REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-1851/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj
stvari tužitelja HADVA d.o.o., OIB 83351295866, Osijek, Hrvatske Republike 19h,
kojeg zastupa punomoćnik Vedran Stanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić &
Zrno j.t.d., Osijek, Park kralja Petra Krešimira IV br. 1, protiv tuženika TEHNO -
ELEKTRO d.o.o., OIB 11657560751, Đakovo, A. Cesarca 3, kojeg zastupa
punomoćnik Domagoj Pejić, OIB 54085809881, odvjetnik u Osijeku, K. A. Stepinca

17., radi isplate iznosa od 3.132,12 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude
Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-134/2022-42 od 17. ožujka 2023., 15.
travnja 2024.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Osijeku poslovni broj Povrv-134/2022-42 od 17. ožujka 2023. u točkama II. i
III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu
iznosa od 3.132,12 EUR s kamatama i troškovima ovrhe u iznosu od 101,94 EUR s
kamatama te je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Krešimira
Milasa u Osijeku poslovni broj Ovrv-186/2020 od 27. veljače 2020. (točka II. izreke).
Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.198,84 EUR
(točka III. izreke). Pravomoćnom odlukom je održan na snazi platni nalog u dijelu
plaćanja zakonskih zateznih kamata na zakašnjelo plaćanje prvotno utuženih računa
(točka I. izreke) i odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka IV.
izreke).

1.1. Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku odlučio o tužbenom
zahtjevu za plaćanje kupoprodajne cijene za robu koju tuženik nije platio.

2. Protiv navedene presude u točkama II. i III. izreke tužitelj je izjavio žalbu,
navodeći da je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354.
st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,
70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud

Poslovni broj: 47 Pž-1851/2023-2 2

nepravilno primijenio odredbu čl. 221.b ZPP-a, jer je tuženik koristio pravo na odbitak
pretporeza i nije dokazao da tužiteljeva tražbina ne postoji. Iskazi svjedoka potvrđuju
da je tuženik preuzeo robu od tužitelja i da se prije unosa računa u poslovne knjige
kod tuženika provjerava je li roba isporučena, a teret dokaza nije na tužitelju nego na
tuženiku. Zato predlaže da ovaj sud presudu u pobijanom dijelu preinači.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1.
ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj
dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.

2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud
je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

5.1. U ovom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a).
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti
može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka
iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog
prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno
i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Predmet tužbenog zahtjeva odnosi se na plaćanje tužiteljevih računa broj
17, 25, 40 i 42. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je odluku o tužbenom
zahtjevu utemeljio na odredbi čl. 221.b ZPP-a, kako je upućen rješenjem ovoga suda
poslovni broj Pž-4737/2021-4 od 20. rujna 2022.

6.1. Odredbom čl. 221.b ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je
tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio
pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne
dokaže protivno (st. 1.). U slučaju kad tražbina po pojedinačnom računu ne prelazi
iznos od 10.000,00 kn, smatrat će se da je tuženik koristio pravo na odbitak
pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih
se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza (st. 4.). Dakle, zakonom je
propisana oboriva zakonska presumpcija o postojanju utužene tražbine, što ne
oslobađa prvostupanjski sud dužnosti ocijeniti dokaze izvedene tijekom postupka, te
ispitati tuženikove prigovore tužbenom zahtjevu.

7. Tuženik je osporio utuženu tražbinu tvrdnjom da robu iz spornih računa nije
primio pa zato te račune nije platio (platio je one prvotno utužene račune po kojima je
robu primio) te je predložio izvođenje dokaza. S druge strane, tužitelj je dostavio
dokumentaciju za koju smatra da dokazuje tužbeni zahtjev te predložio saslušanje
svjedoka. U prvoj odluci prvostupanjski sud je utvrdio da je potvrda porezne uprave o
tome da je tuženik iskoristio pretporez po jednom računu (broj 17/1 koji prelazi iznos
od 10.000,00 kn) dokaz o postojanju te tražbine, dok je u odnosu na ostale račune
koji glase na iznos manji od 10.000,00 kn, prvostupanjski sud odlučnom cijenio
okolnost što tuženik unatoč nalogu suda nije dostavio potvrdu porezne uprave o tom

Poslovni broj: 47 Pž-1851/2023-2 3

podatku pa da se zato ima smatrati da tražbina iz tih računa postoji. Međutim,
navedeno utvrđenje nije bilo dovoljno za zaključak o postojanju tražbine i primjenu
zakonske presumpcije, jer je prvostupanjski sud u ranijem postupku propustio valjano
ispitati osnovanost tuženikovog prigovora tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je
bio dužan ne samo na osnovi podataka porezne uprave (odnosno tuženikovog
propusta u dostavi tih podataka za račune koji glasi na iznos manji od 10.000,00 kn)
zaključiti o postojanju utužene tražbine, nego je bio dužan uvažavajući tuženikovo
osporavanje tužbenog zahtjeva, cijeniti sve dokaze u spisu (i/ili prihvaćanjem
dokaznih prijedloga stranaka usmjerenih na dokazivanje spornih okolnosti) i ocijeniti
je li tuženik tu zakonsku presumpciju oborio. Tek bi tada zadaća suda u primjeni
citirane zakonske odredbe bila ispunjena.

8. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud je proveo predložene dokaze i
njihovom ocjenom zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Suprotno tužiteljevim
žalbenim navodima stranaka, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud na osnovi
valjane ocjene izvedenih dokaza o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu
odluku. Pobijana presuda je razumljiva, zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni su
na rezultatima izvedenih dokaza, što je sud jasno i detaljno obrazložio; presuda nije
zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka kako se u žalbi
neosnovano ukazuje (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a).

9. Prvostupanjski sud je cijenio dokaze kako svaki zasebno, tako i u njihovoj
ukupnosti, usporedio je isprave u spisu koje se tiču spornih tužiteljevih računa i
potom pravilno utvrdio proturječja u ispostavljenim računima i pratećoj dokumentaciji.
Uz navedeno, prvostupanjski je sud detaljno analizirao iskaze svjedoka i zastupnika
po zakonu stranaka te na osnovi valjanih zaključaka osnovano prihvatio tuženikovo
osporavanje sporne tražbine.

9.1. Tako je pravilno utvrđeno da tužiteljev račun broj 17/1/1 od 30. siječnja

2017. nije sukladan pratećoj otpremnici u pogledu fakturirane robe, datuma isporuke
(otpremnica je ispostavljena 15. veljače 2017., a u računu naveden datum isporuke

30. siječnja 2017.) i ovjere otpremnice (svjedok je osporio potpis na toj ispravi,
potvrdio je da su se naručivale i primale takve cijevi, ali da je bilo više takvih
narudžbi; tuženik je nesporno platio neke prvotno utužene račune). U odnosu na
preostale sporne tužiteljeve račune broj 25, 40 i 42 prvostupanjski je sud utvrdio da iz
njima pratećih otpremnica ne proizlazi sa sigurnošću zaključak o tuženikovom
primitku te robe. Niti se iskazima svjedoka sa sigurnošću može zaključiti o
osnovanosti tužiteljeve sporne tražbine kako je to prvostupanjski sud detaljno
analizirao u obrazloženju pobijane presude, a zastupnici po zakonu stranaka kazivali
su suprotno.

9.2. Tužitelj u žalbi upućuje na navodne propuste prvostupanjskog suda u
ocjeni izvedenih dokaza, naročito na to da iskazi svjedoka (tuženikov poslovođa
Davor Pejić i tuženikov zastupnik po zakonu Ivica Prodanović) potvrđuju da se svaki
ulazni račun provjerava, te da je svjedok Silvestar Vinković potvrdio da je baš takvu
robu koja se nalazi na tužiteljevom računu primio na skladištu Brodometalurgije u
Splitu. Međutim, voditelj spornog gradilišta svjedok Davor Pejić koji je posvjedočio o
tome da je na gradilište dolazio svaka dva tjedna i zaprimao otpremnice od

Poslovni broj: 47 Pž-1851/2023-2 4

skladištara ili radnika na terenu, izričito je izjavio da se ne može izjasniti o utuženim
računima i otpremnicama zbog proteka vremena. Tužitelj u žalbi neosnovano
upućuje na dio iskaza svjedoka o provjeravanju računa prije knjiženja u poslovnim
knjigama tuženika u smislu primitka robe; naime, osim što se svjedok o spornim
računima nije mogao konkretno izjasniti, uopćene tvrdnje ne mogu predstavljati
dostatnu osnovu za ocjenu u prilog postojanja konkretnog potraživanja. Uz
navedeno, svjedok Vinković koji je i inače primao takvu robu (cijevi) u skladište,
izjavio je da je bilo više narudžbi te robe, što znači da roba iz spornog računa nije
jedina, a odlučnim je cijenjeno i to što je svjedok osporio postojanje njegovog potpisa
na otpremnici. Stoga, nema osnove za primjenu zakonske predmnijeve o postojanju
tužiteljeve tražbine kako to tužitelj u žalbi upućuje, jer je tuženik dokazao suprotno.

10. Slijedom navedenog, odbijanjem tužiteljeve žalbe, pobijana presuda je potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 15. travnja 2024.

Sudac Kristina Saganić

Broj zapisa: 9-30866-4fff2

Kontrolni broj: 067e3-b1d89-0b7d1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.