REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3876/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Opačak, odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženice EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1433/2025-3 od 27. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-577/2022-26 od 24. srpnja 2025., u sjednici održanoj 1. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1433/2025-3 od 27. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-577/2022-26 od 24. srpnja 2025. Prijedlog je podnesen pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja za koje tuženica smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava, ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni navodeći kako navedenim pitanjima nema izričite pravne prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predlaže da sud dopusti podnošenje revizije.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Tuženica u prijedlogu postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. Ako se novčana sredstva bez naznake u bankovnoj dokumentaciji glede svrhe uplate prenese sa tužitelja na svjedokinju, odnosno bez naznake da se ta sredstva moraju naknadno isplatiti tuženoj, da li u takvom činjeničnom stanju svjedokinja postaje vlasnikom sredstava, odnosno da li je ona ovlaštena da samostalno disponira sa tim sredstvima?
2. U slučaju da o tome otpadne pravna osnova uplate novčanih sredstava na račun tužene, da li je na traženje povrata tih sredstava ovlaštena svjedokinja koja je izvršila novčanu isplatu tuženoj ili to pravo pripada tužitelju, pri čemu ne postoji pisani bankovni trag o navodnom bankovnom nalogu tužitelja svjedokinji glede disponiranja tim sredstvima?
3. U slučaju da bračni drug na ime bračne tečevine pisanim putem u sudski spis dostavi ponudu da bi drugom bračnom drugu isplatio novčanih iznos od 13.000,00 eura, koja ponuda nikada nije bila opozvana, pa kada se tijekom postupka između istih bračnih drugova ponuđena strana očituje da prihvaća ponuđeni iznos i da isti stavlja u prijeboj, da li se s obzirom na iznijete okolnosti dogodio građansko-pravni prijeboj u smislu čl. 195. i 196. ZOO?“.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 20.746,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama s osnova stjecanja bez osnove, a koji zahtjev se temelji na činjeničnoj tvrdnji da je tuženici tužitelj uplatio utuženi iznos na temelju pravomoćne presude, a koja je odlukom Vrhovnog suda preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice pa da je otpala pravna osnova temeljem koje je izvršena isplata.
6. U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 153/23 - dalje: ZOO) i čl. 1115. ZOO-a.
7. Prema toj odredbi kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno , ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.
8. Nižestupanjski sudovi su utvrdili kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1362/12 od 19. prosinca 2013. naloženo ovdje tužitelju da isplati tuženici iznos od 156.306,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama te da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.018,00 kuna. Također, su utvrdili da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 668/2016-2 od 25. svibnja 2022. prihvaćena revizija ovdje tužitelja i preinačena drugostupanjska presuda na način da je odbijen kao neosnovani tužbeni zahtjev ovdje tuženice. Također, je utvrđeno da je tužitelj ispunio svoju obvezu i isplatio iznos naznačen u pravomoćnoj presudi kojeg je ovdje naša tuženica primila.
9. Nije sporno da je isplatu navedenog iznosa sukladno čl. 161. st. 1. ZOO -a ispunila supruga tužitelja HŽ prema nalogu tužitelja te se time navode činjenični pravni navodi da je ista postala vlasnikom tih novčanih sredstava ukazuje neosnovanima.
10. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP-a ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu naznačenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
11. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne i materijalno pravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primijenjen na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene postupovne ili materijalno pravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama.
12. U odnosu na prva dva pitanja ističe se da su ona činjenično pravne prirode i odnose se isključivo na konkretan slučaj time da činjenice koje je sud utvrdio u potpunosti odgovaraju pravnom shvaćanju sudova da osoba koja je isplatila novčana sredstva po nalogu druge osobe u korist treće osobe nije vlasnica tih sredstava.
13. Treće pitanje se odnosi na pitanje utvrđenja bračne tečevine koja uopće ovdje nije bila predmet tog raspravljanja pa time već se primjenjuje institut stjecanja bez osnove (čl. 1111. i 1115. ZOO-a). Naznačena pitanja nemaju zahtijevanu važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP-a te je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2.
ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 1. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
