Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2302/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužitelja GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Zoran Novaković, odvjetnik iz Zagreba, protiv I-tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik iz Zagreba, II-tuženika TJ iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Krsnik, odvjetnik iz Zagreba, III - tuženika UJ i IV-tužene BJ, oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Nada Kustura, odvjetnica iz Zagreba, i V-tuženika Fond za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi I i II tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-400/2006-36 od 30. travnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I i II tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-400/2006-36 od 30. travnja 2015.

- u t. I. izreke,

- u t. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljima naknaditi I-tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.437,50 kn zajedno sa zateznom kamatom od 30. travnja 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana,

- u t. III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljima naknaditi II-tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn, u roku od 15 dana,

- u t. IV izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljima naknaditi III i IV -tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.437,50 kn, u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-400/2006-36 od 30. travnja 2015. u t. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljima naknaditi I-tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn (preko iznosa od 8.437,50 kn do iznosa od 9.375,00 kn) zajedno sa zateznom kamatom od 30. travnja 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i odlučuje:

Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn zajedno sa zateznom kamatom od 30. travnja 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena kao neosnovan.

III. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-400/2006-36 od 30. travnja 2015. u t. III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljima naknaditi II-tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn (preko iznosa od 5.000,00 kn do iznosa od 5.937,50 kn) i odlučuje:

Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn kao neosnovan.

IV. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-400/2006-36 od 30. travnja 2015. u t. IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljima naknaditi III-IV tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (preko iznosa od 6.437,50 kn do iznosa od 8.937,50 kn) i odlučuje:

Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev I i II tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I Utvrđuje se da su ništavi ugovori o prodaji stana od 15. srpnja 1998. g. i 11. lipnja 1999. g. sklopljeni između Grada Zagreba, kao prodavatelja s jedne strane, te TJ iz [adresa], kao kupca s druge strane, o kupoprodaji stana koji se nalazi u [adresa], prizemlje, a sastoji se od 1,5 sobe, i ostalih prostorija, u površini od 49,55 m2, koja zgrada je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], time da je kupac kupio i odgovarajući suvlasnički dio zgrade srazmjerno odnosu korisne vrijednosti kupljenog stana prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, te je kupac sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade kupnjom stana postao suvlasnikom odgovarajućeg dijela zemljišta.

II Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanih u zemljišno- knjižnom ulošku broj [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], izvršena na temelju Ugovora o prodaji stana iz točke I izreke ove presude, pa se nalaže brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na temelju navedenih ugovora o prodaji stana iz točke I izreke ove presude, te se nalaže uspostava zemljišno -knjižnog stanja u zemljišno- knjižnom ulošku broj [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], kakvo je bilo prije zemljišno-knjižne provedbe navedenih ugovora o prodaji stana iz točke I izreke ove presude, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena i vlasništva II-tuženika TJ uz istovremeni upis zatvaranja [broj poduloška] k. o. [katastarska općina].

III Utvrđuje se da su ništavi ugovori o prodaji stana od 7. svibnja 1999. g. i 4. lipnja 1999. g. sklopljeni između Grada Zagreba, kao prodavatelja s jedne strane, te UJ i BJ, oboje iz [adresa], kao kupaca s druge strane, o kupoprodaji stana koji se nalazi u [adresa], suteren lijevo, a sastoji se od 1 sobe i ostalih prostorija, u površini od 32,16 m2, koja zgrada je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], time da su kupci kupili i odgovarajući suvlasnički dio zgrade srazmjerno odnosu korisne vrijednosti kupljenog stana prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, te su kupci sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade kupnjom stana postali suvlasnicima odgovarajućeg dijela zemljišta.

IV Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanih u zemljišno- knjižnom ulošku broj [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], izvršena na temelju Ugovora o prodaji stana iz točke III izreke ove presude, pa se nalaže brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na temelju navedenih ugovora o prodaji stana iz točke III izreke ove presude, te se nalaže uspostava zemljišno-knjižnog stanja u zemljišno- knjižnom ulošku broj [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], kakvo je bilo prije zemljišno-knjižne provedbe navedenih ugovora o prodaji stana iz točke I izreke ove presude, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena i vlasništva III-tuženika UJ i IV-tuženice BJ uz istovremeni upis zatvaranja [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]. V Tuženi su dužni solidarno naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od dana presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljima da I-tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od 30. travnja 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljima da II-tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kn, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužiteljima da III i IV-tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 8.937,50 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žale se I i II tužitelji iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troška žalbenog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuju trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

3. U odgovoru na žalbu I-tuženik je osporio žalbene navode I i II tužitelja te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba I i II tužitelja je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo, osim djelomično u odluci o troškovima parničnog postupka.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelji jer je, suprotno njegovoj tvrdnji, izreka presude jasna i razumljiva sama po sebi te u odnosu na razloge iznesene u obrazloženju, slijedom čega je istu moguće ispitati.

7. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev I i II tužitelja na utvrđenje ništavosti Ugovora o prodaji stana navedenih u t. I. i III. izreke pobijane presude, zahtjev na utvrđenje pravne nevaljanosti uknjižbe prava vlasništva na nekretninama koje su predmet spora, a koja je izvršena na temelju prethodno navedenih ugovora, zahtjev za brisanjem zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tih ugovora te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

9. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

- da je nekretnina u Zagrebu, na adresi [adresa], bila konfiscirana u 1/2 dijela zgrade temeljem izvršne odluke Gradske komisije za konfiskaciju od 14. studenog 1945. te je temeljem rješenja Kotarskog suda od 13. veljače 1947. brisano pravo vlasništva KJ,

- da je rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine Črnomerec od 11. listopada 1960. tužiteljima bilo nacionalizirano preostalih 1/2 dijela predmetne stambene zgrade, a koju su naslijedili od svoje pokojne bake EJ,

- da je predmetna stambena zgrada na adresi [adresa], nacionalizirana temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, temeljem kojeg su nacionalizirane zgrade postale društveno vlasništvo po sili tog zakona, pa se od tog dana nacionalizirane stambene zgrade smatraju društvenim vlasništvom, bez obzira kada je i da li je uopće doneseno rješenje o provođenju nacionalizacije i kada su izvršeni upisi u zemljišnim knjigama.

10. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je zaključio kako su stanovi koji su predmet ove pravne stvari, a čiju ništavost Ugovora o kupoprodaji traže tužitelji, prodani u skladu s pozitivnim propisima, i to konkretno temeljem čl. 38. st. 1., a u svez i s čl. 22. st. 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a po kojem Zakonu prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu, a stanaru pravo na otkup stana, i sve to obzirom je predmetna nekretnina danom konfiskacije bila u idealnom vlasništvu u 1/2 dijela KJ, a danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta od 26. prosinca 1958. u vlasništvu u 1/2 dijela EJ, bake podnositelja zahtjeva, a kao nacionalizirane, što u konačnici znači da je predmetna nekretnina oduzeta temeljem različitih pravnih osnova, u kojem slučaju nedvojbeno dolazi do primjene odredbe čl. 38. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vr ijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

11. Ovaj sud prihvaća pravilnim shvaćanje prvostupanjskog da je sporna nekretnina predniku tužitelja dijelom konfiscirana, dijelom nacionalizirana te da u tom slučaju ne dolazi do vraćanja imovine u naturalnoj restituciji, već da nositelj stanarskog prava na takvoj nekretnini istu ima pravo kupiti u skladu s odredbama propisa koji su regulirali prodaju stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo.

12. Naime, čl. 32. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine je određeno da se prijašnjem vlasniku daje u vlasništvo stan oduzet na temelju propisa o konfiskaciji te odluke i akata iz čl. 2. st. 2. citiranog zakona, a koji su doneseni na temelju propisa o konfiskaciji, međutim, čl. 38. st. 1. citiranog Zakona o naknadi je propisano da se odredba čl. 32. istog ne odnosi na slučajeve kada je prijašnjem vlasniku oduzet samo idealni dio stana na temelju propisa o konfiskaci ji, što je konkretno slučaj.

13. U konkretnom slučaju je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je konfisciran idealni dio svakog stana u zgradi jer zgrada nije etažirana, slijedom čega nisu osnovani suprotni žalbeni navodi žaliteljica da konfiskacija idealnog dijela zgrade ne znači da su konfiscirani idealni dijelovi stanova.

14. Neosnovano žaliteljice smatraju da je izuzimanjem dva stana od nacionalizacije došlo do realne fizičke diobe objekta. Navedeno iz razloga jer je preostali dio zgrade konfisciran, odnosno nacionaliziran u idealnim dijelovima, a idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje.

15. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelji osporavaju utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda nisu osnovani jer su oni rezultat subjektivne i neutemeljene ocjene provedenih dokaza od strane žalitelja, pa takvi navodi nisu od utjecaja na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

16. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sporn i ugovori nisu bili protivni prisilnim propisima, ustavu ili moralu (čl. 103. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO), odnosno iste nemaju nedostataka zbog kojih ne bi imale pravni učinak (čl. 53., čl. 54., čl. 70., čl. 139., čl. 452. ZOO).

17. Odluka o troškovima postupka je djelomično pravilna i zakonita.

18. Osnovani su žalbeni navodi da I-tuženiku ne pripada trošak sastava podneska od 24. kolovoza 2007. (list 53 spisa) obzirom da njime samo u spis dostavlja punomoć za zastupanje, zatim podnesak od 10. siječnja 2014. (list 118 spisa) kojim obavještava sud o prestanku punomoći te trošak sastava podneska od 30. siječnja 2014. (list 119 spisa) kojim dostavlja punomoć za zastupane. Naime, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka.

19. Međutim, trošak sastava podneska od 15. siječnja 2009. (list 97 spisa) je, suprotno navodima žalitelja bio potreban i radi se o obrazloženom podnesku, slijedom čega je taj trošak pravilno odmjeren tužiteljima.

20. U odnosu na trošak II-tuženika koji se odnosi na sastav podneska od 14. srpnja 2006., osnovano se navodi kako podnesak od tog datuma nije priložen u spisu, slijedom čega nije nastao II-tuženiku.

21. Osnovano se prigovara troškovima III i IV tuženika koji se odnose na sastav podnesaka od 10. Rujna 2009. (list 103-104 spisa) i od 14. Rujna 2009. (list 105-106 spisa) jer je 10. Rujna 2009. Održano ročište na kojem su III i IV tuženici mogli iznijeti činjenice iznesene o oba podneska, slijedom čega trošak sastava istih nije bio potreban.

22. Suprotno navodima žalbe, opravdan je i pravilno odmjeren trošak I i II tuženika koji se odnosi na zastupanje na ročištu 10. rujna 2009. (list 100 spisa) jer se na tom ročištu raspravljalo i o glavnoj stvari, a ne samo o procesnim pitanjima.

23. Jednako tako je, suprotno tvrdnji žalitelja, opravdan i potreban trošak pristupa na ročište radi objave presude.

24. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. t. 3. ZPP odlučiti kao u t. I. - IV. izreke ove presude.

25. Odluka u t. V. izreke se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Tužitelj ice, naime nisu uspjele u žalbenom postupku u odnosu na glavni zahtjev, već samo djelomično u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.

26. Odluka u t. VI. izreke se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Trošak I-tuženika koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu nije bio potreban u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP), slijedom čega je odbijen zahtjev za naknadu tog troška kao neosnovan.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović