Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2322/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OSENFOR d.o.o., OIB: 36470500923, Osijek, I. Gundulića 5, kojeg zastupa punomoćnik Marko Markić, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Višeslava 11, protiv tuženika GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Povrv-3/2025-8 od 19. ožujka 2025., dana 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Povrv-3/2025-8 od 19. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski je sud u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darka Ćališa iz Đakova, poslovni broj: Ovrv-5276/2024 od 10. prosinca 2024., kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 7,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. rujna 2024. pa do isplate (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 238,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. ožujka 2025. pa do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik pri čemu ne ističe nijedan od žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP). Predlaže preinaku presude.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u ukupnom iznosu od 7,83 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2024., a koje potraživanje se odnosi na neplaćenu dnevnu parkirališnu kartu.

5. Predmetni postupak pokrenut je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga, koja u smislu čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. – dalje: OZ) predstavlja vjerodostojnu ispravu. Na temelju navedenog prijedloga javni je bilježnik donio rješenje o ovrsi, protiv kojeg je tuženik podnio prigovor, slijedom čega je, sukladno čl. 58. st. 3. OZ, postupak nastavljen kao parnični postupak povodom prigovora protiv platnog naloga.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a, presuda odnosno rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč . 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Iz utvrđenja pobijane odluke proizlazi da je vozilo u vlasništvu tuženika dana 23. srpnja 2024. zatečeno parkirano na mjestu navedenom u specifikaciji dnevne parkirališne karte, na javnom parkiralištu na kojem se naplaćuje parkiranje, a da za navedeno vozilo nije bila kupljena odgovarajuća satna parkirna karta zone u kojoj je vozilo bilo parkirano. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud primjenom čl. 17. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja, održao na snazi platni nalog, sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a.

9. Tuženik žalbom osporava navedeni zaključak navodeći da do pokretanja ovršnog postupka nije imao saznanja o postojanju predmetne obveze, odnosno da nije bio obaviješten o "kazni", koju bi, kako tvrdi, platio da je za nju znao, budući da mu tužitelj nije ostavio obavijest na vozilu.

10.1. Navedeni žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, čl. 11. Pravilnika o organizaciji i načinu i naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka, broj 1/97., 4/97., 4A/99., 5/04., 9/09. i 10/12. od 18. prosinca 2013. - dalje: Pravilnik o organizaciji) kao i čl. 11. Pravilnika o održavanju, načinu i uvjetima korištenja javnih parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka, broj 10/23 od 28. rujna 2023. - dalje: Pravilnik o održavanju) propisano je da uvjete korištenja parkirališta određuje koncesionar, odnosno isporučitelj komunalne usluge općim uvjetima isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovorom o korištenju parkirališta.

10.2. Nadalje, čl. 12. Pravilnika o organizaciji i čl. 12. Pravilnika o održavanju propisano je da zaustavljanjem i parkiranjem vozila na parkirnom mjestu vozač, odnosno vlasnik vozila, zaključuje s organizatorom parkiranja, odnosno isporučiteljem komunalne usluge, ugovor o korištenju parkirališta, prihvaćajući opće uvjete isporuke komunalne usluge parkiranja.

10.3. Iz navedenih odredaba jasno proizlazi da ugovorni odnos između korisnika parkirališta i isporučitelja komunalne usluge nastaje korištenjem javnog parkirališta s naplatom, odnosno da parkiranjem vozila korisnik pristupa unaprijed utvrđenim uvjetima korištenja parkirališta. Stoga predmetna novčana obveza ne predstavlja naknadno jednostrano nametnutu novčanu sankciju, već ugovornu obvezu plaćanja naknade za korištenje usluge parkiranja.

11. U tom je smislu od osobite važnosti odredba čl. 13. st. 1. Pravilnika o održavanju, kao i istovjetna odredba Pravilnika o organizaciji, prema kojoj se smatra da je sklopljen ugovor o korištenju parkirališta na osnovu korištenja dnevne parkirne karte ako je vozilo parkirano na javnom parkiralištu za koje je propisana naplata bez kupljene karte. Na temelju tako sklopljenog ugovora izdaje se dnevna parkirna karta i nalog za njezino plaćanje, koji se postavljaju ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila.

12. Prema tome, činjenica da za predmetno vozilo nije prethodno kupljena odgovarajuća parkirna karta ne isključuje postojanje ugovornog odnosa, već upravo predstavlja okolnost zbog koje, sukladno navedenoj odredbi Pravilnika, nastaje obveza plaćanja dnevne parkirne karte.

13. Slijedom navedenog, neosnovano tuženik u žalbi predmetnu dnevnu parkirnu kartu naziva "kaznom". Dnevna parkirna karta ne predstavlja sankciju za počinjeni prekršaj niti se njezinim izdavanjem tuženiku izriče prekršajna ili druga kazna, već ona predstavlja način naplate naknade za korištenje parkirališta u situaciji kada korisnik nije prethodno pribavio odgovarajuću parkirnu kartu.

14. Pri tome okolnost da tuženik eventualno nije bio upoznat s konkretnim iznosom dnevne parkirne karte ne može utjecati na postojanje njegove obveze. Tuženik je, samim korištenjem javnog parkirališta s naplatom, prihvatio uvjete njegova korištenja, uključujući i obvezu plaćanja naknade za korištenje parkirališta.

15.1. Također, tuženikov navod da mu dnevna parkirna karta nije bila ostavljena na vozilu proturječan je stanju spisa. Naime, tužitelj je tijekom postupka dokazao da je dnevna parkirna karta, zajedno s nalogom za njezino plaćanje, izdana i postavljena ispod brisača vjetrobranskog stakla predmetnog vozila, što proizlazi iz fotografija na listovima 38-39 spisa.

15.2. Osim toga, čl. 14. st. 3. Pravilnika o održavanju, kao i istovjetnom odredbom Pravilnika o organizaciji, izričito je propisano da se dostavljanje dnevne parkirne karte i naloga za plaćanje dnevne parkirne karte na način opisan u čl. 13. Pravilnika smatra urednim, pri čemu eventualna kasnija oštećenja ili uništenje istih ne utječu na valjanost dostavljanja niti odgađaju obvezu plaćanja dnevne parkirne karte.

15.3. Dakle, za urednost dostave odlučno je da je dnevna parkirna karta, zajedno s nalogom za njezino plaćanje, ostavljena na način propisan Pravilnikom neovisno o tome je li je korisnik stvarno uočio ili preuzeo.

16. Neosnovan je stoga i navod tuženika da bi predmetnu obvezu platio da je znao za njezino postojanje. Naime, obveza plaćanja nije nastala tek saznanjem tuženika o izdanoj dnevnoj parkirnoj karti, već korištenjem javnog parkirališta s naplatom bez prethodno kupljene odgovarajuće parkirne karte. Naknadno saznanje korisnika o već nastaloj obvezi nije pretpostavka njezina nastanka niti može utjecati na njezinu dospjelost.

17. Nadalje, na zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 15. lipnja 2018. prihvaćeno je pravno shvaćanje prema kojem je u sporovima koji se vode radi naplate karte za parkiranje pasivno legitimirana osoba koja je upisana kao vlasnik vozila u evidencijama MUP-a, u skladu s člankom 230. stavkom 1. ZPP-a, a tuženik tijekom postupka nije ni osporavao da je vlasnik predmetnog vozila.

18. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik parkiranjem vozila na javnom parkiralištu s naplatom, bez prethodno kupljene odgovarajuće parkirne karte, stupio u ugovorni odnos s isporučiteljem komunalne usluge, prihvativši time i opće uvjete korištenja parkirališta, te da je, slijedom toga, dužan podmiriti cijenu dnevne parkirne karte. Budući da tuženik navedenu obvezu nije dobrovoljno ispunio, tužitelj je bio prisiljen pokrenuti ovaj postupak radi ostvarenja svoje tražbine, uslijed čega su nastali troškovi postupka koje je, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP -a, dužan naknaditi tuženik.

19. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost ni zakonitost pobijane presude sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović