Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3093/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Gašparonu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv dijela presude i protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P -7620/2025-9 od 9. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7620/2025-9 od 9. travnja 2026.

- u t. I. izreke u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. stavka 4. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila [broj kredita] od 9. lipnja 2006. sklopljenog između prednika tužitelja IM iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, kao kreditora, kojom je ugovorena obveza korisnika kredita platiti jednokratnu premiju osiguranja tražbine kreditora po premijskoj stopi u visini 2,00% koja se obračunava na iznos kredita uvećanog za 20%.,

- u t. III. izreke,

- u t. IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. , OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužitelju BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 546,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijen ila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana,

- u t. V. izreke.

II. Preinačuje se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7620/2025-9 od 9. travnja 2026. U t. IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženika podnesena protiv rješenja o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. stavka 3. Ugovora o kreditu za kupnju motornog [broj kredita] 09. lipnja 2006. godine sklopljenog između prednika tužitelja IM iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, kao kreditora, kojom je ugovorena obveza korisnika kredita platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora, kao i odredba članka 2. stavka 4. predmetnog Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, kojom je ugovorena obveza korisnika kredita platiti jednokratnu premiju osiguranja tražbine kreditora po premijskoj stopi u visini 2,00% koja se obračunava na iznos kredita uvećanog za 20%.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, platiti tužitelju BM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznos od 149,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2006. godine do isplate po stopi koja je za razdoblje od 20. lipnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, platiti tužitelju BM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade za premiju osiguranja iznos od 239,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2006. godine do isplate po stopi koja je za razdoblje od 20. lipnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljedn je glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužitelju BM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.046,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. travnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan."

Rješenjem istog suda prvog stupnja riješeno je:

"Utvrđuje se da vrijednost predmeta spora iznosi 1.567,20 eura."

2. Protiv dijela citirane presude u t. I. izreke koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora kojom je ugovorena obveza korisnika kredita platiti jednokratnu premiju osiguranja tražbine kreditora po premijskoj stopi u visini 2,00% koja se obračunava na iznos kredita uvećanog za 20%, protiv t. III. i IV. izreke presude te protiv rješenja, žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu i rješenje preinači sukladno žalbenim razlozima na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika protiv dijela presude je djelomično osnovana, dok je žalba podnesena protiv rješenja nedopuštena.

5. O žalbi tuženika protiv presude:

6. Ispitujući pobijani dio presude po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22

- dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Nadalje, pobijani dio presude je sastavljen sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.

ZPP, na koju posebno ukazuje tuženik.

8. Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. stavka 4. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila [broj kredita] od 9. lipnja 2006. sklopljenog između prednika tužitelja IM iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d .d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, kao kreditora, kojom je ugovorena obveza korisnika kredita platiti jednokratnu premiju osiguranja tražbine kreditora po premijskoj stopi u visini 2,00% koja se obračunava na iznos kredita uvećanog za 20%. te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

10. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno da su prednik tužitelja, pokojni IM, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, dana 9. lipnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, kojim je tuženik, kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu od 16.211,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB, na rok otplate 84 mjeseci, uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, da je tužitelj pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju proglašen nasljednikom iza pokojnog IM, da je odredbom članka 2. stavka 3. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena obveza korisnika kredita platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, što uključuje i naknadu za obradu kredita, tzv. ulaznu naknadu, koja je naplaćena dana 20. lipnja 2006. u iznosu od 149,98 eura te da je odredbom članka 2. stavka 4. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena obveza korisnika kredita platiti jednokratnu premiju osiguranja po premijskoj stopi od 2,00% na iznos kredita uvećano za 20%.

11. Polazeći od utvrđenja da je prednik tužitelja s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila [broj kredita] od 9. lipnja 2006. te da je u čl. 2. stavak 4. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena obveza korisnika kredita platiti jednokratnu premiju osiguranja tražbine kreditora po premijskoj stopi u visini od 2,00% koja se obračunava na iznos kredita uvećanog za 20%, kao i da je s tog osnova tužitelju naplaćen iznos od 239,98 eura dana 20. lipnja 2006., sud prvog stupnja je pravilno utvrdio ništetnom spornu odredbu Ugovora o kreditu jer iz navedene odredbe proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu o sadržaju koje se nije pregovaralo, time da iz sadržaja samog Ugovora nije vidljivo od čega se sastoji ta naknada i zašto je određena baš u visini od 2,00% kredita uvećanog za 20%.

12. Navedeno iz razloga što se radi o ugovornoj odredbi standardnog, unaprijed od strane tuženika formuliranog Ugovora o kreditu za koju se stoga smatra da se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao suprotno budući da iz iskaza tužitelja proizlazi da je ugovor bio unaprijed pripremljen od strane tuženika, odnosno njegovog pravnog prednika.

13. Predmetna ugovorna odredba uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača budući da je također, kao i naknada za obradu kredita i njegovu administraciju, tužitelju ustegnuta od ukupno ugovorenog iznosa kredita prilikom njegove isplate. Navedeno je suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer se radi o jednom od načina osiguranja tuženikove tražbine, a spomenuta ugovorna odredba u isključivom je interesu tuženika kao vjerovnika u slučaju ne plaćanja kredita.

14. Obzirom na sve naprijed navedeno, suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da su predmetne odredbe nepoštene i ništetne u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP), koja odredba propisuje da se ugovorne odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatraju nepoštenima ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.).

15. Prvostupanjski sud imao je u vidu narav Ugovora (ugovor o potrošačkom kreditu) te okolnost da tužitelju prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena.

16. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj je potrošač u smislu odredbe članka 3. ZZP jer je sklopio predmetni pravni posao kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti što je vidljivo iz sadržaja samog ugovora o kreditu.

17. U odnosu na prigovor zastare treba kazati da u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (tako prema zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020.), pa tako prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću pobijane prvostupanjske odluke kojom je utvrđena ništetnom predmetna odredba Ugovora na temelju čije ništetnosti se zahtijeva vraćanje.

18. Također je potrebno kazati da tužitelj ima pravo na povrat stečenoga bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO nepošteni stjecatelj) budući je isplata izvršena temeljem ugovora kojega je sam tuženik sastavio, a tužitelj nije imao nikakva utjecaja na sadržaj ugovora.

Naime, tuženik je nesavjestan stjecalac budući da su navedene odredba Ugovora ništetne, kako to proizlazi i iz razloga presude, pa je kamata jasno i pravilno dosuđena nakon dana uplate kao dana stjecanja.

19. U odnosu na ostale žalbene navode kojima tuženik ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

20. Imajući u vidu naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP.

21. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

22. Međutim, žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka osnovani.

23. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut uz zahtjev za isplatom treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjev za isplatom, to se vrijednost predmeta spora određuje samo prema novčanom potraživanju odnosno prema zahtjevu postavljenom u tužbi.

24. Obzirom na navedeno, osnovani su žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava te vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari iznosi 389,96 eura, kako to pravilno i navodi tuženik.

25. Stoga, tužitelju sukladno čl. 154. st. 1. ZPP pripada trošak postupka sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe Tbr. 7/1-50 bodova; sastav podneska od 26. siječnja 2026., po Tbr. 8/1 – 50 bodova; zastupanja na ročištu 4. veljače 2026. po Tbr. 9/1-50 bodova i ročišta 17. ožujka 2026. po Tbr. 9/1-26 bodova odnosno ukupno 200 bodova, a što uz vrijednost boda prema Tbr . 54. Tarife od 2,00 eura ukupno iznosi 400,00 eura.

26. Tužitelju pripada pravo i na trošak PDV 25 % u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 46. Tarife te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 euro i presudu 26,54 eura, pa trošak tužitelja ukupno iznosi 546,45 eura.

27. Stoga, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka osnovan je u iznosu od 546,45 eura sa zateznim kamatama od 9. travnja 2026., dok u preostalom dijelu u iznosu od 500,00 eura nije osnovan.

28. Slijedom navedenog, valjalo ja žalbu tuženika djelom odbiti, a dijelom prihvatiti te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u stavku I. i II. izreke ove drugostupanjske odluke.

29. Kako je tuženik uspio sa žalbom samo u odnosu na sporedno potraživanje, to zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nije osnovan, pa je na temelju čl.166. st. 1. ZPP odlučeno kao u stavku III. izreke ove drugostupanjske odluke.

30. O žalbi tuženika protiv rješenja:

31. U odnosu na žalbu podnesenu protiv rješenja o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora valja kazati kako se radi o nesamostalnoj (vezanoj) žalbi koja se svodi na žalbu protiv konačne odluke o troškovima parničnog postupka u kojoj se nezakonitost napadane odluke dovodi u funkcionalnu vezu s nezakonitošću rješenja koje je takvoj odluci prethodilo i svojim ju je sadržajem uvjetovalo. Nesamostalna žalba je, dakle, specifičan način kritiziranja obrazloženja konačne odluke.

32. Slijedom navedenog je valjalo žalbu protiv rješenja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 366. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović