Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6360/2024.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe „ TURKISH AIRLINES INC. CO., Predstavništvo u RH“ sa sjedištem u [adresa], zbog prekršaja iz čl. 24. st. 1., a kažnjiv po čl. 46. st. 2. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj: 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 ) rješavajući o žalbi okr. pravne osobe, podnijete protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Pp -692/2023-5 od 22. svibnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2026.

p r e s u d i o j e :

I Odbija se žalba okr. pravne osobe Turkish Airlines Inc. CO Predstavništvo u Republici Hrvatskoj kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c. Prekršajnog zakona ( „ Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/ 13, 110/15., 70/17., 118/18., i 114/22.) , okr. pravna osoba Turkish Airlines Inc. CO Predstavništvo u Republici Hrvatskoj je obavezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 100,00 ( sto ) eura u roku od 90 ( devedeset ) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 22. svibnja 2024., broj: Pp -692/2023-5 proglašena je krivom okr. pravna osoba „ TURKISH AIRLINES INC. CO Predstavništvo u RH“ , da je na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 46. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice (ispravno 46. t. 2.), za koji joj je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 3.500,00 (tri tisuće i petsto) eura, koju je dužna platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezna je naknaditi trošak prekršajnog postupka od 30,00 eura.

2. Protiv navedene presude, žalbu je podnijela okr. pravna osoba zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se ista prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Žaleći se zbog bitnih povreda postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona okr. pravna osoba ističe da joj je odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenjem informatičkog vještačenja radi utvrđivanja sporne činjenice postojanja ili nepostojanja greške u samom elektroničnom sustavu putem kojeg se API lista dostavlja nadležnim tijelima, povrijeđeno pravo obrane.

4.1. Okr. pravna osoba poricala je počinjenje prekršaja te je u svojoj obrani isticala da je postupila po zakonskoj obvezi i da je dostavila propisane podatke elektroničkim putem , no da , njoj iz nepoznatih razloga, a vjerojatno zbog greške u informacijskom sustavu , API lista nije očitana u potpunosti u Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom, stoga da ne postoji krivnja okr. pravne osobe i predložila je da se provede informatičko vještačenje kao jedino dokazno sredstvo prikladno za utvrđivanje činjeničnog stanja .

4.2. Prvostupanjski sud je odbio takav dokazni prijedlog s obrazloženjem kako u spisu prileži API lista kao i kopije putnih listova i putne isprave za osobu koja nedostaje na popisu API liste, što je za ovaj sud sasvim dovoljno da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti, a predstavnik okrivljenika ni na koji način nije predložio na koji način bi se provelo vještačenje već je paušalno naveden i ničim potkrijepljen prijedlog za vještačenje.

4.3. Prilikom ocjene potrebe izvođenja predloženih dokaza, zadatak je prvostupanjskog suda da ocijeni relevantnost dokaznog prijedlog obrane, koja ocjena uključuje razmatranje okolnosti svakog pojedinog predmeta, a razlozima za odbijanje dokaznog prijedloga prvostupanjski sud mora odgovoriti na navode obrane. Prvostupanjski sud je strankama dužan osigurati jednake mogućnosti dokazivanja, pri čemu je dužnost suda da osigura provedbu načela jednakosti oružja iz čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da je sud, prilikom utvrđivanja pravno relevantnih činjenica na temelju izvedenih dokaza , s jednakom pažnjom dužan utvrđivati činjenice koje terete okrivljenika, kao i one koje mu idu u korist.

4.4. Uzimajući u obzir da okr. pravna osoba nije ničim potkrijepila svoje navode o greški u informacijskom sustavu, prvostupanjski sud je iznio dostatne i relevantne razloge za neprihvaćanje dokaznog prijedloga za provođenjem informatičkog vještačenja radi utvrđivanja sporne činjenice postojanja greške u samom elektroničkom sustavu putem kojeg se API lista dostavlja nadležnim tijelima, a odbijanjem dokaznog prijedloga okr. pravnoj osobi nije povrijeđeno pravo obrane da dokazuje činjenice koje joj idu u korist.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona okr. pravna osoba ističe da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama , navodeći da prvostupanjski sud u t. 10. obrazloženja presude paušalno navodi da je nedvojbeno utvrdio da je okr. pravna osoba počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, a pritom sud nije niti dao obrazloženje niti je dao razloge temeljem kojih je izveo takav zaključak.

5.1. Odredbom čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona propisano je :

(7) U obrazloženju presude sud će iznijeti kratko razloge za svaku točku presude tako što će: izložiti nesporne činjenice, koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka ili sudionika u postupku, zašto nije neposredno ispitan svjedok ili vještak, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja a posebice pri utvrđivanju postoji li prekršaj ili krivnja okrivljenika, o primjeni određenih odredaba ovog Zakona i posebnog propisa o prekršaju na okrivljenika i njegovo djelo.“.

5.2. Razloge za svoju odluku prvostupanjski sud je dao u t. 7. , 10. i 11. obrazloženja pobijane presude , te se zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na iste razloge.

5.3. Uzimajući u obzir obranu okrivljene pravne osobe koja, kako je ranije rečeno, nije potkrijepila navode svoje obrane o greški u informacijskom sustavu, prvostupanjski sud je dao dostatno obrazloženje o odlučnim činjenicama u ovom postupku odnosno zašto obrana okrivljene pravne osobe nije prihvaćena.

5.4. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. pravna osoba ističe da je postupila po zakonskoj obvezi i dostavila propisane podatke elektroničkim putem, međutim, da iz njoj nepoznatih razloga, a vrlo vjerojatno zbog greške u informacijskom sustavu , API lista nije učitana u potpunosti u Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom, pa da zato ne postoji krivnja okr. pravne osobe, a da je navedenu činjenicu trebalo utvrditi predloženim informatičkim vještačenjem.

6.1. Međutim, ovaj sud prihvaća sve razloge koje je prvostupanjski sud naveo prilikom utvrđivanja krivnje okr. pravne osobe. Naime, okr. pravna osoba je tek paušalno navela da se vjerojatno radi o greški u informacijskom sustavu, a svoje navode nije potkrijepila konkretnim okolnostima ili dokazima. Po prirodi stvari, radi se o navodima koje bi, da su točne, bile poznate okr. pravnoj osobi, a ne bi se radilo tek o mogućnosti greške, kako to okr. pravna osoba u obrani odnosno žalbi navodi, pa bi tada i takvi navodi bili potkrijepljeni konkretnim okolnostima odnosno dokazima.

6.2. Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Iz sadržaja žalbe evidentno je da žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanje pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2.

Prekršajnog zakona, jer žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava.

7.1. S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju već ponašanje okr. pravne osobe u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojeg je proglašen krivom, to žalbe niti u tom dijelu nije osnovana.

8. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, u konkretnom slučaju nema osnove za blaže kažnjavanje, jer je opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

8.1. Naime, za prekršaj iz čl. 46. t. 2. Zakona o nadzoru državne granice, propisana je novčana kazna od 2.910,00 do 5. 300,00 eura. Okrivljena pravna osoba je višestruki povratnik u činjenju istovrsnih prekršaja, stoga je mišljenje ovog suda kako nema mjesta niti osnova za blaže kažnjavanje.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka propisan opći okvir paušalne svote, to je visina paušalnih troškova postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 100,00 eura, što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje okrivljenika.

10. Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.