Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10697/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. VŠ i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okr. TŠ, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj: Pp-13635/2025-10 od 30. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2026.

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. TŠ i prvostupanjska presuda se potvrđuje, u odnosu na žalitelja.

II Na temelju čl. 138.stavka 2.točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okr. TŠ obavezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka ovog suda u iznosu od 40,00 (četrdeset) EUR-a u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. VŠ proglašena je krivom za djelo prekršaja iz članka 22. stavke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana u koju kaznu je uračunato vrijeme uhićenja kao dva dana zatvora, tako da okrivljenica ima za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 18 (osamnaest) dana. Temeljem čl. 41. u svezi čl. 44. st. 1., 2., i 3. Prekršajnog zakona okrivljenici je primijenjena uvjetna osuda te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 1 (jedne) godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

1. Istom presudom okr. TŠ proglašen je krivim za djelo prekršaja iz članka 22. stavke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana u koju kaznu je uračunato vrijeme uhićenja kao 7 (sedam) dana zatvora tako da okrivljenik ima za izdržati još 13 (trinaest) dana zatvora. Temeljem čl. 41. u svezi s čl. 44. st. 1., 2., i 3., Prekršajnog zakona okrivljeniku je primijenjena uvjetna osuda te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

2. Okrivljenici su obvezani je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki okrivljenik.

1. Protiv te presude okr. TŠ je pravodobno podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2. Žalba nije osnovana.

3. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

4. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnost u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona na koje upire žalitelj. Ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno čl. 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Jednako tako činjenični opis prekršaja sadrži sve odlučne činjenice koje čine biće ovog djela prekršaja, pa je žalbeni navod žalitelja neosnovan.

5. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalitelja.

3. Nasuprot navodima žalbe, prvostupanjski je sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, je pravilno cijenio obranu okr. TŠ u kojoj je on iskazao kako ne spori da je kritične zgode vrijeđao okr. VŠ riječima koje su navedene u izreci presude, a koje su objektivno podobne da izazovu osjećaj uznemirenosti, a što je okr. VŠ i potvrdila u svojoj obrani. Sud je temeljem ovakve obrane žalitelja u kojoj je on u bitnom potvrdio navode optužnog prijedloga, imao dovoljno osnove za zaključak o krivnji žalitelja.

4. Dakle, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio dokaze, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge, koji su, po mišljenu ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbi nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.

5. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako žalitelj nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

1. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu u mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pri tome treba istaknuti da je za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna od najmanje 300,00 eura, odnosno kao teža kazna zatvora do 90 dana. Iz svega navedenog evidentno je da je prvostupanjski sud primjenjujući uvjetnu osudu u trajanju od dvadeset dana predviđenom za to djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne.

1. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena kazna nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena, držeći de se kako opća svrha kažnjavanja iz čl. 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz čl. 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom kaznom.

2. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl.138.stavke 2.točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N. broj 18/13)propisan opći okvir paušalne svote u, to je visina paušalnog iznosa troškova postupka iz čl. 138. stavke 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 40,00 eura, što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika.

3. Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

LŠ, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika, i tužitelja.