REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-1326/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj
stvari tužitelja LUČKA UPRAVA RIJEKA, Rijeka, Riva 1, OIB 60521475400, protiv
tuženika SLOBODANA IBRAHIMPAŠIĆA iz Jelenja, Dražice-Obrovac 12, OIB
39912826366, radi isplate iznosa od 1.710,53 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi
protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-65/2022-11 od 10.
veljače 2023., 15. travnja 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Rijeci poslovni broj Povrv-65/2022-11 od 10. veljače 2023. u dijelu točke I.
izreke za iznos od 1.500,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 281,00 EUR od 4. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 582,92 EUR od 8. kolovoza 2019. do isplate, - na iznos od 148,12 EUR od 2. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 148,12 EUR od 5. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 143,34 EUR od 9. studenoga 2019. do isplate, - na iznos od 148,12 EUR od 9. prosinca 2019. do isplate, - na iznos od 47,78 EUR od 10. siječnja 2020. do isplate,

te za troškove postupka u iznosu od 16,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama
od 28. ožujka 2022. do isplate, sve po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje do 30. lipnja

2019., od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1.
siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do

31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja

2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi
od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49%
godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31%, od 1. siječnja

2023. po stopi od 5,50%, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja uvećano za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-65/2022-11 od 10. veljače 2023. u dijelu točke I. izreke i sudi:

Poslovni broj: 47 Pž-1326/2023-2 2

Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Maria Brajdića iz
Delnica poslovni broj Ovrv-53/2022 od 28. ožujka 2022. u dijelu kojim je naložena
isplata zakonskih zateznih kamata po stopi koja prelazi kamatnu stopu dosuđenu u
točki I. izreke ove presude i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci u točki I. izreke održan je na snazi
platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj
Ovrv-1263/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS Ovrv-53/2022 od 28. ožujka

2022. koje je donio javni bilježnik Mario Brajdić iz Delnica, u dijelu kojem je tuženiku
naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.500,30 EUR / 11.304,00 kn s pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama na više pojedinačnih iznosa od dospijeća do isplate,
te za nastale troškove postupka kojeg je odredio javni bilježnik u iznosu od 16,59
EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 28. ožujka 2022. do isplate. Odlukom iz
točke II. izreke pravomoćno je platni nalog ukinut i odbijen tužbeni zahtjev za iznos
od 210,23 EUR / 1.584,00 kn s kamatama.

1.1. Prvostupanjski sud je tuženika obvezao na plaćanje lučkih pristojbi za vez
ribarske brodice registarske oznake 543 RK, za razdoblje od 1. siječnja do 10.
studenoga 2019. na području Riječkog lukobrana i Ružićevog gata-zapad.
Prvostupanjski sud je primjenom odredaba čl. 60. i 62. Zakona o pomorskom dobru i
morskim lukama („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11,
56/16 i 98/19; dalje: ZPDML), čl. 5. st. 1. t. 32. Pomorskog zakonika („Narodne
novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19: dalje: PZ) i čl. 183.
st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11;
dalje: ZOO) djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i zaključio da je tuženik obveznik
plaćanja utuženog iznosa kao vlasnik brodice i brodar. Tužbeni zahtjev je odbijen u
dijelu koji se odnosi na plaćanje lučkih pristojbi za razdoblje nakon što je tuženik
izgubio posjed brodice, od 11. studenoga 2019. do 31. prosinca 2019.

2. Protiv te presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženik je podnio žalbu
navodeći da sud nije pravilno ocijenio izvedene dokaze. Tužitelj je u siječnju 2019.
obaviješten o tome da je presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj
Ovr-926/2007 brodica predana u vlasništvo ovrhovoditelju. U bitnome tuženik smatra
da se tužitelj trebao obratiti novom vlasniku, a to što se on u evidenciji Lučke
kapetanije i dalje vodi kao vlasnik nije odlučno. Bez isprava on se nije mogao odjaviti,
a novi vlasnik nije upisao vlasništvo. Brodica je dodijeljena ovrhovoditelju 18. veljače

2019. pa smatra da nije dužan.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Tuženikova žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o zateznim kamatama u odnosu na kamatnu stopu.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i

Poslovni broj: 47 Pž-1326/2023-2 3

155/23; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, te pazeći po službenoj dužnosti
na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8.,

9.,13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Postavljajući okvire ispitivanja prvostupanjske presude, valja naglasiti da je
u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili
rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se
pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz
odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava
(čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet tužbenog zahtjeva odnosi se na plaćanje tužiteljevih računa s
osnove lučkih pristojbi za vez ribarske brodice registarske oznake 543 RK, u
razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019., na području Riječkog lukobrana
i Ružićevog gata-zapad. U žalbenom je postupku potrebno ispitati je li prvostupanjski
sud donio pravilnu i zakonitu odluku o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na
plaćanje utužene tražbine za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 10. studenoga 2019.

8. Nije sporno da je brodica u tom razdoblju koristila dio luke kojom upravlja
tužitelj, čime je za brodicu nastala obveza plaćanja veza. Nije sporno niti da je tada
tuženik bio vlasnik brodice i brodar. Tuženik u žalbi ponovljeno upućuje na prigovor
promašene pasivne legitimacije pozivom na to da je prije spornog razdoblja
obavijestio tužitelja o promjeni vlasnika kojemu je predao sve brodske isprave.
Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud
pravilno obvezao tuženika na plaćanje spornog iznosa, jer za prihvaćanje tuženikovih
tvrdnji u spisu nema dokaza (čl. 219. ZPP-a).

9. Odredbom čl. 62. ZPDML-a propisano je da se u lukama otvorenim za javni
promet plaćaju lučke tarife, koje se sastoje od lučkih pristojbi i lučkih naknada (st. 1.).
Lučke pristojbe donosi i javno objavljuje lučka uprava, a čine ih pristojba za upotrebu
obale, brodska ležarina i pristojba za vez (st. 2.). Osnovom te zakonske odredbe
tužitelj je ovlašten naplaćivati lučke pristojbe na području pod svojom nadležnošću.
Lučka pristojba za vez plaća se za brod, odnosno u konkretnom slučaju, brodicu (čl.

62. st. 5. ZPDML-a). Tužitelj je sukladno zakonskoj ovlasti donio i javno objavio lučke
pristojbe kako je obrazložio prvostupanjski sud i obračunao lučku pristojbu.

10. Zakonom je propisano da se lučke pristojbe plaćaju za brod (brodicu), što
znači da je obveznik plaćanja pristojbe brodar, odnosno vlasnik broda. Brodar je
fizička ili pravna osoba koja je kao posjednik broda nositelj plovidbenog pothvata, s
time što se pretpostavlja, dok se ne dokaže protivno, da je brodar osoba koja je u
upisnik brodova upisana kao vlasnik broda (čl. 5. st. 1. t. 32. PZ-a).

11. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev prigovorom promašene pasivne
legitimacije navodeći da je brodicu na temelju odluke Općinskog suda u Rijeci
poslovni broj Ovr-926/2007 od 11. studenoga 2019. predao u posjed ovrhovoditelju iz
tog postupka, društvu Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, kao i
da mu je naloženo udaljiti se s brodice i ukloniti stvari. Prvostupanjski sud je uvidom

Poslovni broj: 47 Pž-1326/2023-2 4

u zapisnik Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-926/2007 od 11. studenoga

2019. utvrdio: da se taj ovršni postupak vodio protiv tuženika radi predaje brodice u
posjed ovrhovoditelju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb; da je
predmet tog uredovanja bilo udaljenje tuženika i uklanjanje stvari s brodice kada je
stavljen novi lokot na vrata kabine i spremišta. Time je ovrhovoditelju predana u
posjed brodica (čl. 220. st. 1. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99,
42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05: dalje: OZ). Provedbom te radnje i
predajom u posjed brodice ovrhovoditelju u tom postupku, postupak ovrhe je dovršen
(čl. 68. st. 1. OZ-a) pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik od 11.
studenoga 2019. više nije posjednik brodice i nakon toga više nije ni obveznik
plaćanja lučke pristojbe za vez brodice. Stoga je prvostupanjski sud djelomično odbio
tužbeni zahtjev za razdoblje kada tuženik više nije bio u posjedu brodice.

11.1. Tuženik tvrdi da je brodicu predao u posjed ovrhovoditelju ranije, ali o
tome u spisu nema dokaza. Zaključak kojim je sud u ovršnom postupku odredio
provođenje ovrhe za dan 18. veljače 2019., ne znači da je toga dana tuženik prestao
biti brodar, a time i obveznik plaćanja lučke pristojbe. Povrh svega, sadržaj javne
isprave, zapisnika sastavljenog u ovršnom postupku 11. studenoga 2019. o
tuženikovom udaljenju s brodice i o uklanjanju njegovih stvari s brodice na taj dan,
potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tuženikovog prigovora
promašene pasivne legitimacije. Naime, toga je dana određena provedba ovrhe radi
tuženikovog iseljenja i predaje brodice u posjed ovrhovoditelju pa nema osnove za
prihvaćanje tuženikovih tvrdnji da je on prije toga prestao biti u posjedu brodice koja
je koristila vez, odnosno da je prestao biti brodar.

12. Slijedom navedenoga, pobijana presuda je u odluci o tužbenom zahtjevu u
odnosu na glavnicu, potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

13. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju riječ o zahtjevu za podmirenje
zakonske obveze, narav tužbenog zahtjeva ne predstavlja osnovu za dosuđenje
zakonskih zateznih kamata primjenom više kamatne stope, kako je to učinio
prvostupanjski sud u odnosu na glavnicu (čl. 29. st. 1. ZOO-a), već za primjenu niže
kamatne stope. Zato je presuda potvrđena i u dijelu dosuđenih zakonskih zateznih
kamata primjenom niže kamatne stope, te preinačena u odnosu na kamate suđene
primjenom stope koja prelazi nižu kamatnu stopu (čl. 368. st. 1. i čl. 373. ZPP-a) te u
tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen i platni nalog ukinut.

Zagreb, 15. travnja 2024.

Sudac Kristina Saganić

Broj zapisa: 9-30866-4f1ab

Kontrolni broj: 0dfa4-190b7-43d5a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.