Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1434/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Ulica Frana Folnegovića 1, Zagreb, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik iz Odvjetničkog društvo POTOČNJAK & PARTNERI d.o.o. protiv tužene CB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 486/2022-10 od 19. prosinca 2024. godine na sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužene kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-486/2022-10 od 19. prosinca 2024. godine u točki I i III. izreke.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke pobijane presude djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1096/2021. od 8. travnja 2021., u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.557,23 EUR zajedno sa zateznom kamatom . Točkom II. izreke pobijane presude djelomično se ukida citirani platni nalog u dijelu kojem je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 61,17 EUR te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan. Točkom III. izreke pobijane presude nalaže se tuženoj da tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 573,00 EUR.
2. Protiv navedene presude tužena je podnijela žalbu ne navodeći niti jedan žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi tužena nije navela pobija li prvostupanjsku presudu u cijelosti ili u dijelu, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da se prvostupanjska presuda pobija u točki I. i III. izreke.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužene je neosnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, sud drugog stupnja nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a na koje povrede, na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za pruženu vodnu uslugu opskrbe vodom stambenom prostoru u [adresa], sistemski broj objekta: 08350698 za razdoblje od 31. prosinca 2019. do 25. lipnja 2020.
7. Među strankama je sporno je li tužena dužna podmiriti premetnu naknadu u utuženom razdoblju obzirom na tvrdnju koju tužena ističe u žalbi i tijekom postupka da je količina utrošene vode posljedica puknuća ventila u pomoćnom šahtu koji se nalazi na zapuštenom zemljištu njezinog šogora, a koji ventil je puknuo kao posljedica zagrebačkog potresa.
8. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužena evidentiran kao korisnica nekretnine na adresi u [adresa], pod šifrom kupca ..., slijedom čega je ista obveznica plaćanja vodne usluge vodoopskrbe na temelju računa davatelja usluge (dokumentacija na str. 38-60 spisa);
- da tužena za utuženo razdoblje duguje tužitelju utuženi iznos s naslova pružene vodne usluge vodoopskrbe (izvadak iz poslovnih knjiga, stranica 4 spisa);
- da je tužena prigovorila utuženim računima (dopis tužene od 25. ožujak 2021. str 71 spisa) a koje prigovore je tužitelj otklonio (dopis od 19. travnja - str. 70. spisa, dopis od 22. svibnja 2021. - str. 78 spisa, dopis od 02. srpnja 2021. - str 75 spisa)
9. Prvostupanjski sud je naložio tuženoj da tužitelju isplati utuženi iznos uz obrazloženje da je tužena, kao nesporni korisnik tužiteljeve vodne usluge, dužna istu podmiriti tužitelju primjenom odredbi Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14. i 46/18.) i Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ("Službeni glasnik Grada Zagreba" br. 17/2013. – dalje: Opći i tehnički uvjeti). Nadalje, obrazlaže kako iz dokumentaciju koja prileži spisu, i to izvatka iz poslovnih knjiga i računa, proizlazi kako utuženo potraživanje nije podmireno, a da tužena u smislu odredbe iz čl. 219. st.1. ZPP-a nije predložila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno.
10. Napominje se kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno Zakon o vodama ("Narodne novine" broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 i 46/18), a koji zakon je nevažeći od 10.07.2019. te se stoga ne primjenjuje na utuženo razdoblje. Međutim, navedeno nije utjecalo na zakonitost i pravilnost presude, obzirom da bi pravilnom primjenom materijalnog prava i to primjenom odredbi Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“ broj 66/19) trebalo na jednak način odlučiti o tužbenom zahtjevu. Stoga je drugostupanjski sud prihvatio zaključak prvostupanjskog suda iz točke 10. ove presude, obzirom da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tužena u utuženom razdoblju bila korisnica tužiteljeve vodne usluge, te da je stoga skladno odredbi iz čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama, dužna platiti tužitelju naknadu za pruženu vodnu uslugu vodoopskrbe. Ujedno u ovom postupku nije sporno da je tužitelj ispunio svoju obvezu opskrbe vodom, a tužena nije ispunila svoju obvezu snošenja troškova za izvršenu uslugu u utuženom iznosu, te je stoga tužena dužna podmiriti tužitelju utuženo potraživanje.
11. U odnosu na žalbene navode tužene, napominje se kako tužena tijekom postupka, a niti u žalbenim navodima ne tvrdi da je potrošnja vode posljedica kvara odnosno neispravnosti vodovodnih instalacija za čije je održavanje odgovoran tužitelj u smislu odredbe iz čl. 57. Općih uvjeta, već ističe kako je količina utrošene vode posljedica puknuća ventila u pomoćnom šahtu koji se nalazi na zapuštenom susjednom zemljištu koji je u vlasništvu njezinog šogora. Nadalje, iz dopisa tužitelja od 19. travnja 2021. (str. 70 spisa) proizlazi da prigovor tužene na potrošnju vode nije uzet u razmatranje obzirom da tužena nije dostavila račun ovlaštenog vodoinstalatera kao dokaz da je kvar na internoj vodovodnoj mreži otklonjen, a što je jedan od preduvjeta za razmatranje prigovora i zahtjeva za otpis vodnih usluga u slučaju da je do prekomjerne potrošnje došlo do kvara na instalacijama za koje odgovara tužena u smislu čl. 99. Općih uvjeta.
12. Tijekom postupka tužitelj ističe kako nije odgovoran za kvarove na instalacijama od zapornog uređaja iza glavnog vodomjera koji su dio unutarnje vodoopskrbne mreže, a za koje kvarove odgovara tužena kao korisnica usluge.
13. Sukladno čl. 9. st. 2. Općih i tehničkih uvjeta, korisnik usluge dužan je održavati u stanju funkcionalne ispravnosti vodovodnu instalaciju od zapornog uređaja iza glavnog vodomjera te vodomjerno okno, kao i instalacije i uređaje odvodnje koje čine internu kanalsku mrežu uključivo kontrolno okno (u daljem tekstu: interna instalacija). Sukladno čl. 9. st. 4. Općih uvjeta, vlasnici nekretnina spajanjem s javnom vodoopskrbnom mrežom, odnosno mrežom odvodnje, preuzimaju bez posebne izjave obvezu da će svoje interne instalacije držati u redu i da će se pridržavati propisa ovih uvjeta. Sukladno članku 13. stavku 1. Općih uvjeta, korisnik je dužan održavati u stanju funkcionalne ispravnosti internu vodovodnu instalaciju uključujući vodomjerno okno, te internu instalaciju odvodnje uključujući kontrolno okno, tako da spriječi mogućnost njezina onečišćenja i preko nje onečišćenje i zagađivanje javne vodoopskrbne mreže odnosno javne kanalske mreže. Ujedno, korisnik je dužan u zimskim uvjetima od smrzavanja zaštititi vodomjer i instalacije priključka u vodomjernom oknu.
14. Stoga drugostupanjski sud nije našao osnovanim žalbene navode tužene , obzirom da potrošnja vode u utuženom razdoblju nije rezultat kvara na instalacijama za koje odgovara tužitelj, već bi eventualno mogla biti rezultat kvara na instalacijama za čije održavanje je odgovorna tužena, a iz čega proizlazi da je tužena u obvezi platiti utuženi iznos naknade.
15. Nadalje, tužena u žalbi u bitnom navodi kako nije zaprimila poziv na ročište koje je održano dana 03.prosinca 2024. te spori da potpis na dostavnici nije njezin, a čime ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.
16. U odnosu na žalbeni navod tužene da nije pristupila na ročište 3. prosinca 2024. jer dostava nije bila uredna jer kako tvrdi, na dostavnici poziva se ne nalazi njen potpis, ističe se kako je isti neosnovan. Napominje se kako je sukladno čl. 230. ZPP-a dostavnica javna isprava koja služi kao dokaz o obavljenoj dostavi, a na koju se stoga odnose i zakonske presumpcije o dokaznoj snazi javnih isprava. Pritom je dopušteno dokazivati da sadržaj isprave ne odgovara istini, odnosno da je došlo do pogreške prilikom preuzimanja, kako to tvrdi tužena, međutim tužena to nije učinila i predložila dokaze iz kojih bi proizlazilo da sadržaj dostavnice ne odgovara istini. Iz stanja spisa kao i iz sustava e-predmet proizlazi kako je poziv za ročište 03. prosinca 2024. tuženoj uručen dana 04. lipnja 2026., dok iz dostavnice koja prileži sudskom spisu nalazi se nečitak potpis ispod kojeg nije naznačeno ime i prezime primatelja. Iako je potpis na dostavnici nečitak te tužena spori da je riječ o njezinom potpisu, napominje se kako je na tuženoj teret dokazivanja da se ne radi o njenom potpisu, a tužena nije predložila izvođenje niti jednog dokaza na navedenu okolnost. S obzirom na gore navedeno, tužena nije onemogućena da raspravlja pred sudom te stoga nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.
17. Odluka o troškovima postupka žalbom se određeno ne osporava, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).
18. Slijedom navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 1. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš