Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3261/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Milinkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćniku Igoru Habulinecu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku parničnog postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-500/2023-36 od 27. veljače 2026., dana 1. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja OC kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-500/2023-36 od 27. veljače 2026. u točki II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom.

II. Odbija se zahtjev tužitelja OC za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Slavonska avenija 1B, Zagreb, OIB 10840749604 isplatiti tužitelju OC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.292,41 eura sa zateznim kamatama od 23. veljače 2021. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Slavonska avenija 1B, Zagreb, OIB 10840749604 naknaditi tužitelju OC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.132,87 eura sa zateznim kamatama od 27. veljače 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Nakon donošenja prvostupanjske presude, tužitelj podnosi prijedlog za donošenje dopunskog rješenja, tj. odluke o troškovima parničnog postupka, navodeći kako prvostupanjski sud nije u cijelosti odlučio o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka.

2.1. Naime, tužitelj ističe kako prvostupanjski sud nije odlučio o sljedećim troškovima parničnog postupka, koje troškove je tužitelj zahtijevao u svojem zahtjevu za naknadu troška postupka (list 155 spisa):

- trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, održanom dana 27. veljače 2026., u zatraženom iznosu od 100 eura + PDV od 25%, ukupno 125,00 eura

- trošak sastava podneska od 31. srpnja 2025. u zatraženom iznosu od 200,00 eura + PDV od 25%, ukupno 250,00 eura.

Tužitelj ipak napominje da mu je trošak sastava podneska od 31. srpnja 2025. priznat u umanjenom iznosu od 50,00 eura + PDV od 25%, ukupno 62,50 eura. Stoga zahtijeva da prvostupanjski sud dopunskom odlukom odluči o razlici zatraženog iznosa od 250,00 eura i dosuđenog iznosa od 62,50 eura, tj. o iznosu od 187,50 eura.

2.2. Tužitelj, ukoliko prvostupanjski sud odbije njegov prijedlog za donošenje dopunskog rješenja, podredno podnosi žalbu protiv odluke o troškovima postupka (sadržane u prvostupanjskoj presudi) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tužitelj smatra da mu je prvostupanjski sud trebao priznati trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, održanom dana 27. veljače 2026. , budući da je punomoćnik tužitelja pristupio na navedeno ročište. Nadalje, tužitelj smatra kako mu je trošak sastava podneska od 31. srpnja 2025. trebao biti priznati kao obrazloženi podnesak, dok ga je sud prvog stupnja priznao u umanjenom iznosu, tj. kao ostali podnesak (podnesci koji nisu obrazloženi). Naposljetku, tužitelj ističe kako prvostupanjski sud nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 12. srpnja 2024., premda je taj podnesak bio potreban za vođenje postupka. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže preinačiti pobijanu odluku o trošku postupka na način da mu se zahtjev za naknadu troška parničnog postupka prizna u cijelosti , podredno predlaže ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura.

3. Prvostupanjski sud je, dopunskim rješenjem od 18. ožujka 2026. (list 179-180 spisa) odlučio o tužiteljevom prijedlogu za donošenjem dopunskog rješenja. Naime, prvostupanjski sud je djelomično prihvatio navode tužitelja te je dopunskim rješenjem odlučio o trošku zastupanja na ročištu za objavu presude, održanom dana 27. veljače 2026., i to na način da je tužitelju priznao taj trošak u zatraženom iznosu od 125,00 eura.

3.1. Protiv navedenog dopunskog rješenja parnične stranke nisu podnijele žalbu.

4. Prvostupanjski sud nije dopunskim rješenjem odlučio o tome je li trošak sastava podneska od 31. srpnja 2025. trebao biti priznat u zatraženom iznosu od 250,00 eura, dok ga je prvostupanjski sud priznao u umanjenom iznosu od 62,50 eura. Kako je tužitelj podredno podnio žalbu, navodeći da mu je taj trošak trebao biti priznat u zatraženom, a ne umanjenom iznosu, o tom trošku se odlučuje u okviru ovog drugostupanjskog postupka. Što se tiče troška sastava podneska od 12. srpnja 2024., kojeg tužitelj u svojoj žalbi problematizira, navodeći da mu taj trošak neosnovano nije priznat, tužitelj nije tražio donošenje dopunske odluke za taj trošak, stoga se o tome trošku također treba odlučiti u ovom drugostupanjskom postupku.

5. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7. Tužitelj svojim žalbenim navodima ne pobija odluku o glavnoj stvari, već pobija isključivo odluku o trošku postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi (koja se smatra rješenjem), tj. predmet ovog žalbenog postupka jest prvenstveno pravilna primjena materijalnog prava u donošenju odluke o trošku postupka.

8. Prilikom ispitivanja prvostupanjske odluke o trošku postupka (koja se smatra rješenjem) u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njezinom donošenju nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a u svezi sa čl. 381. ZPP-a.

9. U tijeku žalbenog postupka sporno je:

- je li tužitelju trošak sastava podneska od 31. srpnja 2025. trebao biti priznat u zatraženom iznosu od 250,00 eura (obrazloženi podnesak), a ne u umanjenom iznosu od 62,50 eura (ostali podnesak), tj. sporno je je li tužitelju potrebno dosuditi razliku zatraženog i priznatog (umanjenog) iznosa, tj. iznos od 187,50 eura

- je li tužitelju trebao biti priznat trošak sastava podneska od 2. srpnja 2024. u zatraženom iznosu od 62,50 eura, dok prvostupanjski sud taj trošak uopće nije priznao.

Dakle, sporno je je li tužitelju potrebno dosuditi daljnji trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 250,00 eura.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno priznao tužitelju trošak sastava podneska od 31. srpnja 2025. (list 146-147 spisa) u iznosu od 50,00 eura, uvećano za PDV od 25%, ukupno 62,50 eura, sukladno Tbr. 8.4., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa). Naime, navedenim podneskom tužitelj se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke SC, međutim, tužitelj pritom ne osporava nalaz i mišljenje vještaka, već u bitnome izražava svoju suglasnost na nalaz i mišljenje, tj. tužitelj ne ističe detaljne prigovore na nalaz i mišljenje. U okolnostima kada je parnična stranka suglasna s nalazom te takvu suglasnost ističe u pisanom podnesku, sastav takvog podneska je primjerenije priznati kao sastav „ostalih podnesaka“, sukladno Tbr. 8.4. Tarife, a ne kao sastav obrazloženog podneska u smislu Tbr. 8.1. Tarife. Dakle, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je riječ o obrazloženom podnesku kojeg treba priznati u punom tarifnom iznosu, već je riječ o jednostavnijem podnesku kojeg je prvostupanjski sud pravilno dosudio u umanjenom iznosu, tj. kao ostali podnesak.

11. Nadalje, trošak sastava podneska od 12. srpnja 2024. (list 118-119 spisa) nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a. Naime, tužitelj je tim podneskom obavijestio sud da je platio predujam za prometno vještačenje i dostavio dokaz o uplati, međutim, navedenu uplatu je prvostupanjski sud mogao provjeriti putem računovodstva suda. Stoga sastav takvog podneska nije bio nužan i potreban. Dakle, pravilno prvostupanjski sud nije priznao trošak sastava podneska od 12. srpnja 2024.

12. Slijedom svega navedenog, žalba tužitelja nije osnovana te prvostupanjski sud pravilno nije tužitelju priznao trošak postupka u iznosu od 250,00 eura . Stoga je, primjenom odredbe čl. 380. toč 2. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke drugostupanjskog rješenja.

13. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 1. rujna 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević