REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-287/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3, zastupane po punomoćniku Marku Paulinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin & Posavec d.o.o. u Zagrebu, protiv 1. tuženika Općine Maruševec, OIB: 26670454549, Maruševec 6, zastupane po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu, 2. tuženika Općine Vinica, OIB: 19913793314, Vinica, Vinička 5, zastupane po punomoćniku Domagoju Krpini, odvjetniku u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3641/2020-3 od 3. ožujka 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P 150/17 od 26. studenog 2018., ispravljena rješenjem istog suda od 5. prosinca 2018., i protiv dopunskog rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3641/2020-5 od 22. rujna 2021., u sjednici održanoj 1. rujna 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž -3641/2020-3 od 3. ožujka 2021. i dopunsko rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž - 3641/2020-5 od 22. rujna 2021. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u odnosu na 1.tuženika Općinu Maruševec.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljenoj rješenjem istog suda od 5. prosinca 2018, naloženo je 1. tuženiku Općini Maruševec (dalje u tekstu: 1. tuženik) isplatiti tužitelju iznos od 139.262,44 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je navedeno pod točkom I. izreke, naloženo je 2. tuženiku Općini Vinica isplatiti tužitelju iznos od 15.687,68 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2017. do isplate (točka II. izreke), naloženo je 1. i 2. tuženicima naknaditi tužitelju solidarno troškove parničnog postupka u iznosu od 2.798,11 kn, te da 1. tuženik samostalno naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 22.051,89 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke) te je naloženo tužitelju isplatiti 2. tuženiku na ime troškova postupka iznos od 19.089,00 kn (točka IV. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba 1. tuženika, preinačena je presuda suda prvog stupnja, ispravljena rješenjem istog suda od 5. prosinca 2018., u točki I. izreke u cijelosti te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u odnosu na 1. tuženika i suđeno je tako da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1. tuženika koji glasi:

„I. Nalaže se 1. tuženiku Općina Maruševec, OIB 26670454549, Maruševec, Maruševec 6 da tužitelju Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a u roku od 15 dana isplati iznos od 139.262,44 kn (sto trideset devet tisuća dvjesto šestdeset dvije kune i četrdeset četiri lipa) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 107.510,88 kn od 13. siječnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena.

II. Nalaže se 1. tuženiku Općini Maruševec nadoknaditi tužitelju solidarno sa 2. tuženikom Općina Vinica troškove ovog postupka u iznosu od 2.798,11 kn (dvije tisuće sedamsto devedeset osam kuna i jedanaest lipa) te 1. tuženiku samostalno iznos od 22.051,89 kn (dvadeset dvije tisuće pedeset jednu kunu i osamdeset devet lipa), a to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. studenog 2018., a to u roku od 15 dana.“.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke u dijelu u kojem tužitelju u odnosu na 2. tuženika nije dosuđen daljnji zatraženi parnični trošak u iznosu 1.524,53 kn (točka 1. izreke). Odbijena je kao neosnovana žalba 2. tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje o ispravku citirane presude od 5. prosinca 2018., u odluci o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke u dosuđujućem dijelu (točka 2. izreke). Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke u dijelu u kojem tužitelju u odnosu na 2. tuženika Općinu Vinica nije dosuđen zatraženi parnični trošak u iznosu od 2.675,00 kn i suđeno je: „Nalaže se 2. tuženiku Općini Vinica nadoknaditi tužitelju daljnje troškove ovog postupka u iznosu od 2.675,00 kn (dvije tisuće šesto sedamdeset pet kuna) u roku od 15 dana.“ (točka 3. izreke). Također je odbijen kao neosnovan zahtjev 2. tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka (točka 4. izreke).

2.2. Dopunskim drugostupanjskim rješenjem naloženo je tužitelju naknaditi 1. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 38.281,25 kn (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev 1. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn kao neosnovan (točka II. izreke).

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2088/2024-2 od 22. listopada 2024. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-3641/20- 3 od 3. ožujka 2021. te dopunskog rješenja Županijskog suda u Rijeci br. Gž-3641/20- 5 od 22. rujna 2021. radi sljedećih pravnih pitanja:

„a) Može li sud presumirati da je parnična stranka odustala od predloženog dokaznog prijedloga, kojeg je tijekom postupka opetovano predlagala, ako stranka nije izričito navela da odustaje od tog dokaznog prijedloga?

b) Smatra li se da je parnična stranka odustala od izvođenja svog dokaznog prijedloga, ako je na ročištu za glavnu raspravu navela da predlaže zaključenje glavne rasprave?

c) Može li drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi temeljem odredbe čl. 373. t. 3. Zakona o parničnom postupku preinačiti prvostupanjsku presudu u slučaju kada je utvrdio da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije pravilno utvrđeno?“.

3.1. Revizijski sud je dopustio reviziju navodeći da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) zbog pravnih pitanja navedenih u izreci rješenja, jer je riječ o pitanjima važnim za rješenje ovoga spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da postoji različita sudska praksa, kao i da su navedena pitanja važna za razvoja prava kroz sudsku praksu.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude i dopunskog rješenja, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP. Predlaže ukidanje pobijane drugostupanjske presude i rješenja te dopunskog rješenja i vraćanje predmeta na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijane su odluke, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, ispitane samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu spornih iznosa, na temelju ugovora o kreditu koje je tužitelj sklopio s pok. ZH, čiju imovinu su naslijedili tuženici (kao ošasnu imovinu).

9. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tuženici naslijedili ostavinsku imovinu sada pok. ZH i to kao ošasni nasljednici,

- da je pok. ZH s tužiteljem zaključio Ugovor o kreditu 2402006 - 1031262160/51404607-5104311557 4. lipnja 2009. na iznos od 25.000,00 EUR s rokom otplate u 120 mjesečnih obroka od čega anuitet iznosi 312,08 EUR,

- da je tužitelj pozvao tuženike na plaćanje obveza po tom kreditu tijekom 2014. te u siječnju 2017., a što su tuženici otklonili iako u spisu postoje dokazi samo za otklon 2. tuženika,

- da je tužitelj u siječnju 2017. uz poziv na plaćanje dostavio tuženicima i izjavu o otkazu kredita iz kojeg otkaza proizlazi da postoji dugovanje po navedenom kreditu u iznosu od 107.510,88 kn na ime glavnice, zatim u iznosu od 28.553,05 kn na ime redovne kamate te u iznosu od 3.198,51 kn na ime zatezne kamate, odnosno sveukupno 139.262,44 kn,

- da je vrijednost imovine koju je naslijedio 1. tuženik ukupno 105.725,50 kn (nekretnine i mirovina). To uvažavajući podatke Porezne uprave, Područne službe Varaždin, Ispostava Ivanec za katastarske općine [katastarska općina], [adresa] i [adresa] s čijeg područja nekretnine je naslijedio 1. tuženik, zatim vrijednost čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor k. o. [katastarska općina] koja procjena je izvršena po stalnoj sudskoj vještakinji Martini Cesar-Kelemen, kao i isplatu izvršenu 1. tuženiku od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na ime zaostataka mirovine u iznosu od 7.647,18 kn,

- da je vrijednost imovine koju je naslijedio 2. tuženik Općina Vinica prema podacima dostavljenim od Porezne uprave, Područni ured Varaždin, Ispostava Varaždin ukupno 16.508,84 kn (samo nekretnine).

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da, obzirom na odredbu iz čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje u tekstu: ZN) oba tuženika odgovaraju za dugove pok. ZH, kao njegovi nasljednici, a to sve i u vezi s odredbom čl. 6. ZN, slijedom čega je tužbeni zahtjev prihvatio.

9.1. Prvostupanjski sud navodi da su tuženici tijekom postupka osporili visinu potraživanja tužitelja pa je tužitelj predložio knjigovodstveno financijsko vještačenje, ali na ročištu održanom 6. studenog 2018. je „ustvari odustao od provedbe tog dokaza“, a tuženici nisu predlagali izvođenje tog dokaza.

9.2. Prvostupanjski sud je ocijenio, obzirom na sadržaj ugovora o kreditu te u vezi ispisa prometa po navedenom kreditu, da su u predmetnom ugovoru o kreditu jasno vidljiva i kamata, dospijeće pojedinih anuiteta kao i pravo naknade tužitelju na zateznu kamatu kao i troškova naknada (opomena) od strane dužnika s tim da ustvari tužitelj potražuje zateznu kamatu isključivo na glavnicu po kreditu dospjelu na dan 12. siječnja 2017., a ne i na zatezne kamate koje je uglavničio od razdoblja dospijeća do zaključno 12. siječnja 2017., a na što ima i pravo sukladno odredbi iz čl. 31. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

10. Međutim, drugostupanjskom sudu nije prihvatljiva ocjena suda prvog stupnja u dijelu da je tužitelj u konkretnoj pravnoj situaciji dokazao visinu svog tužbenog zahtjeva u odnosu na zahtjev protiv 1. tuženika.

10.1. Naime, prema shvaćanju drugostupanjskog suda, u situaciji kada je 1. tuženik od početka parnice, unatoč dostavljenoj dokumentaciji od strane tužitelja, osporio visinu tužbenog zahtjeva, tada je, u smislu čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP, upravo tužitelj bio taj na kojem je bio teret dokaza stoga je trebao predložiti sudu provođenje pravno relevantnog dokaza na okolnost visine svog zahtjeva u odnosu na 1. tuženika.

10.2. To stoga, kraj činjenice da je iz čl. 2. Ugovora o kreditu vidljivo da je sada pok. ZH bio odobren kredit u iznosu od 25.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju na dan puštanja kredita u tečaj, da je u čl. 7. Ugovora, pored ostalog sadržana valutna klauzula, da je čl. 8. t. 1. Ugovora ugovorena između ugovornih strana promjenjiva kamatna stopa, koja da u trenutku ugovaranja iznosi 10,40%, st. 2. tog članka, suglasnost korisnika kredita da ovdje tužitelj može vršiti promjenu kamatne stope sukladno Odlukama banke, te konačno da iz stanja u spisu nije razvidno kako se tijekom trajanja Ugovora mijenjala kamatna stopa odnosno koliko je iznosila.

10.3. Ocjena je drugostupanjskog suda da se na temelju sadržaja Ugovora o kreditu i podataka iz Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (u kojem su vidljivi podaci o: visini glavnice, redovne kamate i zatezne kamate, te ukupan iznos duga), ni u kom slučaju, bez daljnjih pravno relevantnih dokaza, nije moglo sa sigurnošću utvrditi kolika je doista visina tražbine tužitelja po predmetnom Ugovoru o kreditu. Slijedom navedenog je o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na 1. tuženika valjalo prosuđivat i uz primjenu čl. 221a. ZPP. Obzirom u konkretnom slučaju tužitelj dokazima koje je predložio i koje je proveo sud prvog stupnja, nije dokazao da njegova tražbina prema 1. tuženiku iznosi 139.262,44 kn, to je primjenom pravila o teretu dokazivanju, tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika odbijen kao neosnovan.

11. Tužitelj u reviziji navodi da drugostupanjski sud potpuno gubi iz vida činjenicu da je tužitelj tijekom cijelog postupka predlagao izvođenje knjigovodstveno -financijskog vještačenja te da od istoga nikada nije odustao, već da je sud raspravnim rješenjem od 6. studenog 2018. odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi. Ističe da proizlazi da su sudovi zaključili da je tužitelj u trenutku kada je suglasno s tuženicima predložio da se izvrši uvid u predmetnu dokumentaciju i zaključi glavna rasprava odustao od dokaznog prijedloga.

12. Prema ocjeni revizijskog suda stranka se u postupku može odreći nekog svog prava, bilo izričito ili prešutno. To odricanje mora biti dobrovoljno i nedvojbeno, ali može biti implicitno, odnosno proizlaziti iz određenog ponašanja stranke u postupku. Također, mora biti utvrđeno na nedvosmislen način.

13. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. studenog 2018. naveo da ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih dosadašnjih navoda. Nakon očitovanja tuženika na ročištu u zapisnik je unijeto da prisutni suglasno predlažu da se izvrši uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu i zaključi glavna rasprava, nakon čega sud vrši uvid u cjelokupni spis te potom donosi rješenje da se u ovom predmetu neće provoditi daljnji dokazi.

14. Prema ocjeni revizijskog suda u okolnostima ovakvog konkretnog slučaja, kada je tužitelj naveo da ostaje kod svih dosadašnjih navoda, dakle nije izričito naveo da odustaje od prijedloga za izvođenje dokaza knjigovodstveno -financijskim vještačenjem, pristao je da se izvrši uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu i zaključi glavna rasprava, time je ostavio sudu odlučivanje o njegovom dokaznom prijedlogu te je sud u konačnici i odlučio da se neće provoditi daljnji dokazi, očito ocjenjujući isto radi ekonomičnosti postupka jer je tužbeni zahtjev prihvatio čime je smatrao da je tužitelj dokazao osnovanost i visinu potraživanja u odnosu na 1. tuženika, na temelju čl. 8. i 220. st. 2. ZPP. Potrebno je naglasiti da sud prije zaključenja glavne rasprave nije naveo „daljnjih dokaznih prijedloga nema“ nego je naveo da se „neće provoditi daljnji dokazi“ iz čega revizijski sud zaključuje da je dokaza za izvođenje bilo, ali ih je sud odlučio ne izvoditi. Stoga u okolnostima konkretnog slučaja sud nije mogao presumirati da je tužitelj odustao od izvođenja predloženog dokaza. To je ujedno i odgovor na prva dva postavljena pitanja.

15. Drugostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao da njegova tražbina prema 1. tuženiku iznosi 139.262,44 kn pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio u tom dijelu tužbeni zahtjev, pozivajući se na odredbu čl. 373. t. 3. ZPP.

15.1. Odredbom čl. 373. t. 3. ZPP propisano je da će drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Nastavno na sadržaj ove odredbe valja navesti da odgovor na postavljeno pitanje pod c) daje citirana zakonska odredba, dakle drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP ne može preinačiti prvostupanjsku presudu u slučaju kada je utvrdio da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije pravilno utvrđeno.

15.2. Obzirom je drugostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu čl. 373. t. 3. ZPP, kao i pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

16. Stoga u situaciji kada sud prvog stupnja utvrdi osnovanost i visinu potraživanja na temelju izvedenih dokaza, pri čemu odluči da se daljnji dokazi neće izvoditi (a u tim daljnjim dokazima je i prijedlog tužitelja na okolnost visine tužbenog zahtjeva), drugostupanjski sud nije ovlašten preinačiti odluku suda prvog stupnja i odbiti tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja, u situaciji kada svi predloženi dokazi nisu izvedeni jer je sud tako odlučio, a ne zbog toga jer stranka nije predložila izvođenje dokaza na okolnost visine. U takvoj situaciji ako drugostupanjski sud smatra da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno valja primijeniti odredbu čl. 370. ZPP (u tom smislu ovaj sud i u odluci Rev-2160/16-3 od 3. srpnja 2018.).

17. Slijedom iznesenog, budući je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i dopunsko rješenje drugostupanjskog suda i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u odnosu na 1. tuženika.

18. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 1. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Slavko Pavković