Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3669/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Vjeran Blažek, odvjetnik u Osijeku, protiv prvotuženika PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotuženice DH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku postupka sadržane u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj: P-1089/2025- 3 od 15. travnja 2026., dana 1. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. i preinačava se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj: P -1089/2025- 3 od 15. travnja 2026. u točki II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom, te se odlučuje:

Nalaže se prvotuženiku PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotuženici DH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno nadoknade tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj: P-1089/2025-3 od 15. travnja 2026. u točki II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 75,76 eura, zajedno sa zateznom kamatom.

III. Nalaže se prvotuženiku PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotuženici DH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno nadoknade tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818 , trošak žalbenog postupka u iznosu od 23,49 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 64,78 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe odlučeno je kako slijedi:

I. Nalaže se I. tuženiku PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženici DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, ukupni iznos od 37,51 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 1,45 EUR od dana 18.10.2024.,

- na iznos od 2,85 EUR od dana 06.11.2024.,

- na iznos od 2,85 EUR od dana 06.12.2024.,

- na iznos od 2,85 EUR od dana 08.01.2025.,

- na iznos od 2,85 EUR od dana 06.02.2025.,

- na iznos od 2,85 EUR od dana 06.03.2025.,

- na iznos od 3,47 EUR od dana 20.04.2025.,

- na iznos od 3,05 EUR od dana 06.05.2025.,

- na iznos od 3,05 EUR od dana 06.06.2025.,

- na iznos od 3,05 EUR od dana 06.07.2025.,

- na iznos od 3,05 EUR od dana 07.08.2025.,

- na iznos od 3,05 EUR od dana 06.09.2025.,

- na iznos od 3,09 EUR od dana 18.10.2025.,

do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 75,78 EUR zajedno za zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv točke II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe kako prvostupanjski sud nije priznao trošak jednokratne nagrade u iznosu od 125,00 eura (PDV uključen), međutim, u konkretnom postupku glavnično potraživanje iznosi 37,51 eura, stoga tužitelj ima pravo na trošak jednokratne nagrade sukladno tarifnoj stavci Tbr. 7.9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Nadalje, tužitelj ističe mu prvostupanjski sud nije priznao trošak uvida u katastar u iznosu od 62,50 eura (PDV uključen) i trošak pribave zemljišnoknjižnog izvatka u iznosu od 62,50 eura (PDV uključen). Tužitelj ističe kako su mu trošak uvida u katastar i trošak pribave zemljišnoknjižnog izvatka bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužitelj pojašnjava kako je morao izvršiti uvid u katastar, a kako bi utvrdio broj katastarske čestice te potom na temelju tog podatka pribaviti zemljišnoknjižni izvadak te utvrditi vlasnika nekretnine gdje tužitelj isporučuje električnu energiju. Tužitelj predlaže preinačiti pobijanu odluku o troškovima postupka na način da se tuženici obvežu nadoknaditi parnični trošak tužitelju u cijelosti, tj. sukladno postavljenom zahtjevu tužitelja. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 75,00 eura, uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura, dakle, potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu 88,27 eura.

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Tužitelj svojim žalbenim navodima ne pobija odluku o glavnoj stvari, već pobija isključivo odluku o trošku postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi (koja se smatra rješenjem), tj. predmet ovog žalbenog postupka jest pravilna primjena materijalnog prava u donošenju odluke o trošku postupka.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske odluke o trošku postupka (koja se smatra rješenjem) u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njezinom donošenju nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a u svezi sa čl. 381. ZPP-a.

7. Uvidom u zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka tužitelja, a koji je postavljen u tužbi (list 2 spisa), proizlazi da je tužitelj zahtijevao naknadu troška u ukupnom iznosu od 276,54 eura, specificirano kako slijedi:

- trošak jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 125,00 eura (PDV uključen)

- trošak uvida u katastar radi utvrđivanja podatka za pribavu zemljišnoknjižnog izvatka u iznosu od 62,50 eura (PDV uključen),

- trošak pribave zemljišnoknjižnog izvatka u iznosu od 62,50 eura (PDV uključen),

- trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 eura,

- trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 eura.

8. Prvostupanjski sud je djelomično usvojio zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 75,78 eura, i to:

- trošak sastava tužbe u iznosu od 62,50 eura (PDV uključen)

- trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 eura,

- trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 6,64 eura.

9. U preostalom dijelu, tj. u iznosu od 200,76 eura, zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije prihvaćen.

9.1. Naime, sud prvog stupnja nije priznao tužitelju trošak jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 125,00 eura, već mu je priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 62,50 eura, tj. sud prvog stupnja je priznao tužitelju trošak jedine parnične radnje koja je obavljena u ovom postupku .

9.2. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak uvida u katastar u iznosu od 62,50 eura te trošak pribave zemljišnoknjižnog izvatka u iznosu od 62,50 eura.

9.3. Naposljetku, trošak sudskih pristojbi tužitelju nije priznat u zatraženom iznosu od 26,54 eura (skupni iznos pristojbe za tužbu i za presudu), već u umanjenom iznosu od 13,28 eura.

10. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je trebao priznati trošak jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 125,00 eura, a ne trošak sastava tužbe u iznosu od 62,50 eura. Naime, vrijednost predmeta spora iznosi 37,51 eura, tj. riječ je o novčanom potraživanju koje je manje od 100,00 eura.

10.1. U slučajevima kada vrijednost predmeta spora je manja od 100,00 eura, tarifna stavka Tbr 7.9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa) propisuje sljedeće: "Za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tbr. 7. toč. 1., ukoliko točkama od 2. do 8. ovog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova."

10.2. Sukladno citiranoj odredbi, kada vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 100,00 eura, parničnoj stranci koja je uspjela u parničnom postupku se ne priznaju troškovi pojedinačnih parničnih radnji, već isključivo trošak jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak. Dakle, stranci zastupanoj po odvjetniku za cijeli postupak bez obzira na broj radnji pripada jednokratna nagrada u visini od 50 bodova. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao trošak pojedinačne parnične radnje, tj. trošak sastava tužbe u iznosu od 62,50 eura, već je trebao priznati trošak jednokratne nagrade u iznosu od 125,00 eura, kako je tužitelj i zahtijevao.

10.3. Dakle, prvostupanjski sud nije trebao priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 62,50 eura, već trošak jednokratne nagrade u iznosu od 125,00 eura. Stoga je u ovom drugostupanjskom postupku tužitelju potrebno dosuditi razliku troška jednokratne nagrade (koju je tužitelj osnovano potraživao) i troška sastava tužbe (koji trošak je dosudio sud prvog stupnja), budući da tom razlikom će tužitelju matematički u cijelosti biti priznat trošak jednokratne nagrade , tj. tužitelju je potrebno dosuditi daljnji iznos od 62,50 eura (125,00 – 62,50 = 62,50).

11. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi u zatraženom iznosu od 26,54 eura za sudsku pristojbu za tužbu i za sudsku pristojbu za presudu, već u umanjenom iznosu od 13,28 eura. Međutim, tužitelj u žalbi uopće ne ističe i ne problematizira zašto smatra da mu je trošak sudskih pristojbi trebao biti priznat u zatraženom iznosu od 26,54 eura. S obzirom da sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a tužitelj ne ističe na koji je način pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom određivanja visine troška sudskih pristojbi, već generalno pobija odbijajući dio njegovog zahtjeva za naknadu troška u cijelosti, neosnovanost žalbe tužitelja u tome dijelu nije potrebno posebno obrazložiti.

12. Naposljetku, tužitelj u svojoj žalbi ističe da mu prvostupanjski sud neosnovano nije priznao trošak uvida u katastar u iznosu od 62,50 eura te trošak pribave zemljišnoknjižnog izvatka u iznosu od 62,50 eura. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tužitelju je potrebno priznati trošak pribave zemljišnoknjižnog izvatka, dok mu pravilno nije prihvaćen trošak uvida u katastar.

13. Dakle, prvostupanjski sud pravilno nije priznao tužitelju trošak uvida u katastar. Naime, u konkretnom slučaju nije dokazano da je tužitelj uopće vršio uvid u javno dostupni katastar. Naime, u predmetnom spisu uopće ne prileže podatci nadležnog ureda za katastar, tj. tužitelj uz tužbu nije dostavio npr. posjedovni list ili drugo uvjerenje, stoga nije niti razvidno da je tužitelju nastao trošak uvida u katastar. Dakle, uvid u katastar nije dokazan radi čega tužitelj nema pravo na trošak uvida u katastar.

14. Što se tiče troška pribave zemljišnoknjižnog izvatka, osnovano tužitelj ističe kako za pribavu izvadaka iz zemljišnih knjiga, registra suda ili drugih tijela ili pribavu drugih isprava, odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova, tj. 50,00 eura, uvećano za PDV od 25%, što iznosi 62,50 eura, sukladno Tbr. 36.3., 46. i 54. Tarife. Međutim, trošak pribave zemljišnoknjižnog izvatka se tužitelju može priznati isključivo ako je ta isprava bila potrebna za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP -a. U konkretnom slučaju, tužitelj potražuje od tuženika naknadu za isporučenu električnu energiju na nekretnini koja je u vlasništvu tuženika. Tuženici nisu upisani u evidencijama tužitelja kao krajnji kupci električne energije, budući da prijašnji vlasnik niti tuženici nisu obavijestili tužitelja o promjeni vlasništva na predmetnoj nekretnini , a tek tada bi tužitelj mogao evidentirati tuženike kao krajnje kupce . U okolnostima kada vlasnici nekretnina nisu evidentirani kao krajnji kupci , zemljišnoknjižni izvadak predstavlja ispravu koja dokazuje pasivnu legitimaciju tuženika kao vlasnika nekretnine na kojoj tužitelj isporučuje električnu energiju. Stoga je trošak pribave takve isprave nužan i potreban za vođenje ovog postupka te tužitelju pripada iznos od 62,50 eura, sukladno Tbr. 36.3., 46. i 54. Tarife.

15. Dakle, u odnosu na neprihvaćeni trošak parničnog postupka u iznosu od 200,76 eura, tužitelju je potrebno dosuditi iznos od 125,00 eura, uvećano za zatezne kamate. Naime, tužitelj također potražuje i ima pravo i na zatezne kamate koje teku na iznos priznatih troškova postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, tj. od dana donošenja ove drugostupanjske odluke, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Što se tiče neprihvaćenog troška postupka u iznosu od 75,76 eura, taj iznos pravilno nije priznat te je u tom dijelu potrebno potvrditi prvostupanjsku odluku o troškovima postupka. Stoga je, primjenom odredbe čl. 380. toč 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. stavku 1. izreke drugostupanjskog rješenja, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja.

16. Budući da je tužitelj djelomično uspio sa svojom žalbom podnesenom protiv odluke o trošku postupka, tužitelj ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka, ali u razmjernom dijelu.

16.1. Tužitelj potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 75,00 eura. Međutim, trošak sastava žalbe je zatražen u suviše visokom iznosu, suprotno relevantnim odredbama Tarife. Naime, u konkretnom slučaju radi se o žalbi protiv rješenja, budući da se odluka o trošku postupka sadržana u presudi smatra rješenjem, stoga se primjenjuje tarifna stavka Tbr. 10.4. Tarife. Nadalje, potrebno je uzeti u obzir da se, prilikom određivanja troška sastava žalbe, ne uzima u obzir vrijednost glavnog zahtjeva, već vrijednost pobijanog dijela odluke o trošku postupka, tj. iznos od 200,76 eura. Uzevši u obzir vrijednost pobijanog dijela odluke o trošku postupka (200,76 eura) i Tbr 10.4. Tarife, tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja u iznosu od 12,5 bodova, tj. 25,00 eura, uvećano za PDV od 25%, ukupno 31,25 eura.

16.2. Tužitelj potražuje i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura, međutim, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj na ime sudske pristojbe platio iznos od 6,64 eura (list 19 spisa). Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo tražiti isključivo iznos troška pristojbe koji mu je realno nastao, a to je iznos od 6,64 eura, a ne iznos od 13,27 eura.

16.3. Dakle, od zatraženog iznosa od 88,27 eura, tužitelj osnovano potražuje iznos od 37,89 eura. Međutim, tužitelj bi imao pravo na trošak žalbe i sudske pristojbe u iznosu od 37,89 eura samo ako bi u cijelosti uspio sa žalbom, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, tužitelj je pobijao odbijajući dio odluke o trošku postupka u iznosu od 200,76 eura te je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o trošku postupka na način da mu je dosuđen daljnji trošak postupka u iznosu od 125,00 eura. Kada se pobijani dio i dio u kojem je tužitelj uspio sa žalbom stave u omjer, proizlazi da je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 31%. Dakle, kako je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 62%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 23,49 eura (37,89 x 0,62 = 23,49 eura), dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 64,78 eura. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 1. rujna 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević