Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2068/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Darku Samardžiji, mag. iur., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Igor Golovrški, mag.iur. i Darko Samardžija, mag.iur. u Novoj Gradiški, protiv tužene Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-299/2024-17 od 2. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-299/2024-17 od 2. ožujka 2026. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka će biti odlučeno u konačnoj odluci suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Odbija se tužitelj LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. stavka 1. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog 23. veljače 2006., sklopljenog između tužitelja LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i pravnog prednika tužene Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 – Slavonske banke d.d. u dijelu u kojem je ugovoreno da će korisnik kredita platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,00 % (jedanposto) jednokratno unaprijed.
II Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d. OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 da tužitelju LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku od 15 dana isplati iznos od 888,96 eura (osamstotinaosamdesetosam eura i devedesetšest centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja od 25. veljače 2006. do 31. prosinca 2007. teče po stopi od 12% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do naplate po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine. III Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d. OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 da tužitelju LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] II naknadi parnični trošak postupka od zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine koja teče od presuđenja do naplate u roku od 15 dana.“
II Nalaže se tužitelju LI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi tuženoj parnični trošak postupka u iznosu od 1.000,00 eura (jednutisućueura) koje teku od dana presuđenja 2. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodišta primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče od presuđenja, 2. ožujka 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje, a podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.
3. Žalba je osnovana.
4. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tužene kao kreditor sklopili dana 23. veljače 2006. ugovor o [broj kredita] u iznosu od 650.000,00 kn protuvrijednosti eura.
5. Predmet ovog spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora kojom je ugovoreno da će korisnik kredita platiti naknadu za obavljanje bankarskih usluga u visini od 1,00% jednokratno unaprijed te naknadu za prijevremenu otplatu kredita, koje naknade je tužitelj i platio.
6. Tužitelj temelji zahtjev za utvrđenje ništetnosti prije svega na tvrdnji da se o toj ugovornoj odredbi nije pregovaralo te je ona ništetna prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP). Naime, odredbom čl. 81. st. 2. i st. 3. toga Zakona važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između stranaka u ovome sporu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
7. Tužena je tijekom postupka, uz ostalo osporila status tužitelja kao potrošača, posljedično i njegovo pravo na pravnu zaštitu primjenom odredbi ZZP.
8. Prema odredbi čl. 3. ZZP, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njenom zanimanju niti njenoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
9. Iz predmetnog ugovora o kreditu (čl. 2. Ugovora) proizlazi da je namijenjen kupnji nekretnine, a i sam tužitelj je iskazao da je kredit iskorišten za kupnju poslovnog prostora.
10. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe te isplate primjenom citirane odredbe čl. 81. ZZP uz obrazloženje da tužitelj nema svojstvo potrošača.
11. Kako tužitelj kao korisnik predmetnog kredita nema status potrošača u smislu čl. 3. ZZP, kao takav nije legitimiran tražiti utvrđenje ništetnosti sporn ih odredaba temeljem odredbi toga Zakona.
12. Međutim, tužitelj je također tvrdio (a i prvostupanjski sud citira u obrazloženju pobijane presude) da su predmetne ugovorne odredbe ništetna prema općem obveznopravnom propisu, odredbi čl. 296. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, dalje: ZOO) budući da je ugovorena obveza neodređena i neodrediva. Također smatra odredbu protivnom kogentnoj zakonskoj normi u čl. 1024. st. 4. ZOO koja zabranjuje banci da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka uračunava kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.
13. Tužena je tijekom postupka tvrdila da je obveza tužitelja bila odrediva budući je njenim općim aktima, kao dijelom ugovora, propisana isplata naknade za preostali iznos glavnice, tako da je u svakom trenutku bilo moguće izračunati iznos naknade za slučaj prijevremene otplate kredita. Također je osporila korelaciju iznosa naknade i nenaplaćane kamate budući da je iznos naknade vezan za preostalu glavnicu.
14. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi i zaključak suda da je tužena protivno odredbi čl. 1024. st. 4. ZOO naknadu naplatila na ime gubitka ugovorene kamate do isteka ugovorenog roka otplate, jer druge troškove nije imala a uz to je izjavila da u svojoj pasivi ima dugoročnu obvezu iz koje je financirala sredstva za kredit tužiteljice. Zaključuje da sama po sebi naknada za prijevremenu otplatu kredita nije ništetna, što proizlazi i iz Direktive 2014/17 Eu parlamenta i vijeća i direktive 2008/48 EZ, direktive 93/13 EEZ ali tek u situaciji ako se o toj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo i ako tako ugovorena naknada ne uzrokuje neravnotežu između potrošača i trgovca, a u ovom slučaju nije ispunjena niti jedna od tih pretpostavki.
15. Budući da se odluka o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe u bitnom temelji na utvrđenju pretpostavki o njenoj nepoštenosti u smislu odredbe čl. 81. ZZP, a ta se utvrđenja u ovom slučaju ne mogu primijeniti jer tužitelj nije potrošač, žalitelj osnovano ističe nedostatak razloga o odlučnim činjenicama i pretpostavkama eventualne ništetnosti prema općim obveznompravnim propisima, u ovom slučaju odredbama čl. 269. st. 2. i čl. 1024. st. 4. ZOO.
16. Iz izloženog proizlazi da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan pogrešnom primjenom materijalnoga prava, a zbog toga su ujedno izostali valjani razlozi o eventualnoj ništetnosti spornih ugovornih odredaba prema citiranim odredbama ZOO, zbog čega za sada pravilnost presude nije moguće ispitati , čime je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
17. Stoga je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP uvažena kao osnovana žalba tužitelja, ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, radi donošenja nove, valjano obrazložene odluke, ocjenom svih ostalih žalbenih navoda.
18. Odluka o parničnom trošku ukinuta je sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o naknadi troškova postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 1. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović
