Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-346/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinu Buviniću, odvjetniku u Umagu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj P- 862/2021-21 od 10. srpnja 2023., dana 1. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovane žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj P- 862/2021-21 od 10. srpnja 2023. u pobijanoj točki I., točki II. u dijelu u kom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos u visini 44.241,56 kuna / 5.871,84 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u točki IV do iznosa parničnog troška od 852,75 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te kao neosnovana žalba tužitelja u dijelu u kom mu nije dosuđen daljnji parnični trošak.

II Preinačava se ista presuda u točki IV preko iznosa od 852,75 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 165,04 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se ista presuda u točki II izreke u dijelu u kom je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatom iznosa od 189,39 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu [broj kredita], kreditna partija [broj kredita] zaključenog 27. travnja 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, te potvrđenog kod javnog bilježnika Snježane Nazarević pod brojem ovjere OU-288/06, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku (CHF). U točki II. nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos u visini 44.241,56 kuna/5.871,84 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatom iznosa od 189,39 eura/1.427,01 kn, u točki III odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kom je tužitelj zahtijevao da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.876,33 kuna, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U točki IV nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 1.017,79 eura/7.668,57 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Rješenjem koje nije predmetom žalbe riješeno je da se utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi "1. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o [broj kredita] zaključenog dana 27. travnja 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, te potvrđenog kod javnog bilježnika Snježane Nazarević pod brojem ovjere OU- 288/06, u dijelu u kojem je tuženik ovlašten svojom odlukom jednostrano vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate iste." dok je točkom II riješeno da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 165,90 eura/1.250,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tužitelj u točkama II u dijelu u kom je zahtjev odbijen za iznos od 189,39 eura i u točki IV u dijelu u kom tužitelju nije dosuđen daljnji parnični trošak, dok tuženik istu presudu pobija u točkama I, u točki II u dosuđujućem dijelu i točki IV izreke u dosuđujućem dijelu, oboje iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom tužitelja da ovaj sud preinači pobijanu presudu, dok tuženik predlaže istu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova sastava žalbi.

3. Žalba su djelomično osnovane.

4. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

5. Također u donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio ni jednu drugu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a, na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP -a.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe. Ugovora o [broj kredita] zaključenog dana 27. travnja 2006., između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora a radi kupnje stana, sa ugovorenom valutnom klauzulom na iznos od 50.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama.

7. Isto tako, u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. ZPP, jer je prvostupanjski sud u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe č l. 220. st. 2. ZPP, ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice, a isto tako je i obrazložio koje činjenice je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, kao i koje dokaze izvodio te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a ujedno se izjasnio i o pravnoj osnovi spora.

8. Neosnovano dakle tuženik upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pogledu statusa potrošača tužitelja kojeg je I stupanjski sud pravilno utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, njihovom ocjenom u smislu čl. 8. ZPP -a svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti i to izvršivši uvid u sporni ugovor o kreditu iz kojeg je pravilno utvrdio daje tužitelj kao korisnik kredita ugovor o kreditu sklopio kao potrošač radi kupnje stana za vlastite potrebe a isto proizlazi i iz iskaza samog tužitelja, pa se žalbeni navodi tuženika kojima isti osporava takvo pravilno i potpuno utvrđenje ukazuju paušalnima i u tom smislu neosnovanim

9. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P -1401/2012, od 04. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 01. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

10. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Te presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

13. Odredbom čl. 502. c ZPP propisan je izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, na način da obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, što je sud prvog stupnja i učinio.

14. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava utvrđenje u pogledu statusa potrošača tužitelja valja reći kako je tu činjenicu prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju iskaza samog tužitelja koji je naveo da je sporni krediti podigao kao fizička osoba za kupnju stana a isto korespondira i i sa sadržajem sklopljenog ugovora u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid pa je pravilno utvrđeno da je tužitelj potrošač u smislu čl. 3 st. 1 toč.1 ZZP-a (N.N. br. 96/03 ) dok u pogledu činjenica da bi se u spornim odredbama pojedinačno pregovaralo tuženik u tijeku postupka nije predlagao dokaze .

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da preplata s osnova tečajna razlika pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tečajna razlika na štetu tužitelja iznosi ukupno iznosi 5.871,84 EUR- a. Slijedom navedenog, kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, to je trebalo tužbeni zahtjev usvojiti u točkama I. i dosuđujućem dijelu točke II. izreke, a tuženik je u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužitelju (u odnosu na razliku u tečaju) temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a.

16. Također je neosnovan istaknuti prigovor zastare s osnova ugovorena valutne klauzule Naime, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl . broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci tuženika je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe o ugovorenoj valuti obveze u CHF, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl . broj:

Pž-6631/2017 od 14. lipnja 2018. Imajući u vidu člankom 225. ZOO propisani rok zastare od pet godina za tražbine s osnova stjecanja bez osnova, a da je predmetna tužba podnijeta 15. 11. 2021., to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da nije protekao zastarni rok za utuženu tražbinu koju je tuženik stekao bez osnove u smislu članka 1111. u vezi članka 323. ZOO na temelju ništetne ugovorene odredbe o valuti obveze vraćanja kredita u CHF.

17. Međutim osnovano u žalbi tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud neosnovano odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos negativne tečajne razlike od 189,39 EUR -a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

18. Naime Financijski vještak u svom je vještačenju obračunao i negativnu tečajnu razliku tijekom otplate kredita, iako u postupku nije bilo niti procesnih, niti postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o (ne) osnovanosti tuženikova potraživanja vezanog za negativne tečajne razlike, pa se u tom smislu odluka o tome da se tužbeni zahtjev tužitelja odbija s osnova negativnih tečajnih razlika ukazuje nepravilnom.

19. Naime tuženik nema pravo umanjivati te pozitivne preplate tzv. negativnim preplatama ili ih eventualno staviti u prijeboj, jer nije tužitelji stekao nešto od tuženika, već upravo suprotno, tuženik je stekao od tužitelja dio imovine (novac) primjenom tečaja važećeg na dan isplate. budući da ne postoji potraživanje tuženika neosnovano je prvostupanjski sud umanjio dosuđeni iznos ih točke II izreke z iznos negativne tečajne razlike od 189,39 eura radi čega je u tom dijelu presuda ukinuta temeljem čl. 369 st. 5 ZPP-a kao u izreci, dok je u preostalom dijelu pobijana presuda potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

20. Odlučujući o žalbama stranaka protiv odluke o parničnom trošku utvrđeno je da je ista pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 2 ZPP-a pa se u tom smislu ukazuju neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojom osporava utvrđenja uspjeha stranaka u sporu kao i u pogledu navoda koje su radnje priznate kao potrebne z vođenje postupka, dok je u odnosu na dosuđene troškove pristojbe na presudu koja je tužitelju priznata u iznosu od 165,04 eura utvrđeno kako su osnovani žalbeni navodi tuženika kako isti nisu niti nastali budući da je tužitelj kao potrošač oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi na presudu temeljem čl. 11. st. 1 toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (N.N. br. 51/23) radi čega je u tom dijelu odluka o trošku preinačena temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao u izreci.

21. Kako su obje stranke djelomično uspjele u žalbi u podjednakom omjeru to je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak žalbenog postupka

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević