Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2928/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća , u pravnoj stvari tužitelja ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marko Ujević, odvjetnik u Zagrebu , protiv tuženika Singar d.o.o., OIB: 88081849998, iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6, zastupan po punomoćnici Nataša Kovar Ričko, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2755/2019-30 od 29. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2755/2019-30 od 29. kolovoza 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1 Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I Nalaže se tuženiku SINGAR d.o.o. (OIB: 88081849998) da tužitelju ZO isplati na ime naknade štete iznos od 30.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5%- na poena, sve u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku SINGAR d.o.o. (OIB: 88081849998) da tužitelju ZO naknadi parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5%- na poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“ II Tužitelj je dužan tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 1.187,50 € sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.“
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25– dalje: ZPP). Žalitelj predlaže da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP te je, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, utvrdio da navedene povrede nisu počinjene.
6. Tužitelj u predmetnom postupku traži naknadu štete za koju tvrdi da mu je nastala objavom članka u glasilu 7/dnevno, čiji je tuženik nakladnik, a koji je objavljen 9. kolovoza 2019. pod naslovom „Vođa hrvatskih navijača-suradnik srpske mafije i švercer oružja“ za koji tvrdi da sadrži niz neistinitih i uvredljivih informacija s ciljem da se tužitelja difamira u javnosti, uslijed čega mu je povrijeđeno pravo osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled.
6.1. Među ostalim u spornom članku, te naslovu tog članka, se navodi: "Uvijek vjerni" organiziranom kriminalu; Vođa hrvatskih navijača -suradnik srpske mafije i švercer oružja; neovisno o toj činjenici, ostaje misterij kako se Ć sjetio (ili izmislio) baš ZO kao osobe koja je tijekom rata bila veza između hrvatske i srpske mafije. Uglavnom, ZO, koji je bio dobro poznat hrvatskoj policiji zbog teških kaznenih djela i kojeg je bivši šef srpske mafije optužio da je u devedesetima služio kao posrednik između hrvatske i srpske mafije, obnaša dužnost predsjednika kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije. Navodi da je predloženi svjedok ŽO iznio većinu tvrdnji koja se u predmetnom članku navodi protiv tužitelja.
7. Tužitelj je radi ispravka netočnih navoda 6. rujna 2019. na adresu tuženika poslao zahtjev za objavom ispravka, koji je odbijen dopisom tuženika od 19.9.2019. uz navod da postoje ekskulpacijski razlozi.
8. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka, jesu li u tužbi navedene informacije podobne povrijediti tužiteljevo pravo osobnosti, da li je naslov i sadržaj teksta podoban tužitelju nanijeti štetu, jesu li ispunjene pretpostavke za ekskulpaciju odgovornosti tuženika iz čl. 21. Zakona o medijima (NN 59/04., 84/11. i 81/13., dalje: ZM), naročito je sporna uzročno posljedična veza između objave predmetnog članka i povrede prava osobnosti tužitelja,.
9. Pri tom prvostupanjski sud naglašava da je bitno imati na umu na temu članka, te da je nesporna činjenica da je predloženi svjedok ŽO iznio većinu tvrdnji koja se u predmetnom članku navodi protiv tužitelja.
10. Uvidom u sporni tekst, kao i iskazima autora teksta, glavnog urednika i zz tuženika, sud je zaključio da se radi o formi komentara, a to je novinarska forma u kojoj se komentiraju situacije, događaji i aktualne teme, te autor o istima iznosi svoj stav, odnosno daje vrijednosne sudove.
11. Nadalje je uvidom u sporni tekst razvidno da se tema ovog komentara navodi već u podnaslovu; „I u drugoj udruzi [obrt] koju su osnovali isti ljudi koji su osnovali klub [obrt], netransparentno trošenje novca sponzora, neplaćanje poreza i rasprodaja doniranih artikala broje se u stotinama tisuća kuna“, navodeći da je portal [obrt] u tri navrata pisao o malverzacijama u navijačkim udrugama, između ostalog i udruzi „Uvijek vjerni.“ Autor navodi da je udruga protuzakonito „izvukla“ nekoliko milijuna kuna, pri čemu su sudjelovale konkretno nabrojene tvrtke koje su naplaćivale od udruge velike iznose, a autor navodi da ta saznanja ima od ŽO bivšeg predsjednika udruge koji optužuje ovdje tužitelja koji je udrugu vodio nakon njega, te VO čije su tvrtke poslovale sa udrugom. Nadalje autor navodi kako se tužitelj više puta pojavljivao u medijima, citiraju se napisi iz Nacionala i Slobodne Dalmacije koji su 2010. pisali o tome da je tužitelj tijekom rata bio veza između hrvatske i srpske mafije, citirajući dijelove iskaza TO koje je dao MUP Srbije, autor napominje da njegove izjave treba uzeti s velikom rezervom. Također se citira Z koji je navodno izjavio da je tužitelj bio klijent ubijenog NO, tajni ortak KO, te u vezi sa FO, budući se tužitelj spominje kao svjedok i žrtva FO na javnosti poznatom suđenju „zločinačkoj organizaciji“.
11.1. Također autor navodi da je tužitelj poznat hrvatskoj policiji zbog teških kaznenih dijela, a kao takav ipak izabran za predsjednika kluba navijača [obrt]. Autor teksta se sastao s tužiteljem ali mu tužitelj nije htio otkriti previše informacija. Autor se sastao i sa ŽO koji je najavio i podizanje kaznene prijave protiv tužitelja, tvrdeći da mu je novac za deblokadu udruge [obrt] dao FO.
12. Svjedok EO koji je zaposlen kod tuženika već 4 -5 godina na neodređeno vrijeme i bavi se istraživačkim novinarstvom, saslušan kao svjedok izjavio je da u konkretnom članku sport nije bio primarna tema, a tekst je nastao nakon mjesec istraživanja udruge "[obrt]" i "[obrt]". Autor je informacije dobio od osnivača udruge "[obrt]" gosp. ŽO, a i od drugih ljudi koji su bili povezani sa tim udrugama npr. gosp. Ž, gosp. VO, a informacija se odnosila na činjenicu da su velike količine novca iz HNS-a prelijevale u te udruge, a bez jasnih kriterija. Bilo je još članaka na tu temu. Poznato mu je da su i drugi novinari pisali o ovoj temi. Nakon prikupljanja informacija kontaktirao je tužitelja da bi istražio njegovu ulogu u tom, po njegovom mišljenju kriminalnom miljeu. Od gosp. ŽO je dobio audio zapis na kojem se čuje gosp. ŽO i tužitelj, a riječ je o preuzimanju, odnosno financijskim interesima sa gosp. FO i V u HNS-u. Tu treba objasniti vezu između tužitelja i FO, tužitelj ga je najprije u tom iskazu (to je sad već bilo davno, na suđenju tzv. zločinačkoj organizaciji) teretio kada je davao izjavu na policiji, da bi kasnije u sudskom postupku promijenio svoj iskaz. Još je bitno spomenuti da je 1997. pod nerazjašnjenim okolnostima likvidiran šogor tužitelja, ŠO, te se to dovodi u vezu sa mafijaškom organizacijom. Svjedok je nakon toga dobio nekoliko telefonskih poziva iz kruga ratnih veterana, te su mu ti ljudi govorili da ne piše o tužitelju, našao se sa tužiteljem da pokuša provjeriti njegovu stranu priče, međutim on mu je na tom sastanku počeo nuditi nekakve usluge od strane navijača, svjedok je to odbio.
13. Predmet ovog članka je bilo istraživanje kakve su veze HNS-a i kriminalnog miljea, a sam tužitelj nije bio predmet, odnosno tema tog članka. Tužitelj je bitan kao spona između ta dva, odnosno tri elementa jer tu dodaje i navijače, kao organiziranu skupinu. Pouka ovog članka bila je kakve su osobe vođe navijačkih skupina, da to nisu osobe onakve kakve se predstavljaju u medijima, već su naprotiv osobe upitnih biografija i morala, koje koriste domoljublje kao motiva za ustvari, u krajnjoj liniji financijske ciljeve. U toj cijeloj priči gosp. ŽO surađuje sa institucijama Države, tu misli na USKOK. G ŽO je upoznat sa svjedokovim prijašnjim radom, smatra da ima hrabrosti pisati o toj temi, on je informacije provjeravao, ima svoje izvore kao novinar, koji naravno ne može otkriti, a izvori su i u institucijama vlasti i u među ljudima. Tužitelja je konkretno povezao u članku sa srpskom mafijom i oružjem, a do tih informacija je došao na internetu, budući se tužitelj spominje u nekoliko policijskih akcija vezano za šverc oružja, i vezano za suđenje tzv. zločinačkoj organizaciji.
13.1. U tom kontekstu informacije koje je imao gosp. TO su se poklapale sa informacijama koje je imao od drugih, nije još došao do zapisnika o njegovom saslušanju pred policijom Srbije, ali poznato mu je da se povezuje sa zbivanjima u Hrvatskoj i poznato mu je da je taj zapisnik proslijeđen hrvatskim istražnim tijelima. Iz njegovih izvora zna da tužitelj ima policijski dosje. Koliko je njemu poznato ovaj audio zapis koji je spominjao u iskazu objavio je novinar CO na you tube-u.
14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio predsjednik udruge "[obrt]" i to u dva navrata u godinama 2015. -2021. Misli da su osnivači bili AO i još neki. Radilo se o velikoj udruzi, a tužiteljev posao je bio organizacija navijača, organiziranje evenata te briga o članstvu i članarinama. Ističe da se radilo o dobrovoljnom radu. Misli da se udruga ugasila 2021., a tužitelj je bio član do kraja. Pored toga je radio svoj redovni posao, vodio je obiteljski hotel u [adresa] ([obrt]. Taj posao je radio do 2018. Inače nije bio čitatelj tjednika 7-dnevno. U predmetnom članku kada se kaže "vođa hrvatskih navijača" smatra da se misli na njega. Misli da su mediji inače pisali o udruzi, nije previše pratio elektronske medije. Članak su mu pokazali poznanici i prijatelji. Što se tiče sadržaja i naslova predmetnog članka, pretpostavlja da se tu radilo o tome da je g. AO bio smijenjen sa mjesta predsjednika. Smijenio ga je upravni odbor udruge negdje 2015. Ne zna da li je g.AO autor informacija, ali tužitelju jedino to pada na pamet. Tužitelj ne prati druge portale pa ne zna da li se o njemu pisalo.
Pozna FO jer je živio na [adresa] do 1972. godine, ali nisu prijatelji. Pozna NO i KO iz viđenja. Nije nikada čuo za TO. 2006. protiv tužitelja je vođen kazneni postupak, ali je oslobođen, na teret mu se stavljala zloupotreba opojnih droga. Točno je da je nerazjašnjeno ubojstvo tužiteljeva šogora ŠO. Ističe da u udruzi nije bilo problema sa financijskim poslovanjem, a ističe da to nije niti bio njegov posao kao predsjednika udruge. Iskazuje da nije imao vremena za kontroliranje financijskog poslovanja. Za vrijeme rata je bio u HVO-u. Prije rata je imao svoju privatnu tvrtku koja se bavila uvozom prehrambenih proizvoda i uz to dvije maloprodajne trgovine. Uglavnom je AO kontaktirao sa sponzorima Udruge, a tužitelj nije imao potrebu za tim jer su uglavnom postojali Ugovori. Ističe da nije bio svjedok u postupku protiv FO. Nakon objave članka tužitelj se loše osjećao, jedino je bio neki mali krug ljudi koji je vjerovao da to nije istina. Bilo je anonimnih poziva i prijetnji. Nije bio suradnik srpske mafije i švercer oružja. Nisu u tijeku nikakvi kazneni postupci niti protiv udruge niti protiv tužitelja osobno. Tužiteljeva djeca su odrasla i bila su pogođena člankom, morali su ići raditi u inozemstvo jer nisu mogli dobiti adekvatan posao u skladu sa njihovim obrazovanjem i sposobnostima. Tužitelju je posao od tada pao, ništa više ne uspijeva raditi. Primijetio je da je odnos ljudi prema njemu drugačiji. Našao se sa EO, pitao je nešto u vezi udruge i u vezi poslovanja, ali ništa konkretno. Nije ga pitao ništa što je vezano osobno uz njega. T spominjao je AO, ali se tužitelj toga ne sjeća više. Tužitelj nije bio uhićenik u nikakvoj akciji u [adresa], bio je uhićenik u akciji koju je spomenuo 2006.
15. Člankom 21. st. 1. ZM propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 21. st. 4. ZM dokazuje tuženik.
16. Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti (čl. 7. st. 1. ZM –a). Pravu zaštite privatnosti je kao općem načelu u ZM su suprotstavljeno je pravo slobode izražavanja i sloboda medija koji se prema stavku 3. članku 3. ZM-a mogu ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu... Ustav RH (NN 85/2010, 19/2013) također propisuje da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti (članak 35.), ali člankom 38. stavak 1. i 2. Ustava propisano je da se jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli, a sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
17. Iz iskaza tužitelja i autora članka proizlazi kao nesporno da je tužitelj doista bio poznat hrvatskoj policiji kao uhićenik 2006, da poznaje aktere suđenja tzv zločinačkoj organizaciji, te da je informacije autoru članka dao g.AO kao njegov prethodnik i g N čije su tvrtke poslovale s udrugom. Također kao nesporno proizlazi da se autor teksta prije objave članka sastao s tužiteljem, g.AO i VO, da je iz svojih izvora (čiji identitet ne može otkriti) saznao za sadržaj iskaza TO koji inkriminira tužitelja i dijelove kojeg iskaza autor citira.
18. Nije uvjerljiv dio iskaza tužitelja u kojem navodi da ne prati elektroničke medije, također je neuvjerljivo da kao predsjednik udruge [obrt] ne bi imao saznanja o financijskom poslovanju udruge, jer za to nije imao vremena. Nadalje na temelju iskaza tužitelja sud nije utvrdio kakva je točno šteta nastala tužitelju objavom konkretnog članka, obzirom da (nije sporno) su mediji Nacional i Slobodna Dalmacija već 2010 pisali o tome da je „tužitelj tijekom rata bio veza između hrvatske i srpske mafije“, pa nije utvrđena točno uzročno posljedična veza između članka i nastale štete, kao niti opseg te štete.
19. Čitanjem predmetnog teksta sud zaključuje da je točan dio iskaza autora teksta da tekst obrađuje temu tko su vođe navijačkih skupina, te korištenja domoljublja kao motiva za financijske ciljeve, a tužitelja u kontekstu te teme, što su svakako teme od interesa javnosti.
20. Nadalje, u članku nije objavljena niti jedna informacija koja bi se odnosila na privatni život tužitelja, već je tema komentara trošenje sredstava udruge "Uvijek vjerni" koja je udruga navijača hrvatske nogometne reprezentacije i svakako u fokusu javnosti.
21. Europski sud za ljudska prava u brojnim odlukama izjasnio se da u ovim slučajevima sud mora utvrditi postoji li pravična ravnoteža između zaštite slobode izražavanja kako jamči članak 10. Konvencije i zaštite ugleda onih o kojima se piše i navoda u medijima, s druge strane, a to pravo kao aspekt privatnog života, štiti članak 8. Konvencije. Ustavno je pravo na štovanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti zajamčeno člankom 35. Ustava, s jedne strane, te ustavno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli zajamčena člankom 38. Ustava RH s druge strane, i ta su prava načelno prava jednakog ranga i u konkretnom slučaju ova dva uspostavljena prava međusobno konkuriraju i kod iznošenja vrijednosnih sudova.
22. U praksi Europskog suda za ljudska prava zauzet stav da iako tisak ne smije prijeći određene granice, posebice u pogledu zaštite ugleda i prava drugih, njegova je zadaća, širiti na način koji je u skladu s njegovim obvezama i odgovornostima, informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa (K i [obrt] protiv Francuske).
22.1. Nadalje, Europski sud za ljudska prava je u svojoj dugogodišnjoj praksi odlučujući u okviru čl. 10. st. 2. Konvencije u mnogobrojnim predmetima primjerice Ceylan protiv Turske, Wingrove protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Couderc i Hachette Filipacchi Associés protiv Francuske, Bon protiv Hrvatske te recentnije i Standard Verlagsgesellschaft MBH protiv Austrije utvrdio da ne postoji puno prostora za ograničenja rasprave o pitanjima od javnog interesa. Prema mišljenju Suda, javni interes obično se odnosi na pitanja koja utječu na javnost u tolikoj mjeri da ona može legitimno iskazati interes za njih, koja privlače pažnju javnosti ili koja je u značajnoj mjeri zabrinjavaju, posebice kada utječu na dobrobit građana ili život zajednice. To je primjenjivo i na pitanja koja mogu izazvati značajne kontroverze, koja se odnose na važno društveno pitanje ili koja uključuju problem za koji bi bilo u interesu javnosti da o njemu bude obaviještena (Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske).
22.2. Naposljetku, sukladno kriterijima koje je Europski sud za ljudska prava utvrdio u kontekstu postizanja ravnoteže između suprotstavljenih prava u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke potrebno je utvrditi da li postoji doprinos raspravi od javnog interesa, stupanj popularnosti dotične osobe, predmet objave, prethodno ponašanje dotične osobe te sadržaj, oblik i posljedice objavljivanja i, kada je primjereno, okolnosti u kojima su fotografije snimljene. Pritom čast i ugled kao element privatnog života može ući u doseg čl. 8., ali napad na ugled osobe mora postići određenu razinu ozbiljnosti i biti takav da dovodi u pitanje osobno uživanje prava na poštovanje privatnog života (Bédat protiv Švicarske, Axel Springer AG protiv Njemačke, A. protiv Norveške).
23. Stavljajući sporne navode konkretnog članka u društveni kontekst, prvostupanjski sud je stava da tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu, koje podrazumijeva ZM.
24. Pozivajući se na čl. 21. ZM, te na odredbe čl. 1098. do 1110. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnje tekstu: ZOO), sud zaključuje da pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete nisu ispunjene jer tužitelj nije dokazao štetu, a naročito ne uzročno - posljedičnu vezu koju je pretrpio objavom spornog teksta.
25. Povezujući ustvrđeno s čl. 21. st. 4. al. 3. ZM-a, koji propisuje da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.
26. Prvenstveno treba naglasiti, da se u konkretnom slučaju ne radi, kako to sud zaključuje, o komentaru i vrijednosnim sudovima autora teksta, već se u tekstu navode određene, vrlo konkretne činjenice, koje predstavljaju teške inkriminacije: da je Udruga kojoj je tužitelj bio predsjednik vjerna organiziranom kriminalu, te da je tužitelj suradnik srpske mafije i švercer oružja, odnosno da je tijekom rata bio veza između hrvatske i srpske mafije.
27. O navedenom autor teksta navodi da je do informacija došao na internetu, budući da se tužitelj spominje u nekoliko policijskih akcija vezano za šverc oružja, i vezano za suđenje tzv. zločinačkoj organizaciji. Citiraju se dijelovi iskaza TO koje je dao MUP Srbije, te autor napominje da njegove izjave treba uzeti s velikom rezervom, dok je veza tužitelja sa FO da se spominje kao svjedok i žrtva FO na javnosti poznatom suđenju „zločinačkoj organizaciji“.
28. Osnovano tužitelj u žalbi prigovara, da u odnosu na u članku navedene činjenice, da je Udruga kojoj je tužitelj bio predsjednik vjerna organiziranom kriminalu, te da je tužitelj suradnik srpske mafije i švercer oružja, odnosno da je tijekom rata bio veza između hrvatske i srpske mafije, navedeni kriteriji za oslobođenje medija od odgovornosti nisu valjano obrazloženi.
29. Sam autor teksta naime poziva se na navodne dijelove iskaza (koji još nije pribavio) osobe za koju napominje da njegove izjave treba uzeti s velikom rezervom, pa kriterij, da bi informacija kojom je šteta učinjena bila utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti , kao i postupanja u dobroj vjeri (koji nije ispunjen samim time što se prenose članci iz drugih medija), po mišljenju ovog suda time nije zadovoljen.
30. Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) u čl. 38. jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja u tom smisli obuhvaća i slobodu govora i javnog iznošenja stavova. Međutim, ta sloboda nije apsolutna. Čl. 35. Ustava RH jamči i pravnu zaštitu dostojanstva, ugleda i časti. U tom smisli apsolutnu slobodu iznošenja mišljenja ne daje ni čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov., Međunarodni ugovori 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06.). Naprotiv, u svakom pojedinom slučaju potrebno je pronaći ravnotežu između prava da se u javnosti iznose stavovi i mišljenja o djelovanjima neke, bilo fizičke, bilo pravne osobe i prava tih osoba na zaštitu ugleda, časti, dobrog glasa, imena, odnosno tvrtke. Naime, iako je sloboda govora, dakle i sloboda iznošenja mišljenja temeljni princip osobne slobode, odštetno pravo nastoji pravnim sredstvima sanirati povrede ugleda nastale temeljem slobode izražavanja jer kada se radi o pravu na naknadu štete zbog povrede ugleda i časti, dobrog glasa, nužno dolazi do sukoba ta dva prava te je u svakom pojedinom slučaju potrebno razjasniti i obrazložiti koje je pravo od ta dva prava jače i je li došlo do povrede nekog prava.
31. Sloboda medija uvjetovana je i postupanjem novinara u dobroj vjeri u skladu s novinarskom etikom (Stoll protiv Švicarske, br. 69698/01, § 103., presuda od 10. prosinca 2007. i Pedersen i Baadsgaard protiv Danske br. 49017/99, § 78., presuda od 17. prosinca 2004.).
32. Navedeno znači da sloboda medija ne smije prekoračiti određene granice, posebice kada se tiče zaštite ugleda i prava drugih, pa time ni osnovni zadatak medija, priopćiti informacije o pitanjima od javnoga interesa, ne smije preći te granice. To znači da je, kada u određenim situacijama, u kojima neke izjave utječu na ugled, čast i dostojanstvo pojedinaca, sukob između prava na informiranje i prava na ugled, čast i dostojanstvo potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na te dvije zaštićene vrednote s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja (Von Hannover protiv Njemačke br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. - 107., presuda od 7. veljače 2012.; Axel Springer AG protiv Njemačke, br. 39954/08, §§ 85.
33. U tom smislu kako bi se pravilno ocijenilo je li iznošenje nekih sudova samo iznošenje vrijednosnih sudova kojima nije prekoračena ravnoteža između navedena dva prava ili je ipak prekoračena granica na štetu ugleda i časti osobe bilo je potrebno: (1.) ispitati doprinos raspravi u javnom interesu, (2.) ispitati u kojoj mjeri je osoba poznata javnosti (3.) kakav je sadržaj danih izjava (4.) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi, kao i (5.) sadržaj, formu i posljedice objavljene informacije i je li s obzirom na to dosuda štete opravdana o čemu konkretna presuda nema dostatnih razloga. Prvostupanjski sud se naime načelno pozvao na praksu Europskog suda za ljudska prava ali nije izražene stavove ocijenio u odnosu na konkretni slučaj.
34. Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja ne odnosi se samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (usporedi s predmetima Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu: ESLJP/ Guja protiv Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.).
35. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtjeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (usporedi s HO Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13, presuda od 27. lipnja 2017.). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (usporedi s Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54., presuda od 22. listopada 2009.).
36. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton" (general tone) izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (usporedi s Morice protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.).
37. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj je "sukob" potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih (usporedi s Von Hannover protiv Njemačke (br. 2) [Vv], br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. - 107., presuda od 7. veljače 2012.; Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv], br. 39954/08, §§ 85. - 88., presuda od **.**.2012. K i IO Associés protiv Francuske [Vv], br. 40454/07, §§ 90. - 93., presuda od 10. studenoga 2015.; i Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine [Vv], br. 17224/11, § 77., presuda od 27. lipnja 2017.).
38. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli (usporedi s Narodni list d.d. protiv Hrvatske, br. 2782/12, § 70., presuda od 8. studenoga 2018.).
39. Ustavni sud Republike Hrvatske je zaključio da, kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, pri ocjeni je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između dva sukobljena prava potrebno je voditi računa o sljedećim kriterijima: doprinosu raspravi u javnom interesu; u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (usporedi s predmetima ESLJP-a Von Hannover protiv Njemačke (br. 2), navedeno, §§ 109. - 113., ECHR 2012.; Axel Springer AG, navedeno, §§ 90. - 95.; i odlukama Ustavnog suda broj: U-III-2157/2019 od 3. studenog 2020., broj: U-III-4738/2018 od 10. lipnja 2021., broj: U-III-4383/2020 od 14. srpnja 2021., objavljeno na www.usud.hr).
40. Nadalje, prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 2944/2018 od 26. lipnja 2019., u kojoj je taj sud - referirajući se na po nižestupanjskim sudovima određenu visinu neimovinske štete - pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti - u dostatno podudarnom predmetu izrazio sljedeće pravno shvaćanje:
„Također, iako drugostupanjski sud navodi da se vodio načelom da se naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s naravi i društvenom svrhom, ostalo je nejasno je li na odgovarajući način vodio računa i o tome da dosuđena naknada ne smije dovesti do toga da odvrati podnositelja i druge pojedince od sudjelovanja u javnim raspravama od javnog interesa.“.
41. Navedeni kriteriji kao relevantne u ovom konkretnom slučaju u smislu provođenja gore navedenog testa nužnosti, kako u pogledu utjecaja tih kriterija na samu osnovu tužbenog zahtjeva, tako i u pogledu potencijalnog utjecaja kriterija odvraćajućeg učinka pri odmjeravanju visine novčane naknade, u pobijanoj presudi nisu adekvatno primijenjeni.
42. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će koji će u ponovljenom odlučivanju provesti navedeni test razmjernosti primjenom gore navedenih, već ustaljenih kriterija tog testa na konkretan slučaj i tako otkloniti uočene nedostatke te donijeti novu, zakonitu odluku.
43. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.
44. Na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 1. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Milena Frankić
