Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-841/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Ljubo Pavasović Visković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Vusić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2816/2021-15 od 24. rujna 2024., ispravljenih rješenjem istog suda prvog stupnja poslovni broj Pn-2816/2021-21 od 24. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2816/2021-15 od 24. rujna 2024., ispravljeni rješenjem istog suda prvog stupnja poslovni broj Pn-2816/2021-21 od 24. rujna 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i rješenjem suda prvog stupnja ispravljenim rješenjem istog suda prvog stupnja poslovni broj Pn-2816/2021-21 od 24. rujna 2025. presuđeno i riješeno je:

"Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I.Tuženik Hanza Media d.o.o., OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2 dužan je tužiteljici ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]), [adresa] (boravište: [adresa]) isplatiti s osnova neimovinske štete iznos od 6.636,14 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB-a, tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Hanza Media d.o.o., OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2 u elektroničkoj objavi na Internet portalu https://slobodnadalmacija.hr u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude o svojem trošku objaviti u cijelosti bez komentara pravomoćnu presudu kojom je obvezan na naknadu štete tužiteljici.

III. Tuženik Hanza Media d.o.o., OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2 dužan je tužiteljici ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), [adresa] (boravište: [adresa]) naknaditi trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB-a, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Tužiteljica je dužna tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.572,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2024. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

3. Protiv navedene presude i protiv rješenja žali se tužiteljica iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu i rješenje preinači sukladno žalbenim razlozima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP te u okviru istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. St. 2. ZPP kao niti posebno istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je pobijanu presudu moguće ispitati.

Sud prvog stupnja je nepotpuno i za sada pogrešno utvrdio činjenično stanje koje je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja je tužiteljici počinjena od strane tuženika dana 7. kolovoza 2021. objavom na Internet portalu Slobodna Dalmacija.hr članka pod nazivom "U Domovinskom pokretu su kovali velike planove, a onda se posvadili zbog para i žena…" u kojem je objavljena informacija: "Dio članova vodstva Domovinskog pokreta optužio je Đ da je stranačkim novcem kupovao skupe poklone svojoj 25-godišnjoj asistentici ĐN", zahtjev za objavu pravomoćne presude te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. studenog 2021.,

- da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila tuženiku u smislu odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj: 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22 - dalje: ZM), slijedom čega je predmetna tužba dopuštena i pravovremena,

- da je uvidom u navedeni članak sud utvrdio kako je tuženik objavio informaciju da dio članova vodstva Domovinskog pokreta optužuje Đ da je stranačkim novcem kupovao skupe poklone svojoj 25-godišnjoj asistentici ĐN ovdje tužiteljici.

9. Temeljem prethodnog utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio kako nema odgovornosti tuženika za objavu predmetne informacije, a prema odredbi čl. 21. st. 4. al. 3. ZM jer da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili činjenicama za koje je autor imao opravdan razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere te je postajalo opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i postupano je u dobroj vjeri. Stoga je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Zaključak suda prvog stupnja se za sada ne može prihvatiti kao pravilan.

11. Odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj: 59/04, 84/11, 81/13 - dalje: ZM) propisano je da je nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu dužan tu štetu nadoknaditi. Prema odredbi čl. 21. st. 4. podst. 3. ZM nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri.

12. Odredbe ZM i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), kojim je općenito uređeno pitanje naknade štete, valja primjenjivati i tumačiti sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 1. st. 2. ZM), odnosno sukladno judikaturi Europskog suda za ljudska prava te Ustavnog suda Republike Hrvatske.

13. U konkretnom slučaju radi se o konkurenciji dvaju ljudskih prava - prava na slobodu izražavanja zaštićenu čl. 10. Konvencije i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90 i dr.) i prava na poštivanje privatnog života (kroz kojega se štiti i pravo na čast i ugled) zajamčenog čl. 8. Konvencije i čl. 35. Ustava RH.

14. Prema čl. 10. st. 2. Konvencije ograničenje slobode izražavanja dopušteno je samo ako su kumulativno ispunjena tri uvjeta: a) da je ograničenje propisano zakonom (načelo legaliteta); b) da je ograničenje propisano radi zaštite legitimnog cilja (načelo legitimiteta) i c) da je ograničenje neophodno u demokratskom društvu (načelo nužnosti, uključujući načelo razmjernosti).

15. Odredbom čl. 3. st. 3. ZM propisano je da je slobode medija dopušteno ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi, između ostaloga, zaštite ugleda ili prava drugih. Prema čl. 7. st. 1. ZM svaka osoba ima pravo za zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

16. U nizu svojih odluka ESLJP je izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Kako ostvarivanje te slobode obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena.

17. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge.

18. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, "sukob" dvaju prava potrebno je rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava.

19. Pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja treba uzeti u obzir prirodu i ozbiljnost nametnute sankcije. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, presuda od 8. studenoga 2018. zahtjev broj 2782/12; Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, presuda od 22.10. 2009., zahtjev br. 25333/06).

20. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (zahtjev broj 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.) naveo okolnosti prema kojima se načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.

21. Osoba koja obavlja političke funkcije, za razliku od privatnih osoba, treba biti otvorenija za ispitivanje svojih riječi i djela, i sukladno tome mora iskazivati veći stupanj tolerancije, dok u konkretnom slučaju tužiteljica nije politički eksponirana osoba.

22. Stoga naslov članka nije stavljen postupanjem u dobroj vjeri kako bi se pobudilo opravdano zanimanje javnosti (jer tužiteljica nije javna osoba), nego se radi o napadu na nečiju osobnost, jer ju se smatralo kao osobu koju je potrebno prezirati i moralno osuditi i na temelju čega se položaj tužiteljice u društvu i njezinoj profesionalno j sredini umanjuje upravo zbog objave takvog naslova, pa takvo postupanje nikako nije u vezi s iznimno važnim društvenim zadaćama javnih glasila jer funkcija javnih glasila nije namjerno narušavanje nečijeg ugleda i časti, nego objektivno i u dobroj vjeri izvješćivanje javnosti o činjenicama koje pobuđuju interes.

23. Imajući u vidu navedeno, prema ocjeni ovog suda ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao posljedice pogrešne primjene materijalnoga prava.

24. Slijedom izloženog, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, radi pravilnog utvrđenja spornih činjenica na koje ukazano i provođenja testa razmjernosti te ovisno o ostalim bitnim kriterijima na koje je prethodno ukazano donijeti novu, zakonitu odluku.

25. Valja reći da, ovaj sud, ovom odlukom ne nameće pa niti implicira zaključak o osnovanosti (ili neosnovanosti) tužbenog zahtjeva u smislu navedenih odredbi, kako Zakona o medijima, tako i ZOO, niti želi nametnuti ikakav zaključak o postojanju ili izostanku protupravnog ponašanja tuženika u tom smislu.

26. Naime, ovaj sud odluku temelji isključivo na postupovnom propustu prvostupanjskog suda da primjeni gore spominjani test nužnosti, pri čemu ostaje na sudu prvog stupnja, da po provođenju tog testa, da razloge o utjecaju tog testa na odluku o eventualnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva.

27. Budući je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka koja ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović