Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7965/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke, predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Nade Horvatović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta, zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. LM, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94., 114/22., 47/23), odlučujući o žalbi okr. LM, podnijetoj po branitelju Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 8. travnja 2026., broj: Pp -3390/2023-17, u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. LM i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. , 118/18. 114/22, dalje u tekstu: PZ) okr. LM je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 50,00 eura ( pedeset ), u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. LM proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 700,00 eura (sedamsto) koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne.

2. Protiv te presude okr. LM je pravodobno podnio žalbu po svom branitelju zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako se razaznaje iz sadržaja žalbe.

3. Žalbe nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Neosnovano okrivljenik osporava jurisdikciju državnih tijela Republike Hrvatske na području Gornje Sige, pobliže određenog u izreci pobijane presude. Općepoznata je činjenica da Republika Hrvatska i danas ima otvorena pitanja granice sa svim svojim susjednim bivšim jugoslavenskim republikama. Kod granice s Republikom Srbijom na Dunavu postoji takvo otvoreno pitanje, koje se svodi na dvojbu treba li se granica prostirati sredinom toka Dunava ili granicama katastarskih općina, koje na nizu mjesta (pa tako i na prostoru Gornje Sige) zanemaruju današnji tok rijeke, posljedica čega bi bila da postoje dijelovi hrvatskog teritorija na lijevoj i srpskoj desnoj obali Dunava, jedan od kojih bi bila i Gornja Siga. Republika Hrvatska načelno, kao osnovu za budući sporazum ili odluku organa kojemu države povjere uređenje granice (arbitraža, međunarodni sud), smatra da granica treba pratiti granice katastarskih općina, a Republika Srbija da granica treba pratiti sredinu toka Dunava. Međutim, nije točno da nitko ne polaže pravo na Sigu, jer se ne radi o području koje je slobodno-ničije, već o području koje je sporno zbog različitih gledišta država o točnom smjeru pružanja granice. Dakle, jasno je kako područje uz Dunav, unatoč činjenici da se radi određenom teritoriju, nije ničije, već sporno područje.

1. Neosnovano se isto tako žalbom pobija jurisdikcija tijela Republike Hrvatske na spornom području, te je prvostupanjski sud valjano naveo kako isto proizlazi iz note Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i note Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije, a koje obvezuju države u čije ime su upućene. Naime, „diplomatska nota“ je formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država. Uvijek se predaje u pisanom obliku, piše u trećem licu, ima službeni karakter i njezin sadržaj pravno obvezuje državu u čije je ime upućena. Razmjena nota općenito je prihvaćen način međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstva vanjskih poslova države primateljice, a također između diplomatskih misija u državi primateljici. Dakle, prvostupanjski sud se valjano pozvao na diplomatsku notu između država, u kojoj su one suglasne da Republika Hrvatska provodi nadzor i kontrolira nadzor Gornje Sige smješteno na desnoj obali Dunava u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije, vezano za nadležnost na području spornog lokaliteta. Činjenica da okrivljeniku nije omogućeno očitovanje o navedenoj noti, ne utječe na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, s obzirom je isto općepoznata činjenica, te eventualno neslaganje sa notom ne bi dovelo do drugačije odluke.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja okrivljenik u svojoj žalbi u bitnom navodi kako ovlašteni tužitelj ničime nije dokazao da bi okrivljenik, uopće bio na inkriminiranom mjestu, svojim ponašanjem narušavao javni red i mir građana, odnosno kod istih izazvao uznemirenost, negodavanje i protest (nema dokaza da je ijedan građanin bio prisutan). Smatra kako je iskaz policijskog službenika u potpunosti nevjerodostojan i iskonstruiran.

2. Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo i okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

3. Naime, prvostupanjski je sud pravilno cijenio iskaz svjedoka NM. Poklonio je vjeru iskazu svjedoka čiji iskaz je iskaz cijenio kao identičan, logičan i uvjerljiv i sukladan svim izvedenim dokazima. Prvostupanjski sud je dao valjane razloge za odluku o krivnji okrivljenika.

4. Nadalje, neosnovano okrivljenik osporava javnost mjesta kao i uznemirenost građana jer da u tom trenutku nije bio prisutan niti jedan građanin. Naime, mjesto počinjenja prekršaja iako je geografski izolirano (šumsko područje, riječni sprudovi), pravno je definirano kao javno mjesto jer je svima bezuvjetno pristupačno. To je prostor na kojem se slobodno kreću ribari, turisti, izletnici, šumari te pripadnici granične policije. Činjenica da u nekom trenutku na mjestu nema građana ne oduzima tom prostoru javnost mjesta, s obzirom je ono dostupno građanima.

5. Činjenica da je okrivljenik na javnom mjestu podstavio ploču kojom se dio teritorija pod kontrolom Republike Hrvatske proglašava teritorijem „druge države“ predstavlja izravno i grubo negiranje suvereniteta Republike Hrvatske na javnom mjestu. Takvo ponašanje koje svojom težinom i porukom prelazi granice „običnog“ remećenja javnog reda i mira i prelazi u sferu naročito drskog ponašanja, jer se njime svjesno i namjerno provociraju državna tijela i izaziva ustavnopravni poredak.

6. Sve provedene dokaze je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

7. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelji ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika.

8. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena unutar zakonskih okvira novčanih kazni propisanih za predmetni prekršaj, što je blaža vrsta kazne budući da je za isti prekršaj propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 50 eura, predstavlja gotovo najniži mogući iznos troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

SM, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.