REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Revd-3997/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB:25132169807, kojeg zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2875/2025-3 od 13. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1557/2024-11 od 19. svibnja 2025., u sjednici održanoj 1. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2875/2025-3 od 13. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1557/2024-11 od 19. svibnja 2025.
2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koje predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni koje glasi:
„Može li sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora kojom se ugovora naknada za obradu kredita (članka 10. stavka 1. Ugovora o kreditu), suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatno neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe članka 81. ZZP, isključivo temeljiti na tome da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita, a kada je u postupku utvrđeno da je korisniku kredita nakon pregovaranja odobren niži iznos naknade od propisanog tarifama tuženika, a sve u smislu odredbi članka 81. ZZP u svezi odredbi članka 83. i 85. ZZP- a?“
3. Prijedlog je podnesen i u smislu odredbe čl. 385. a st. 2. ZPP jer tuženik tvrdi da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine
– Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog dijelom nije osnovan, a dijelom nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, shvaćanje zauzeto u pobijanoj odluci u skladu je sa shvaćanjem revizijskog suda zauzetog u odlukama Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024. i Rev-818/2023-2 od 17. siječnja 2024., a koje odluke su donesene upravo povodom prijedloga za dopuštenje revizije na koje se tuženik poziva u prijedlogu Revd- 4821/2022-2 od 15. prosinca 2022. i Revd-797/2023-2 od 1. ožujka 2023. Osim toga, ovaj sud ne nalazi da bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu ovoga suda.
7. Osim toga, postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da se odluka nižestupanjskog suda temelji isključivo na tome da tuženik (trgovac) nije dokazao stvarne troškove koje je ima prilikom obrade kredita, već se odluka temelji i na drugim, jasno navedenim razlozima – da tužitelj nije imao nikakav utjecaj na unaprijed formulirani ugovor, da tužitelj ne bi dobio kredit da nije prihvatio takvu ugovornu odredbu, kao i da tužitelj nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade. Isto tako sud je utvrdio da je time došlo do neravnoteže između ugovornih strana. Stoga je irelevantna visina naknade koja se apostrofira u postavljenom pitanju.
8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije glede postavljenog pitanja.
9. Glede pak prijedloga podnesenog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP prema shvaćanja revizijskog suda tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo pravo na pravično suđenje.
10. Naime, odluke nižestupanjskih sudova ne mogu se smatrati arbitrarnim, iste su obrazložene u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, tuženik je imao mogućnost raspravljati pred sudom, iznositi činjenice i predlagati dokaze.
11. Stoga tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo, radi čega je u tom dijelu valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 1. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
