021.

16. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o tužbenom zahtjevu da je tuženik vlasnik u ½ nekretnine te da je tuženica dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja, u odnosu na koji tužbeni zahtjev može biti pasivno legitimirana samo ona osoba koja je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina , valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP u tom dijelu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu (tako Vrhovni sud Republike u odluci broj Rev-x 90/2018-3 od 30. listopada 2018.).

17. Budući da je zasad neizvjestan uspjeh stranaka u sporu ukinuta je i odluka o troškovima postupka pa je i u tom dijelu predmet vraćen istom sudu na ponovan postupak (čl. 164. st. 4. ZPP).

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj