Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3015/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Štorgi, odvjetniku u Puli i punomoćniku NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ocu tužitelja, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-81/2025-35 od 15. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se žalbe tužitelja od 29. svibnja 2026. i 1. lipnja 2026. kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn- 81/2025-35 od 15. svibnja 2026.
II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola citiranom u izreci odlučeno je:
„I. I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"
1. Dužna je Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, isplatiti AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 33.400,00 eura, sa zakonskim kamatama koje teku:
- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2004. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2004. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2004. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2004. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2004. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2004. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2004. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2004. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2004. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2004. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2005. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2005. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2005. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2005. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2005. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2005. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2005. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2005. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2005. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2005. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2005. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2005. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2006. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2006. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2006. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2006. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2006. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2006. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2006. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2006. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2006. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2006. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2006. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2006. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2007. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2007. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2007. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2007. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2007. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2007. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2007. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2007. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2007. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2007. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2007. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2007. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2008. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2008. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2008. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2008. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2008. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2008. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2008. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2008. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2008. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2008. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2008. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2008. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2009. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2009. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2009. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2009. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2009. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2009. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2009. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2010. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2010. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2010. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2010. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2010. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2010. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2011. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2011. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2011. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2011. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2011. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2011. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2012. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2012. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2012. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. studenog 2013. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. siječnja 2014. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. travnja 2014. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. svibnja 2014. do isplate,
- na iznos od 270,00 eura od 1. lipnja 2014. do isplate,
s tim da zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.07.2015., na osnovi čl. 29. ZOO-a (NN 35/05) budu isplaćene po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a počevši od 1.08.2015. do isplate po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna je AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, naknaditi trošak parničnog postupka, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 3.100,00 eura, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu osobno dana 29. svibnja 2026., kojom presudu pobija zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti a tužitelju dosude troškovi žalbe, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je podnio žalbu po punomoćniku, odvjetniku Davoru Štorga dana 1. lipnja 2026., zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se ista preinači. Traži trošak sastava žalbe.
4. Tuženica u odgovoru na žalbu pobija navode žalbe, traži trošak odgovora na žalbu.
5. Žalbe tužitelja nisu osnovane.
6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Nije ostvarena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., na koju se opisno ukazuje u žalbi, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, kako će biti nastavno obrazloženo.
8. U predmetnom postupku tužitelj, kao vlasnik stana u [adresa] u kojem stanuje zaštićeni najmoprimac, traži naknade štete u visini razlike između zaštićene najamnine koju je za najam tog stana primao u razdoblju od ožujka 2004. do zaključno lipnja 2014. i tržišne najamnine.
9. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da trpi štetu jer su mu zaključenjem ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom ograničena vlasnička prava u pogledu predmetne nekretnine i da je takav teret prekomjeran, a da se radi o stanu čijim bi tržišnim iznajmljivanjem mogao ostvariti mjesečnu zaradu od minimalno 270,00 eura neto, a koji je kupio radi vlastitog stanovanja sa obitelji.
10. Među strankama nije sporno da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom od 22. siječnja 2004., kojeg je sklopio s ĆĐ i ŠĐ, kao prodavateljicama, stekao pravo vlasništva na trosobnom stanu u [adresa] u prizemlju zgrade u [adresa].
11. Nije sporno da je u vrijeme kupoprodaje u predmetnom stanu stanovala CĐ, unuka pokojne ĐĐ – zaštićenog najmoprimca, sa svojom obitelji te da je tužitelju to bilo poznato.
12. Tužitelj je protiv CĐ i članova njezine obitelji (supruga ZĐ i sina mlt. UĐ) vodio postupak radi iseljenja i predaje predmetnoga stana u posjed koji je odbijen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-508/12 od 15. listopada 2012., potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst-17/13 od 6. lipnja 2016. Također, nije sporno da je tužitelj protiv spomenute presude drugostupanjskog suda podnio ustavnu tužbu (zbog koje je ovaj postupak bio u prekidu) te da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3841/16 od 10. lipnja 2020. ustavna tužba odbijena.
13. Nadalje je među strankama nesporno, da se pred Općinskim sudom u Splitu vodio postupak po tužbi CĐ protiv ovdje tužitelja, radi donošenja presude kojom se zamjenjuje ugovor o najmu stana, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-333/06 od 27. rujna 2010. određeno da tuženik AĐ (ovdje tužitelj) i CĐ sklapaju ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme (sa zaštićenom najamninom), uz plaćanje zaštićene najamnine u iznosu od 214,05 kuna mjesečno.
14. Pravni položaj vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca koji ga koristi propisan je Zakona o najmu stanova (NN br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, dalje: ZNS) i postoji niz ograničenja prava vlasnika odnosno zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, a ista se ogledaju u tome što su raniji nositelji stanarskog prava stekli prava i obveze (status) najmoprimaca stupanjem na snagu samog ZNS-a, uz pravo ugovoriti zaštićenu najamninu (osim u slučaju iz čl. 31. st. 2. ZNS) koja je znatno niža od tržišne i propisana je Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje iznosa zaštićene najamnine (NN 40/97, 117/05) te sklopiti ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, kao i u dužnosti vlasnika - najmodavca sklopiti takav ugovor, bez mogućnosti slobodnog izbora osobe najmoprimca i utjecaja na iznos najamnine, uz vrlo stroge kriterije za otkaz/raskid ugovora te istovremenu obvezu plaćanja poreza na dohodak od najamnine i pričuve propisane Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/0, 79/06. 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).
15. Prema čl. 30. ZV-a pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, pa tako ima i pravo dati nekretninu - stan u najam osobi po izboru i prema tržišnim cijenama.
16. Uvođenjem gore navedenih ograničenja za vlasnike stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nedvojbeno je došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno u čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koju se Konvenciju tuženica obvezala primjenjivati, kao i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama i istim je miješanjem tim vlasnicima nametnut nerazmjeran i prekomjeran individualni teret, dok, s druge strane u zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.
17. Tužitelj se pozvao na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014., prema kojoj pozitivnim propisima nije ostvarena pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta jer je stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca neopravdano prebačeno na samo jednu društvenu skupinu - vlasnike/najmodavce stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i isti sami snose većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca, pa tako i tužitelj konkretnom slučaju, radi čega smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje: Ustav), odredbom čl.30. ZV-a i odredbom čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
18. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj, koji nije u trenutku stupanja na snagu ZNS bio vlasnik stana, pa stoga nije u situaciji da je bio "zatečen" zakonskom regulativom i nemogućnošću utjecaja na svoj položaj kako je to slučaj sa vlasnicima stanova koji su to bili u trenutku stupanja na snagu ZNS i njihovim univerzalnim sljednicima i u odnosu na koje je ESLJP zaključio da sustav zaštićenog najma kakav postoji u Hrvatskoj nema odgovarajuća procesna jamstva u cilju postizanja ravnoteže između interesa zaštićenih najmoprimaca i vlasnika stanova i da stoga primjenom takvih propisa država nije ostvarila pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta već je teret neopravdano prebacila samo na najmodavce - vlasnike stanova…nema pravo na traženu naknadu.
19. Tužitelj je kupoprodajnim ugovorom od 22. siječnja 2024. stekao nekretninu sa svim osobitostima, pa tako i činjenicom da je na stanu bio uspostavljen odnos zaštićenog najma. On nije mogao osnovano očekivati da će iznajmljivanjem darovanog stana ostvarivati slobodno ugovorenu najamninu u visini tržišne najamnine kako je u pogledu visine precizirao tužbeni zahtjev.
20. Prema redovitom tijeku stvari, niti prema posebnim okolnostima tužitelj u trenutku stjecanja prava vlasništva nije osnovano mogao očekivati korist, nastanak koje tvrdi da je spriječen radnjom ili propustom tuženice kao štetnika. Tužitelj je znao da neće moći predmetni stan davati u najam u uvjetima slobodno ugovorene najamnine, slijedom čega nije osnovano mogao očekivati korist u visini slobodno ugovorene, tržišne, odnosno primjerene najamnine koju traži u ovom postupku (radi čega nije odlučna tvrdnja da se imao namjeru useliti sam u stan, jer predmet ovog postupka nije iseljenje zaštićenog najmoprimca, o čemu je već pravomoćno presuđeno, a kako je prethodno obrazloženo, već isplata naknade štete).
21. Takvo je stajalište izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-7/2025-4 od 26. studenoga 2025., u kojoj je, odgovarajući na pitanje odgovara li Republika Hrvatska vlasniku stana za naknadu štete zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva povezanog s institutom zaštićenog najma uvedenim Zakonom o najmu stanova, ako je isti vlasništvo stana stekao na temelju ugovora kad je u stanu već stanovao zaštićeni najmoprimac koji ostvaruje pravo na zaštićenu najamninu, izrazio stajalište da Republika Hrvatska ne odgovara vlasniku stana za naknadu štete zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva povezanog s institutom zaštićenog najma uvedenim Zakonom o najmu stanova, ako je isti vlasništvo stana stekao na temelju ugovora kad je u stanu već stanovao zaštićeni najmoprimac koji ostvaruje pravo na zaštićenu najamninu.
22. S obzirom na navedenu činjenicu, da je tužitelj stupio, kupnjom stana, u poziciju vlasnika neuseljivog stana u kojem stanuje zaštićeni najmoprimac, te nema pravo na naknadu štete u vidu izgubljene koristi u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine, pravilno je prvostupanjski sud postupio, kada nije proveo vještačenje radi utvrđivanja visine tržišne najamnine za taj stan, kako se prigovara u žalbi. Provođenje navedenog dokaza bilo bi protivno načelu ekonomičnosti postupka jer se istim ne bi mogla utvrditi niti jedna odlučna činjenica u ovom postupku.
23. Nadalje, neosnovano tužitelj prigovara da ga je sud propustio saslušati kao stranku, budući da tužitelj nije pristupio na ročište glavne rasprave na kojem je trebao biti izveden dokaz njegovim saslušanjem te da iz sadržaja njegovog podneska od 11. veljače 2026. i podneska predanog na ročištu 2. travnja 2026. proizlazi da se ne želi odazvati pozivu za saslušanje, jer taj dokazni prijedlog smatra nepotrebnim, pa sud navedeni dokaz nije izveo vodeći se odredbom čl. 269. st. 2. ZPP.
24. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje (sve odlučne činjenice u ovom postupku nesporne su između stranaka) pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je tužbeni zahtjev odbijen, a o istom su dani i valjani razlozi, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
25. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.
26. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
27. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, budući da tužitelj nije uspio sa žalbama, a odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice.
U Zagrebu, 1. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
