REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2149/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. IEV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. privremenog skrbnika ostavine iza pok. ABC ABC odvjetnika Hrvoja Čipčića-Bragadina, 4. V-ING d.o.o., OIB: 63109975298, Jastrebarsko, Dol 2A, 5. TEHNIKA TIN d.o.o., OIB: 94379091010, Zagreb, Veslačka 23, 6. INFO DIZAJN d.o.o., OIB: 97096896037, Varaždin, Ulica Tina Ujevića 44, 7. ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 8. GE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 9. RE (ranije I), OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 10. FE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 11. ČEV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 12. GEV (ranije Č), OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 13. ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 14 . EE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 15. UE , OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 16. Ljekarne Kalenić, OIB: 44069718745, Vinkovci, Kralja Zvonimira 47, 17. BE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 18. KE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 19. REV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 20. PE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 21. ME , OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 22. FEV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 23. DE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 24. HE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 25. ĆEV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 26. TE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 27. ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj] OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 28. ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 29. LE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 30. AE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 31. EEV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 32. NE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], pravne sljednice iza pokojne 32. ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 33. SE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao pravne sljednice iza pokojne 32. tužiteljice ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 34. CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 35. UEV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 37. VE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 38. ZE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 39. BEV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 40. OE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 41. ARCITEC IVŠIĆ d.o.o., OIB: 62233090083, Zagreb, Veslačka 23, 42. JE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 43. ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sve tužitelje zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hidrel d.o.o., OIB: 85896793612, Velika Gorica, Novo Čiće b.b., kojeg zastupa punomoćnik Davor Palatinuš, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije svih tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-3900/2025-2 od 2. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj Pn-3163/2021- 65 od 3. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Svi su tužitelji podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavili sljedeća pravna pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu:

1) "Predstavljaju li radovi na zamjeni krovišta i pokrova na zgradi radi sprječavanja prodiranja oborinskih voda u stanove i zajedničke dijelove zgrade, nužne i hitne popravke?",

2) "Utječe li prodiranje oborinskih voda kroz krovište i pokrov na zgradi u stanove i zajedničke dijelove zgrade, na stabilnost i konstrukciju zgrade?“ 3) „Smatraju li se poslovi zamjene pokrova i krovišta zgrade, bez promjene njegova oblika i izlaženja izvan gabarita prethodnog pokrova i krovišta zgrade poslovima redovite ili izvanredne uprave?“,

4) „Da li suvlasnik zgrade koji je ujedno i graditelj zgrade odgovara svim suvlasnicima zgrade za solidnost izvedenih radova na konstrukciji, pokrovu i krovištu zgrade u jamstvenom roku?“,

5) „Predstavlja li vještačenje i njime utvrđeno činjenično stanje koje je provedeno u postupku radi osiguranja dokaza, dokaz i sastavni dio parničnog postupka koji je u svezi sa tim postupkom radi osiguranja dokaza ili je u parničnom postupku potrebno činjenice koje su utvrđene vještačenjem u postupku radi osiguranja dokaza ponovo utvrđivati novim vještačenjem?“,

6) „Smije li drugostupanjski sud, prilikom odlučivanja o žalbi, nakon prve ukidne odluke i upute dane prvostupanjskom sudu, prilikom ponovnog odlučivanja, odstupiti od pravnog shvaćanja i uputa danih u ranijoj ukidnoj odluci, odnosno predstavlja li takvo odstupanje povredu prava na pošteno suđenje, zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i člankom 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'' broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, 2/10) i povredu prava na djelotvorni pravni lijek, zajamčen člankom 13.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'' broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, 2/10)?“,

7) „Može li drugostupanjski sud kao žalbeni sud, prilikom ocjene žalbenih navoda o nezakonitosti pobijane prvostupanjske presude, svoju odluku donijeti ne razmotrivši sve žalbene razloge i ne ispitavši prvostupanjsku presudu u cijelosti i po svim žalbenim osnovama nego samo parcijalno te da tako i zaključke prvostupanjskog suda o pojedinim osnovama tužbe ocijeni samo parcijalno te da pri tome ne da nikakve razloge takvog postupanja ?“.

1.2. Uz to su se pozvali i na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija).

2. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.

3. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.

U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP

4. U pogledu prvog i trećeg naznačenog pravnog pitanja, za obrazložiti je da sud u pobijanoj odluci nije izrazio načelno pravno shvaćanje da radovi koji se u tim pitanjima spominju ne bi predstavljali nužne radove ili poslove redovite/izvanredne uprave, nego je svoju odluku utemeljio na tome da:

− „[…] nije mogao pouzdano utvrditi da je (baš) svaka stavka iz navedene dokumentacije u priloženim računima i situacijama bila izvedena i nužna te da je iznosila točno onoliko novaca koliko su tužitelji utužili i koliko stoji u tim dokumentima […].“ (iz toč. 14.1. obrazloženja pobijane odluke),

− „[…] i, u slučaju da su radovi na krovu, koje su poduzeli suvlasnici (ovdje tužitelji), bili radovi koji nisu trpjeli odgađanje, bilo potrebno nedvojbeno dokazati, koji su točno troškovi, koji su tijekom takvih radova učinjeni, bili nužni i korisni te koliko su takvi nužni troškovi iznosili, a što, tužitelji kao je to navedeno nisu dokazali, budući da samo na osnovi priloženih računa, situacija i ostale dokumentacije u spisu, koja se odnosi na ugovor o kreditu, projekt i nalaze u predmetima osiguranja dokaza, nisu dovoljni […]“ (iz toč. 24. obrazloženja pobijane odluke).

4.1. Dakle, odluka suda je prvenstveno utemeljena na tome da se visina potraživanja nije mogla dokazati jer tužitelji za to nisu predložili valjane dokaze, jer da sud bez stručnog znanja (bez predlaganja adekvatnih dodatnih dokaza) nije mogao razlučiti koji od konkretnih stavki spadaju u konkretne nužne ili korisne troškove i uopće da su pojedine stavke radova navedenih u dokumentaciji uopće izvedene. Dakle, da sud na temelju dokaza nije mogao razlučiti potrebne od nepotrebnih radova povezivih sa eventualno nužnim i neodgodivim radovima i uopće činjenicu jesi li svi popisani radovi (bili oni ili ne bili nužni) doista i izvedeni.

4.2. Zato ta pitanja nemaju niti utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

5. Drugo naznačeno pitanje ne predstavlja pravno pitanje (pa tako niti ono pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP), nego se radi isključivo o činjeničnom pitanju. Utječe li u konkretnom slučaju prodiranje oborinskih voda kroz određene dijelove zgrade na njezinu stabilnost – stvar je utvrđenja svakog konkretnog slučaja.

6. S obzirom na to da sud u pobijanoj odluci nije izrazio pravno shvaćanje da suvlasnik zgrade koji je ujedno i graditelj zgrade ne odgovara svim suvlasnicima zgrade za solidnost izvedenih radova na konstrukciji, pokrovu i krovištu zgrade u jamstvenom roku – odgovor na četvrto naznačeno pravno pitanje nema utjecaj na odluku u sporu.

7. Sud u pobijanoj odluci nije izrazio pravno shvaćanje da vještačenje u postupku radi osiguranja dokaza nije dokaz u parničnom postupku; upravo suprotno, nižestupanjski sudovi su ocijenili dokaze, pa tako i vještačenje iz postupka osiguranja i onoga provedenog unutar samog parničnog postupka. Zato niti peto naznačeno pravno pitanje nema utjecaja na odluku u sporu.

7.1. Osim toga iz cjelokupnog sadržaja obrazloženja pobijane odluke jasno je da je ocjena toga suda da ocjenom nijednog dokaza, dakle čak ni onoga iz postupka osiguranja, pa ni onog vještačenja provedenog u tijeku parničnog postupka, nije mogao razlučiti radove kao što je to objašnjeno u toč. 4.1. ovoga obrazloženja.

8. U pogledu šestog naznačenog pravnog pitanja, za obrazložiti je da ovaj sud objašnjenje problematike tog pitanja može jedino povezati sa dijelom prijedloga za dopuštenje revizije u kojem se navodi da je žalbeni sud u prethodnoj ukidnoj odluci poslovnog broja Gž-8230/15 od 4. srpnja 2017. izrazio pravno shvaćanje da se na konkretni pravni odnos primjenjuju odredbe čl. 85. do 93. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01; dalje: ZVDSP), kojima je uređeno pitanje izvršavanja ovlasti glede cijele nekretnine, dok da u sada pobijanoj odluci odstupa od tog prethodno izraženog shvaćanja i navodi da se na predmetni odnos imaju primijeniti odredbe čl. 39. st. ZVDSP i pravila o poslovodstvu bez naloga. Međutim, analizirajući prethodnu ukidnu odluku poslovnog broja Gž-8230/15 od 4. srpnja 2017., razvidno je da je u toj odluci žalbeni sud izrazio pravno shvaćanje o potrebi sagledavanja pravnog odnosa između stranaka kroz dualitet njihovih pravnih odnosa, kako kroz činjenicu suvlasništva tužteiljâ i tuženika nad predmetnom nekretninom, tako i kroz činjenicu da je tuženik bio izvođač radova pri građenju nekretnine. Takvo pravno shvaćanje je žalbeni sud zadržao i u sada pobijanoj odluci. Zato to pravno pitanje nema utjecaja na odluku u sporu.

8.1. Nadalje, u pogledu tog pravnog pitanja ovaj sud primjećuje da u odlukama na koje su tužitelji uputili kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, nije izraženo pravno shvaćanje u pogledu tog pravnog pitanja. Dakle, tim odlukama, a niti na ikoji drugi načni, nije dokazan razlog važnosti tog pravnog pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP (za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi).

9. Sedmo pravno pitanje se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP; njime se zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom. No, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime ona nema važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije po dopuštenju zbog pravnih pitanja (čl. 385.a st. 1. ZPP), pa tako nema ni važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.

9.1. Napominje se da čl. 385.a st. 1. ZPP određuje (između ostalog) da će ovaj sud dopustiti reviziju ako se povodom nje može očekivati odluka o pravnom pitanju „koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali“. Međutim, o sedmom pravnom pitanju, sagledavajući ga upravo onako kako je ono koncipirano i naznačeno, nižestupanjski sudovi nisu izrazili svoje pravno shvaćanje, nisu ga razmatrali, pa ni na problematici koja se njime ističe nisu utemeljili svoju odluku. Zato nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije u pogledu tog pravnog pitanja.

9.2. Nadodaje se i da bi povreda koja se problematizira tim pitanjem, ako se za to ostvare dodatni uvjeti iz st. 2. čl. 385.a ZPP, eventualno mogla predstavljati razloge za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije u smislu toga stavka (dakle, zbog vjerojatnosti povrede temeljnih ljudskih prava), što na taj način podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije mora i artikulirati i (u svim aspektima koje zahtjeva st. 2. čl. 385.a ZPP) dostatno obrazložiti. U pogledu toga se upućuje na daljnje točke ovoga obrazloženja (od toč. 11. nadalje).

10. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je podnesen zbog pravnih pitanja koja stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja (pod toč. I.).

U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP

11. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljima bilo onemogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne strane, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljâ; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužitelji nisu imali pravično suđenje ili pristup sudu.

12. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se njime poziva na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja (pod toč. II.).

Zagreb, 1. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug